Ondje se kadilo, dakle, dimilo kada bi bura jače zapuhala, odgovara neumorni istraživač lošinjske povijesti i autor nebrojenih knjiga i članaka o prošlosti Lošinja, dr. Julijano Sokolić, na naše pitanje o porijeklu naziva uvale koju praktično svi stanovnici Malog Lošinja nazivaju Kadin, a mnogo toga upućuje na to da je izvorni naziv bio – Kadinj, koji se sada može naći tek na ponekoj karti.

Potrebnu raspravu o »iskrivljenim« nazivima uvala i predjela Lošinja ostavit ćemo ipak za neke druge rubrike; u ljetnim mjesecima bolju prođu imaju »lakši« sadržaji.

Foto: Bojan Purić

Prednost i mana

Kadin(j) je omeđen Privlakom na sjeveru i brdom Malin na jugu, a hrptom ovog dijela otoka Lošinja prolazi glavna otočna prometnica, državna cesta koja predstavlja osnovnu komunikaciju cresko-lošinjskog otočja.

Za ovo kupalište to predstavlja i prednost i manu – prednost je relativno laka dostupnost kupalištu automobilom, ali je i nedostatak to što nedaleko od posjetitelja kupališta bruje motori automobila, ljeti u praktično neprekinutom nizu. Iako je ograničenje brzine 40, pa 50 km na sat, nerijetko se na ovom ravnom potezu ceste ganjalo »konje« automobila na veći napor, a čini se da je posljednjih godina to uglavnom obuzdano češćim policijskim »zasjedama«.

Ne posve, jer za kratkog boravka na kupalištu, bubnjiće je »rasparao« nepoznati vozač tamnog »porschea«. Ograničenje brzine nije shvatio ozbiljno, prekoračio ga je bar četiri-pet puta, toliko brzo da mu ni registraciju nismo stigli vidjeti.

Foto: Bojan Purić

Postavljen tako da gleda na istok, s poteza od petstotinjak metara vidi se južni dio otoka Cresa, a u daljini obale Raba i Paga i dalje prema Velebitu. Prijepodne je cijelo ovo kupalište izloženo suncu, dok u poslijepodnevnim satima sjeverni dio Kadin(j)a već oko 16 sati ostaje u hladu, da bi predvečer tek južni djelić kupališta donekle ostao izložen suncu.

Do prije koju godinu kupalište je imalo gotovo izvorni izgled, s vrlo malo ljudskih intervencija, a posljednjih godina među stijenama su napravljene ravne površine za sunčanje, uređeno je nekoliko ulaza u more, a usporedno s cestom, samo nešto niže, izgrađena je pješačka staza s ogradom, ujedno rukohvatom. U vrlo toplim danima odabrali smo sjeverni, »hladniji« dio kupališta.

Foto: Bojan Purić

Nedostaje koševa za smeće

Boraveći na Privlaci, za ovo se kupalište najradije odlučuje, pa ga naziva i »dnevnim boravkom«, Katarina Belegišanin iz Bratislave.

“Svake godine idem na more, a posljednje tri godine dolazim na Lošinj zbog kćeri koja ovdje živi. Prekrasna je priroda, ljudi su dragi i pomalo drugačiji od onih u unutrašnjosti. Sada, usred seezone, ipak je za moje pojmove nešto veća gužva. Na ovu plažu dolazim zbog blizine, ali idem i na druge, sve su lijepe. Lijepo je sređeno, zadovoljna sam, od ovog tjedna imamo i kafić. Najveći problem je parkiranje i svakodnevno se događa da netko nekoga zatvori automobilom. Primjedba je da bi trebalo staviti ili više koševa za smeće ili češće prazniti onaj jedan”, rekla je.

Foto: Bojan Purić

Za mišljenje treba pitati i cjelogodišnje stanovnike Malog Lošinja. Slavica i Branko Urelić kažu nam da na Kadin dolaze redovno, ali tek otkada je ovo kupalište preuređeno; postavljeni tuševi, toaleti, od ovoga ljeta i kafić.

“Nadam se da se ovdje neće pojaviti puno ležaljki, da se neće sve unificirati i time narušiti ovaj sklad borova i stijena”, kaže gospođa Slavica, dodajući da plaže na Lošinju općenito »nemaju dinamike«, odnosno animacije i glazbe.

Za njenoga je supruga najbolja strana ove plaže to što ima dosta hlada, buke s ceste nema previše, a prednost je i dug potez ograđene plaže, 450 metara u jednom smjeru, što mnogi koriste za plivačke dionice.

Foto: Bojan Purić

Sa suprugom i unukom ovo je poslijepodne na Kadinu proveo i Velimir Milenović, također stalni stanovnik Lošinja. Kaže, dolazi zbog blizine, hladovine, čistog mora i borove šume, dok prije uređenja plaže nije dolazio ovamo.

“Lokacija je dobra, a čini mi se i da je voda toplija. Sve je u redu, tu su sanitarije, lokal s cijenama koje su u redu. Dalo bi se ipak još ponešto urediti; nedostaje stepenica za ulaz u more, platoa za sunčanje, a trebalo bi povećati parking, makar ga i naplatili. Stalo bi ovdje još dvadesetak, tridesetak auta”, kaže Milenović.

Parkiranje se, naime, i dalje ne naplaćuje iznad sjevernog dijela, dok je posljednjih godina čistina ponad južnog dijela Kadina pretvorena u parkiralište s naplatom. Automobila je sve više i sve su veći i sve je teže pronaći kutak imalo bliži gradskom središtu, a da ondje nema naplate parkiranja.

Foto: Bojan Purić

Novootvoreni kafić

Kafić je potpuna novost, dane od otvaranja još ne broji dvoznamenkastim brojevima. Ispred kućice postavljeno je nekoliko stolova, ponuda se širi iz dana u dan, a cijene su otprilike na razini onih u gradskom središtu, dakle niže od onih u lokalima na većini ostalih otočnih kupališta. Espresso se može dobiti za devet, macchiato za deset kuna, pivo po 18 kuna za trećinu, a 22 kuna za pola litre, bočice sokova za 18 do 20 kuna.

Najbrojnija je za našega posjeta na plaži bila obitelj iz Austrije. Doris Weget iz Welsa, grada u sjevernom dijelu Austrije, stala je pred naš objektiv, a uz nju su bili sinovi Felix i Simon, dok je suprug odabrao ne uključivati se u razgovor.

Foto: Bojan Purić

“Dolazim ovamo dvadesetak godina, boravimo u apartmanu. Ujutro idemo na plažu na Privlaku, a poslijepodne zbog hlada dolazimo ovamo. Dobro je što od ove godine ima i sladoleda, uvest će i hamburger i krumpiriće. Restorane na Lošinju rijetko posjećujemo jer su skupi”, kaže Doris i dodaje da je sada na Lošinju bolje nego što je bilo prije dvadeset godina, kada je s roditeljima bila nautički turist.

Njena obitelj zaljubljena je u čisto Jadransko more, pa su i za našeg dolaska more koristili na sve načine, dobro opremljeni napravama za uživanje na morskoj površini.