Vlasnik i voditelj turističkog kompleksa Rizvan City iz naselja Rizvanuša nadomak Gospića je Goran Šuper (48). Rano jutro dočekao je na visokoj lovačkoj čeki snimajući podno Velebita medvjedicu s dvoje ovogodišnjih mališana. Oprezna mama-medvjedica uzaludno je njušila zrak i osluškivala nebi li osjetila ljudsku prisutnost. Goran je na ovakve scene navikao jer obitava na korak od Velebita, netaknute prirode koja je danas pokazala svoju ćud kada su se nakon prvih zraka Sunca nad vrhovima ove mitske planine nadvili oblaci. Lovačko oružje Goranu više služi kao dekorativni rekvizit, manje kao sredstvo za lov. Dok su vremenske prognoze za veći dio kontinentalne Hrvatske za danas najavljivale temperature zraka do 27 stupnjeva C, u ovom dijelu Like jutro je osvanulo s jedva +10 stupnjeva.

Goran je diplomirani informatičar koji je godinama radio u struci i jednom prigodom odlučio „pobjeći od života“ u djedovinu, u šumarke Rizvanuše. Taj eskapizam sasvim mu je promijenio život.

-Nakon djedove smrti bilo mi je žao da ovo imanje propada. Taj bijeg od struke u prirodu sasvim mi je promijenio život jer sam osim hoyja i nostalgije 2001. godine ovdje sagradio teren za paint-ball. Tako je počelo, ali se moj bijeg od ureda s vremenom vratio kao bumerang jer se s godinama posao toliko razvio da sam danas više pred računalom, nego li prije. Zato koristim svaki pogodan trenutak da bih radio fizičke poslove oko djedove kuće, odlazim u Velebit, kao i jutros, vodim izletnike na kajakarenje, odlazim na quadovima po šumskim stazama…

Idealan spoj Jadrana i Like

Rizvan City djeluje pod tvrtkom Martin d.o.o., odnosno pod širim pojmom „Adria-Velebitica“. Upravo zato što smo u našem poslovanju povezali Jadran i Velebit. Svojim gostima želimo ponuditi nešto više, idealan spoj najboljega što nude Jadransko more, Velebit i Lika. A to je prebogat i neiscrpan resurs. Krenimo samo od NP Plitvička jezera, NP Paklenica, NP Sjeverni Velebit, Pećinskiog parka Grabovača, rijeke Gacke i Like, Memorijalnog centra Nikole Tesle, spomen-doma Ante Starčevića, lova, ribolova…

Zato sada nudimo višednevne programe za goste koji vole aktivan odmor. Posla ima i gosti su vrlo zadovoljni, definira Goran Šuper. Na upit kako mnogi turistički djelatnici ove sezone žale na manjak gostiju, naš sugovornik rezignirano odmahuje rukom.

-Naši najčešći gosti su domaće firme, ustanove, ali i stranci. Mi s angažmanom gostiju nemamo nikakvih problema niti ima bilo kakvih naznaka da bi se u dogledno vrijeme situacija promijenila. Mislim da su turističke žalopojke pomalo prenapuhane. Mi smo u Hrvatskoj svi, ali baš svi, teški stručnjaci za turizam, a kada traje nekakava nogometna euforija svi smo mi nogometni sekeltori.

Tako ti turistički „znalci“ tvrde da je spasonosno rješenje imati manje turista, ali znatno dići cijene svih usluga. Sada su posvuda povećane cijene, ali opet ne valja. Svatko „lupeta“ po svome! U mojim svakodnevnim kontaktima s kolegama turističkim djelatnicima osjetno je sve sjeda na svoje i te pozitivne i negativne euforije polako jenjavaju. U ljetnom dijelu sezone kod nas po 4-5 dana borave strani gosti koji su k nama došli ciljano ili su vrućine priobalja željeli zamijeniti sa svježinom Like. To su uglavnom gosti koji nam stižu s šireg područja Karlobaga.

Gosti se i po ljeti pokrivaju jorganima i biljcima

Trenutno imamo nešto stranaca, danas nam je iz Vinkovaca stigla jedna grupa. Na raspolaganju gostima nudimo bungalove s velikom blagovaonicom i prostor za kampiranje, navodi Goran i pokazuje nam kako od ovih sadržaja do Velebita ima manje od jednog kilometra. To je razlog zbog kojega gostima u bungalovima daje na raspolaganje isti set posteljine tijekom cijele godine, i ljeti i zimi.

-Mnogi gosti žele ujutro slušati pjev ptica, osluškivati zvukove iz prirode i spavati pored otvorenih prozora. To mogu samo ako se pokrivaju biljcima ili jorganima jer su noći i jutra ovdje uvijek vrlo sviježa. Goste bude ptice i tišina, bez drugih zvukova, jamči Goran Šuper i hita da bi prihvatio novu skupinu gostiju. Mnogi se čude divovskoj ljuljački čiji su stupovi visoki oko 20 metara. Kuća djeda Martina nalazi se u sjeni prastarog oraha, a dalje se protežu voćnjak, šumarak sa stijenom za penjanje, teren za pain-ball, žičara ZIP-line, teren za gađanje lukom i strjelom.