RIJEKA – Humanost jednog društva ogleda se u skrbi za njegove najslabije članove. Ta često citirana misao mnogih velikih ljudi nametnula nam se kada smo ponovo čuli ono što odavno znamo: Dom za odrasle osobe Turnić, koji pruža usluge osobama s teškoćama mentalnog zdravlja, ima dugu listu čekanja na smještaj, te sada na toj listi bilježi imena 282 osobe. Taj je dom državna socijalna ustanova, neprestano je popunjen, točnije prekapacitiran jer njegov je optimalan kapacitet 60 korisnika, a sada ih ima 69. Osobe koje su primljene iznad predviđenog kapaciteta, bile su hitnoća i moralo ih se primiti, a kako su primljene, tako su u domu i ostale.

Dom Turnić je jedini takav specijalizirani dom na području Primorsko-goranske županije, pa mu i gravitiraju ljudi s područja cijele županije. Od onih koji su sada na listi čekanja, 60 je zahtjeva koje je uputio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, nadležan za područje Rijeke i riječkog prstena te za Gorski kotar. Ostale osobe čija su imena na listi čekanja su iz drugih i daljih krajeva PGŽ-a, i iz drugih krajeva Hrvatske. Desetljećima je s dugotrajnom skrbi za tako oboljele ljude u ovoj županiji situacija takva. Zbog nedostatka smještajnih kapaciteta, donedavni riječki Centar za socijalnu skrb, a sada Zavod, obraćao se diljem Hrvatske, pa su mnogi ljudi tako i dobili smještaj, daleko od svoje obitelji i mjesta prebivališta.

Dom Turnić je u zadnjih više od deset godina puno učinio na standardu skrbi za svoje korisnike, ali kapacitet doma – ne uključujući poluinstitucionalnu socijalnu uslugu, organizirano stanovanje – nije se ni približno dostatno povećao. Kada iz godine u godinu podaci liste čekanja za smještaj u neku socijalnu ustanovu pokazuju da potrebe višestruko premašuju njezin kapacitet, onda se zaista treba pitati o humanosti društva, od lokalne do razine države.

Kombinirane dijagnoze

Pitanje o tome i nije pitanje za ravnateljicu Doma Turnić Martinu Baiocco, već za druge, više adrese, kao što, primjerice, pitanje o nedovoljnim kapacitetima sufinanciranih, državnih odnosno županijskih domova za starije osobe zapravo nije pitanje za ravnatelje tih domova.

Martina Baiocco dvanaest je godina ravnateljica Doma Turnić, dobra ravnateljica, nedavno i ponovo izabrana. Kada je počela svoj prvi ravnateljski mandat, dočekala ju je i duga lista čekanja za smještaj u dom. Pitali smo ju da li se nešto u smislu liste čekanja u zadnjem desetljeću promijenilo na bolje.

– Mislim da nije. I sporo će se ta promjena dogoditi zato što je ovaj dom jedina ustanova za ovu kategoriju oboljelih osoba u našoj županiji. Tijekom ovih godina prolazili smo mnoge procese: otvaranje stambenih zajednica i drugih usluga u zajednici. U tim smo procesima procijenili da zatvaranje doma, odnosno dugotrajnog smještaja, za nas nikako nije varijanta. Treba uvažiti veliku potrebu za ovakvim smještajem. Nekim ljudima će ovakav smještaj uvijek trebati – i psihijatrijski pacijent ostari i treba mu pomoć druge osobe kao i svima ostalima. Osim toga, ljudi koji imaju psihijatrijsku dijagnozu ne mogu nikada biti smješteni u dom za starije i nemoćne osobe. Neki naši korisnici su kod nas ostarili, neki su ovdje od mladosti. Sada imamo dosta starijih korisnika, ali imamo i jako puno mladih ljudi. Prije nekoliko godina naša je najmlađa korisnica imala 18 godina, a i sada imamo dosta korisnika mlađih od 30 godina. Sve više se susrećemo s kombiniranim dijagnozama, primjećuje se da je život težak, da su uvjeti života teški, da se neki mladi slabije snalaze, pa kombinacija svega toga dovodi do toga da imamo puno mladih korisnika. Obitelji su često u rasapu, a ako oboljele osobe nemaju podršku svojih najbližih, teško se mogu oporaviti, analizira ravnateljica Doma Turnić.

Vezano uz listu čekanja na smještaj – s obzirom na to da većina osoba koje su prijavljene na listi Doma Turnić nisu iz PGŽ-a – kaže da bi kod smještaja osoba u dom trebalo poštovati regionalno načelo jer ljudi tako ostaju bliže svojima, svojoj obitelji, svom gradu, mjestu prebivanja, više se osjećaju doma, poznaju i kraj i mentalitet.

