SVE VEĆI PROBLEM

FOTO “Ulica nije dom”: Pogledajte akciju volontera i učenika na Korzu u povodu Svjetskog dana beskućnika

Sanja Gašpert

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Imamo i lijepih i uspješnih priča, kada se beskućnici osamostale, zaposle, osnuju obitelj, međutim, imamo, nažalost, i onih tužnih, a i priča recidiva beskućništva, jer se neki vraćaju beskućništvu nakon godinu dana, kazao je Dejan Travica



RIJEKA Povodom Svjetskog dana beskućnika, koji se obilježava 10. listopada, Hrvatska mreža za beskućnike (HMB), osamnaest njenih članica i drugi dionici koji skrbe o beskućnicima provodit će aktivnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti za problem beskućnika i beskućništva. U Rijeci je tako počeo dvodnevni Nacionalni susret o beskućnicima, na kojemu se pod sloganom “Ulica nije dom”, upozorava javnost i donositelje odluka na svim razinama na sve veći broj beskućnika i osoba u siromaštvu koje na ulici mogu završiti preko noći. Na sam Svjetski dan beskućnika, HMB, volonteri i učenici Medicinske škole Rijeka i Prve riječke hrvatske gimnazije danas su ispred Poglavarstva Grada Rijeke održali kratku javnu akciju, kojom su željeli istaknuti kako beskućništvo nije problem samo pojedinca, već i čitavog društva.



– U Rijeci dva dana borave predstavnici udruga koji se bave beskućništvom iz cijele Hrvatske, s nama su riječki beskućnici, ali i riječki srednjoškolci iz dvije riječke srednje škole, kao i brojni volonteri. Želimo pokazati kako su beskućnici među nama, ima ih sve više. Službene brojke kažu kako je u Rijeci između 200 i 300 beskućnika, a u cijeloj Hrvatskoj više od 420, međutim, to su brojke onih koji su u prihvatilištima, procjenjuje se da je u Hrvatskoj i više od dvije tisuće beskućnika, koji žive na ulici, a u nesigurnim i neadekvatnim oblicima življenja je njih i do deset tisuća. Kapaciteti su uvijek popunjeni, tako da postoji potreba za dodatnim smještajem. Želimo danas upozoriti i potaknuti vlasti da više razmišljaju o stambenoj politici, treba čim prije donijeti nacionalni plan za socijalno stanovanje, bolje definirati zakonsku regulativu, kako bi beskućnici lakše ishodovali osobne dokumente, jer bez njih ne mogu dalje. Imamo i lijepih i uspješnih priča, kada se beskućnici osamostale, zaposle, osnuju obitelj, međutim, imamo, nažalost, i onih tužnih, a i priča recidiva beskućništva, jer se neki vraćaju beskućništvu nakon godinu dana, kazao je Dejan Travica predsjednik Udruge Oaza.





Potpredsjednica HMB-a i voditeljica pulskog prihvatilišta za beskućnike Helena Babić rekla je kako je ovaj dan, Svjetski dan beskućnika, kulminacija svega što se radi tijekom cijele godine.


– Tijekom godine preispitujemo potrebe beskućnika, razgovaramo o razlozima njihovog problema, zbog čega su završili na ulici, što ih je do toga dovelo. Mi o beskućnicima brinemo 24 sata, već dvanaest godina i vrijeme je da naše usluge krenu u smjeru bolje stambene politike. Zbog toga smo, prvi u Hrvatskoj, ove godine početkom lipnja pokrenuli trogodišnji projekt “Housing First/Stanovanje prvo” i prije dva tjedna dvije osobe iz beskućništva smjestili u stan za koji najam plaća naše prihvatilište, čime smo tim osobama omogućili normalniji život, rekla je Babić. Dodala je kako su beskućnici izloženiji problemima mentalnog zdravlja, jer višegodišnji život i spavanje na ulici ostavlja trag na tim ljudima. “Što su duže na cesti, teže im se vratiti u normalan život. Veliki je problem nedostatak kapaciteta i za osobe s psihičkim oboljenjima, čije se obitelji često umore u borbi s njihovim bolestima psihe i te osobe ponekad završe na cesti. Želja nam je, što i radimo, povezati ih ponovo s obitelji”, rekla je Babić, dodajući kako u Puli stotinjak beskućnika boravi u prihvatilištima, prenoćištu ili dnevnom boravku, ali je broj beskućnika sigurno veći.



Izvršni predsjednik HMB-a Zvonko Mlinar podsjetio je kako u Hrvatskoj postoji trinaest prihvatilišta za beskućnike, u kojima je smješteno oko 400 beskućnika, međutim, dodao je, između deset i petnaest tisuća ljudi je u riziku od beskućništva. Zbog toga je, rekao je Mlinar, nužno promijeniti definiciju beskućništva, u što svakako treba uključiti i osobe koje žive u nesigurnim i neodgovarajućim uvjetima stanovanja. Jedno od prvih prihvatilišta za beskućnike je i riječko Prihvatilište Ruže sv. Franje, koje je prije šesnaest i pol godina osnovao Franjevački red, u kojem je kapacitet četrnaest kreveta, za dvanaest muških i dvije ženske osobe, s obzirom da tri četvrtine beskućnika čine upravo muškarci. Kroz ovo je prihvatilište, koje vodi Pjer Orlić, u šesnaest i pol godina prošlo oko 700 ljudi, koji su se u jednom trenutku svoga života našli na cesti. “Upravo ta brojka pokazuje koliko je potreba za ovakvim prihvatilištima iz dana u dan sve veća”, rekao je Orlić.


U sklopu ovogodišnjeg, 17. Nacionalnog susreta održana je edukativna radionica “Mentalno zdravlje beskućnika”, s obzirom da brojni korisnici usluga prihvatilišta i prenoćišta imaju psihičke smetnje. Drugi dan predstavnici HMB-a sudjelovat će na treningu “Housing First/Stanovanje prvo”, najprimjerenijem modelu za skrb o beskućnicima.