VRBNIK – Dvije godine nakon što je izgrađena, a petnaest mjeseci nakon što je u nju ušla prva sirovina, Pršutana Gospoja istoimene vrbničke poljoprivredne zadruge danas je iznova bila okupljalište i mjesto uživanja poklonika dobroga ića i pića, posebice ljubitelje kvalitetnog domaćeg pršuta po kojemu bi, baš kao i po svome vinu, Vrbnik odskora mogao postati poznat i prepoznat. Prigodnom svečanošću upriličenom u spomenutom proizvodnom pogonu, povezanom i nadograđenom ugostiteljskim sadržajima, članovi obitelji Brusić i Toljanić danas su naime proslavili dovršetak proizvodnje prvih četiristotinjak pršuta iz te pršutane, suvremenog pogona na samom rubu Vrbničkoga polja u kojem se uz spomenutu količinu sad napokon dozrijelih i za uživanje u njima spremnih prušta trenutno odvija dozrijevanje još oko dvije tisuće takvih delicija.

Čast sudjelovanja u predstavljanju prvih pršuta iz te pršutane, rezanjem prvih feta delicije prepoznatljiv miris koje ispunjava sve prostorije tog kompleksa, jučer su imali potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i vrbnički općinski načelnik Dragan Zahija koji su u društvu svojeg domaćina, tehnologa i suvlasnika PZ Gospoja Antona Brusića kao i brojnih gostiju i uzvanika, nakon degustiranja dobili priliku obići i razgledati dobrim djelom podzemne proizvodne kapacitete tog velebnoga pogona.

Obraćajući se okupljenima, ali i svojim domaćinima, članovima dviju vrbničkih obitelji poduzetničkim postignućima kojih nisu skrivali divljenje, ministar Butković i župan Komadina naglasili su da je osim u smislu jačanja i razvijanja gospodarskih kapaciteta Vrbnika i otoka Krka, uspješan začetak rada tog pršutarskog pogona velik i važan iskorak i za vrbnički turizam.

– Naravno da se svakim ovakvim proizvodam jača i kvalitetno obogaćuje lokalna ponuda, a obitlji Toljanić i Brusić to već godinama uspješno čine i kroz svoje već etablirane vinarske ali i ugostiteljske pa tako i hotelske kapacitete, ustvrdio je Butković. Ministar koji je, baš kao i župan Komadina, nazočio otvaranju i Gospojina Vinotela, ustvrdio je da je svaki njegov posjet objektima PZ Gospoja potaknut nekim njihovim novim velikim postignućem, vrijednih divljenja.

Složivši se s vrbničkim načelnikom Draganom Zahijom da je Vrbnik, unatoč njegovim razmjerno malim prihvatnim kapacitetima danas ipak veliko i važno turističko središte otoka Krka i Kvarnera, Butković je napomeno da će daljnjem jačanju pozicije Vrbnika kao otočnoga izletničkog i centra “dnevnog turizma” nedvojbeno priodonijeti i na noge sada postavljena pršutarska proizvodnja, jednako kao i nova infrastrukturna ulaganja poput već isplanirane dogradnje vrbničke luke novim većim lukobranom. A to će, ustvrdio je Butković, omogućiti pristajanje većih brodova i dovođenje većeg broja turističkih posjetitelja i izletnika morskim putem.

Predstavnik i ovog puta svojevrsni glasnogovornik obitelji Brusić i Toljanić, Anton Brusić koji se sad “specijalizirao” za vođenje pršutarskog pogona, tijekom jučerašnjeg organiziranog obilaska i razgleda pogona iz kojeg su netom izašli prvi dozreli i za guštanje u njima spremni pršuti otkrio nam je da se u tom kompleksu godišnje može proizvesti i do osam tisuća takvih specijaliteta. Naravno, mi još nismo na toj razini proizvodnje jer u posao ulazimo postupno, gradeći kanale plasmana pršuta koji bi s vremenom, nakon što se zadovolje svi strogo propisani parametri, mogo postati i nositeljem oznake zaštićenog podrijetla a time i prava korištenja naziva Krčkog prušta.

Do tad, naš će pršut njegovi ljubitelji moći kušati i u njemu uživati u našim ugostiteljskim objektima, a odskora nadamo se i u mnogim drugim otočnim restoranima i konobama, pa i trgovinama, posebice onima s kojima smo i do sad dobro i kvalitetno surađivali kroz distribucija naših vina, rekao je Brusić. Otkrio nam je i da se proizvodni procesi, u strogo kontroliranim uvjetima i po pravilima koja ne ostavljaju mjesta za grešku, odvijaju tijekom najmanje trinaest mjeseci koliko je potrebno da pršut sazrije. Doznali smo i da svinjsko meso koje se ondje, nakon soljenja i začinjanja, suši na umjetnoj “buri” proizvedenoj u djelovima tog pršutarskog kompleksa, te potom dozrijeva, dolazi iz Slavonije, što i ne čudi obzirom da na Krku, baš kao i u ostatku obalnog dijela naše zemlje, zapravo i nema svinjogojstva.