Snimio Vedran Karuza
U tunelu su 24 sigurnosna prijelaza za slučaj opasnosti ili nužde. Osvjetljenje je prilagodljivo. Za oblačnih dana osvjetljenje će biti slabije, a noću prigušeno
povezane vijesti
Druga cijev tunela Učka bit će puštena u promet 12. rujna ove godine, do kad će završiti i zadnji preostali radovi, mahom na testiranju ugrađene opreme i uređaja te sustava nadzora i sigurnosti.
Zajedno s drugom cijevi tunela izgrađena je i dionica od novog čvora Vranja do ulaza u tunel, s istarske strane, a pri kraju je i izgradnja odmorišta neposredno prije tunela s kvarnerske strane.
Naša novinarska ekipa imala je priliku uvjeriti se u stanje radova, provezavši se kroz novu cijev tunela, u pratnji Luciana Dušića, voditelja Centra upravljanja iz kojeg se nadzire i upravlja prometom i sigurnošću na čitavom Istarskom ipsilonu.
Nova cijev tunela Učka zajedno s dijelom autoceste od novog čvora Vranja i odmorištem s kvarnerske strane najveća je trenutna investicija u cestovnu infrastrukturu u Hrvatskoj, vrijednosti od 200 milijuna eura, a od onih čija je realizacija u tijeku približno jednako je vrijedna izgradnja punog profila autoceste od tunela Učka do čvora Matulji koju također provodi Bina Istra, koncesionar Istarskog ipsilona.
Popratni sadržaji
Već tijekom vožnje od Matulja do tunela, vidljivo je da su i radovi na toj dionici krenuli punom parom. Na sve strane su bageri i kamioni koji izvode zemljane radove, pripremajući teren za izgradnju dodata dva kolnička traka autoceste, sa sjeverne strane postojećih.
Zbog tih se radova na u ovo doba godine uvijek prilično prometno opterećenoj cesti prema tunelu stvaraju povremene gužve i zastoji, uz ručnu regulaciju prometa na nekim lokacijama, gdje se vozi izmjenično jednim trakom.
Uz malo strpljenja stižemo pred tunel gdje su radovi također u punom jeku. S lijeve strane, gledano prema ulazu u tunel, radi se i na novim prometnim trakama i na skretanju prema budućem odmorištu, koje je smješteno s lijeve strane, na poziciji s jednim od najljepših pogleda na Kvarner, od kojega je bolji možda jedino onaj sa samog vrha Učke.
Na odmorištu ogromnih dimenzija već su izvedeni radovi na asfaltiranju, kao i na skretanju prema njemu, a dok smo prolazili kraj njega, radnici su upravo uz prometnicu sadili mlada stabla borova.
Odmorište će, osim parkirališta, imati i benzinsku crpku, ugostiteljski i druge potrebne sadržaje za odmor i okrepu putnika.
U dogovoreni obilazak nove cijevi krećemo s istarske strane, nakon što smo prošli kroz staru tunelsku cijev koja će, ubrzo po otvaranju nove biti zatvorena i proći kroz zasluženi »tretman pomlađivanja«, odnosno obnove i ugradnje nove opreme i uređaja ćime će i ona dobiti izgled, te sigurnosne i prometne značajke iste kao u novoizgrađenoj cijevi.
S našim »vodičem« krećemo u novu cijev tunela, prolazeći pokraj novih naplatnih kućica koje su još u izgradnji, a koje će biti u funkciji za vrijeme dok stari tunel bude zatvoren.
– Kad se uvede novi sustav naplate koji će objediniti sve autoceste u Hrvatskoj, naplatne kućice na ulazima u obje tunelske cijevi će ostati, prvenstveno iz sigurnosnih razloga, kako bismo mogli zatvoriti promet prije ulaza u tunel, u slučaju bilo kakve nezgode, požara ili drugih mogućih razloga, objašnjava nam Dušić.
Svjetla i prijelazi
Ulazimo u sam tunel, dugačak čak 5.630 metara, što je 500 metara duže od stare cijevi tunela. Portal novog tunela kvadratnog je oblika, s osvjetljenjem znatno intenzivnijim od onoga u »starom« tunelu.
– Na oba portala, s istarske i kvarnerske strane, osvjetljenje je prilagodljivo, prvenstveno iz sigurnosnih razloga. Jačina svjetla prilagođava se, posebno na izlazu iz tunela, vanjskoj svjetlosti.
Dakle, ako je dan, uz jarku sunčevu svjetlost, i svjetla pri izlazu iz tunela jače svijetle, kako vozače ne bi naglo zaslijepila sunčeva svjetlost.
Za oblačnih dana osvjetljenje će biti slabije, a noću prigušeno, opet kako bi se izbjeglo da vozači naglo, iz jako osvijetljenog tunela, prijeđu u mrak, objašnjava nam Dušić.
Općenito, uz protok vozila, što mu je primarna funkcija, naš je prvi dojam po ulasku u tunel da je sve u njemu podređeno sigurnosti prometa i putnika u vozilima.
Vrlo brzo to potvrđuje i naš domaćin jer se uskoro po ulasku u tunel zaustavljamo kraj prvog od ukupno 24 sigurnosna prolaza koji povezuju dvije tunelske cijevi i služe kao prolazi za slučaj opasnosti ili nužde.
– Ovo je jedan od dvanaest pješačkih poprečnih prijelaza koji povezuju tunelske cijevi. Uz pješačke, tu je i još dvanaest prolaza za pješake i vozila, koji su znatno veći.
Od tih dvanaest, sedam je namijenjeno prolasku interventnih vozila između dviju cijevi, a pet za ostala vozila.
Ti prolazi služe prvenstveno za evakuaciju vozača i putnika iz vozila u tunelu, u slučaju požara ili nesreća, na način da, ukoliko primjerice dođe do požara u jednoj cijevi, ljudi koji se zateknu u vozilima u njoj, mogu izaći iz vozila i pronaći zaklon u drugoj cijevi tunela, u kojoj se promet odmah obustavlja.
Prolazi za interventna vozila omogućavaju vatrogascima, hitnoj pomoći i drugim službama da iz jedne cijevi prijeđu u drugu, ukoliko ne mogu doći do mjesta nesreće ili požara kroz sam tunel u kojoj je do požara ili nesreće došlo, kaže Dušić, dodajući da je cijeli tunel pokriven nadzornim kamerama, kao i sustavom vatrodojave koji se automatski aktivira u slučaju požara.
Ulazimo u poprečni prijelaz iz jednog tunela u drugi. Sa svake su strane po dvoja čvrsta, masivna, protupožarna vrata koja, kada se zatvore, onemogućavaju ulazak dima u prolaz. Očekivali smo da će prolaz biti znatno kraći, no dužina mu je preko 75 metara.
– Ovo je jedan od najdužih poprečnih prijelaza. S istarske strane cijevi tunela su, naime, međusobno udaljene i do stotinu metara na nekim dijelovima, pa su i prijelazi duži.
Kako idemo prema kvarnerskoj strani, prolazi su sve kraći, jer se tamo i udaljenost među cijevima smanjuje na nekih 25 metara, objašnjava nam.
Sigurnosni poprečni prijelazi opremljeni su sustavom automatskog paljenja svjetala, čim se otvore vrata s bilo koje strane, a svjetla je moguće paliti i gasiti i iz Centra upravljanja koji vodi Dušić.
Uz osvjetljenje tu su i kamere kojima se prati stanje u poprečnim prelazima u slučaju potrebe za evakuacijom, kao i sustav zvučnika za izdavanje uputa onima koji bi se u njima mogli zateći, ukaže li se za tim potreba. Nasuprot svakom od poprečnih evakuacijskih prelaza nalazi se i ugibalište za vozila.
Nastavljamo vožnju tunelom do prvog poprečnog prijelaza za prolazak vozila. Riječ je o znatno širem prijelazu, s vratima preko cijelog presjeka prijelaza, koja na sebi imaju i manja vrata za prolaz pješaka.
Vrata za prolaz vozila se otvaraju putem tipke pokraj njih, a u slučaju nužde mogu se otvoriti i ručno.
– Ovi prijelazi služe za eventualno izvlačenje vozila iz tunela, nakon obavljene intervencije. Dakle, u slučaju opasnosti zbog požara ili nečeg drugog, osobe koje su u vozilima, važno je to naglasiti, moraju napustiti vozila i pješice prijeći iz jednog tunela u drugi, koristeći poprečne prijelaze, ne mogu to učiniti vozilima, koliko god su ljudi u takvim situacijama često nevoljni napuštati vozila. Vozila se iz tunela izvlače tek naknadno, kad opasnost prođe, naglašava Dušić.
Zaštita okoliša
Poprečni prelazi za interventna vozila još su većih dimenzija i omogućavaju prolaz najvećih interventnih vozila, poput vatrogasnih kamiona, a neki od njih spojeni su s okretištima na staroj cijevi tunela, što je najbrži i najefikasniji način povezivanja.
I ovi su prijelazi opremljeni protupožarnim vratima, kamerama, zvučnicima i drugom opremom, a u njima su smještene i trafostanice tunela.
Vožnjom kroz tunel, koji je već potpuno opremljen, obojen i uređen te opremljen prometnom i drugom signalizacijom, tek tu i tamo vidimo manje grupice radnika angažiranih na zadnjim preostalim poslovima pa Dušića pitamo što se još mora napraviti prije puštanja tunela u promet.
– Uglavnom je riječ o ispitivanjima razne opreme i instalacija koja je potrebno obaviti prije tehničkog prijema tunela.
Tunel nije samo cijev i asfalt, tu su sustavi vodoopskrbe, hidrantska mreža, vatrodojava, električne instalacije niskog, srednjeg i visokog napona, SOS sustav, rasvjeta, ventilacija, videonadzor, prometna signalizacija i drugo, a sve to mora besprijekorno funkcionirati, kaže Dušić.
A da se ispitivanja izvode ozbiljno, govori i podatak da je na dan našeg posjeta tunelu, u poslijepodnevnim satima, provedeno testiranje vatrodojavnog i sustava zaštite od požara i to stvarnim paljenjem zapaljive tekućine, naravno u kontroliranim uvjetima, unutar tunelske cijevi.
Osim na sigurnost, pri izgradnji tunela pazilo se i na zaštitu okoliša, ističe naš domaćin, a kao primjer navodi kaverne i podzemne vodotoke na koje su graditelji nailazili tijekom izgradnje tunelske cijevi.
– Svaki put kad smo naišli na neku kavernu ili vodotok, pregledali su ih stručnjaci Hrvatskih voda, kao i znanstvenici koji se bave proučavanjem biljnog i životinjskog svijeta u podzemlju, da bi utvrdili eventualno postojanje živih bića.
Na svakom takvom mjestu oko vanjske oplate tunela izveden je poseban sustav odvodnje koji omogućava da voda nastavi teći svojim prirodnim smjerom, ističe Dušić.
Minske niše
Vožnju nastavljamo do izlaza s kvarnerske strane, gdje doznajemo još nešto novo o gradnji tunela. Na gornjem dijelu tunelske cijevi uočavamo gusto raspoređene kvadratne »poklopce« u oplati tunela pa nas zanima o čemu je riječ.
Objašnjenje nas je, u najmanju ruku, iznenadilo, iako su tamo, naravno, postavljene s dobrim razlogom.
– To su minske niše. One su ugrađene na zahtjev Ministarstva obrane. Iste su postavljene i na drugom kraju tunela te na njegovoj sredini.
Funkcija im je da se, u slučaju rata, u njih može postaviti eksploziv i njime srušiti ulaze u tunel i središnji dio tunela te tako blokirati prolaz njime, objašnjava nam Dušić.
Obišli smo i novi centar upravljanja čije je opremanje još uvijek u tijeku, i iz kojega će se nadzirati promet te upravljati signalizacijskom i drugom opremom ne samo u obje cijevi tunela Učka, već i na cijelom Istarskom ipsilonu.
Riječ je o prostoru opremljenom s dva golema videozida na kojima će se prikazivati sve što »vide« kamere duž Ipsilona, uz dodatne monitore na kojima se prikazuju podaci sa svih ostalih sustava nadzora, sigurnosti, zaštite od požara i tako dalje.
S našim domaćinom opraštamo se uz želju da će potrebe za aktiviranjem svih sigurnosnih sustava biti čim manje, te da minske niše neće biti iskorištene nikad.
Boškarin i promotivne videoprojekcije
Osim o funkcionalnosti i sigurnosti, u novom tunelu i oko njega vodi se računa i o estetici. Tako je na budućem odmorištu, s kvarnerske strane tunela, za našeg posjeta upravo u tijeku bilo postavljanje skulpture istarskog goveda, poznatijeg pod nazivom »boškarin«, autora poznatog kipara Šime Vidulina.
S obje strane tunela, na zgradi Bina Istre s istarske strane i na posebnoj konstrukciiji na ulazu u tunel s kvarnerske, bit će projicirane i posebno osmišljene videoprojekcije koje će vozačima i putnicima najavljivati ulazak u Istru s jedne, odnosno na Kvarner s druge strane.
Nazorne kamere, SOS telefoni i hidrantske niše posvuda
Kamere za nadzor postavljene su i duž glavne cijevi tunela, a sve se aktiviraju u slučaju požara ili druge pogibelji.
Da opasnost od požara i mogućih drugih nezgoda u Bina Istri shvaćaju ozbiljno, pokazuje i čitav niz SOS telefona, kao i hidrantskih niša raspoređenih duž tunela, a na svakom koraku su i reflektirajuće oznake evakuacijskih puteva, s označenim udaljenostima od najbližih poprečnih evakuacijskih prelaza u oba smjera.
Hidrantska je mreža spojena na sustav vodospreme i dodatnih spremnika za vodu, smještenih iznad tunela.
– Hidrantske niše nalaze se na svakih 250 metara, jednako kao i SOS telefoni, a opremljene su cijevima koje su dugačke toliko da niti jedan metar tunela ne ostaje nepokriven.
Kod svakog SOS telefona je i nadzorna kamera, s koje se prikaz automatski aktivira na monitorima u centru upravljanja, prilikom pritiskanja tipke SOS telefona.
U pravilnim razmacima raspoređene su i takozvane elektro niše putem kojih se, u slučaju potrebe, može ručno upravljati radom ventilacijskog sustava na pojedinim dijelovima tunela.