Izvaninstitucijska skrb

Uz pitanje nedostatka dugotrajnog smještaja, ravnateljica Baiocco također izdvaja da bi fokus trebao biti i na izvaninstitucijskim načinima pomoći i skrbi.

– Čini mi se da je nedostatak izvaninstitucijskih usluga u zajednici nešto o čemu treba dobro razmisliti, u smislu da bude više psihosocijalne podrške mobilnih timova, koje i mi imamo, ali dosežu samo Rijeku i okolicu. Takav tim pruža podršku, osobnu, obiteljsku, ponekad i na terenu, ili grupnu, u novim prostorima našeg doma. I inače naš dom ima puno aktivnosti, koje su specifične. Volimo da sve te aktivnosti imaju kao aktivnog korisnika samog, i to zaista dobro funkcionira. Dnevni boravak na Potoku je također dobra i neophodna usluga i ima licencu za 15 korisnika. Ta usluga korisnicima puno pomaže – dobiju društvo i sadržaje u svakodnevici, izlaze iz svojih domova, imaju i stručnu podršku. Čini mi se da nedostaje više usluga, više aktivnosti za podršku obiteljima oboljelih, npr. kod prvih hospitalizacija da se povežu sustavi zdravstva i socijale, da obitelj koja se prvi put susreće s dijagnozom i hospitalizacijom svoga člana ne luta, da se ne osjeća prepuštena sama sebi, već da odmah krene u neki program kako bi se svi skupa osnažili. Velika je potreba za takvim uslugama. Mi imamo Udrugu Podrška, koja okuplja članove obitelji osoba sa psihičkim teškoćama, a sastaju se jednom mjesečno u novom prostoru doma. Pružamo im psihosocijalnu podršku, i to je jako dobro prihvaćeno. To nekad bude samo grupa podrške – ljudi iznose jedni drugima svoje teškoće i osjećaju se jedni drugima blizu jer dijele slična iskustva. Nema puno članova udruge, ali oni koji jesu vole doći, trebaju im takvi susreti. A članova nema puno jer je, nažalost, još uvijek ta stigma velika. Neki ljudi se srame da imaju bolesnog člana obitelji. Velik je to križ, i za obitelj i za oboljele ljude, kaže ravnateljica Baiocco.

Dom Turnić je pod njezinim vodstvom postao dom umrežen s mnogim ustanovama i udrugama, prisutan u javnosti, dom koji polako uspijeva smanjivati stigmu koja prati psihičke bolesti. To je dom koji je proveo i, koliko se može, provodi deinstitucionalizaciju, koji organizira edukacije i svojih djelatnika i svojih korisnika, te susrete i društveno značajne projekte. Uključen je i u mnoge regionalne projekte poput Mentalfesta, koji slijedi u listopadu.

Suradnja s Hiltonom

Na tom tragu, Martinu Baiocco smo pitali što je sada Domu Turnić posebno važno.

– Došli smo do određenog stupnja u svom radu. Razvili smo usluge u zajednici, razvili smo suradnju s mnogima, provodimo moge aktivnosti za naše korisnike – puno toga radimo. No sljedeći korak je zapošljavanje naših korisnika. Primjećujemo da se u društvu situacija polako po pitanju zapošljavanja osoba s invaliditetom ipak mijenja na bolje. Imamo dobra iskustva s Hiltonom, koji zapošljavanje osoba kao što su i naši korisnici ima u svojoj politici. Neki od naših korisnika u tom hotelu rade i više od godine dana i zadovoljni su. Hilton je pokazao svo razumijevanje: ljudi su dobili prilagođena radna mjesta, dobro su prihvaćeni, vrlo uspješno funkcioniraju, dobro se osjećaju radeći. To za njihov oporavak znači neizmjerno. Neki su naši korisnici zaposleni u Čistoći, i to isto dobro funkcionira. Već dvije godine nekoliko naših korisnika radi na porti riječkog Hospicija, odlično su prihvaćeni i njima taj rad jako puno znači. Nedavno smo razgovarali sa CISOK-om – Centrom za informiranje i savjetovanje o karijeri, koji djeluje pod okriljem Zavoda za zapošljavanje i bavi se aktivacijom neaktivnih osoba na tržištu rada. Nadamo se da će i njihova pomoć donijeti plodova. Potrebni su nam za suradnju jer imamo puno mladih korisnika koji su zainteresirani za rad, i treba ih negdje usmjeriti, poručila je ravnateljica Baiocco.

Tome možemo samo dodati da bi svaka tvrtka bila zadovoljna da njezini portiri dočekuju posjetitelje onako kako je našu novinarsku ekipu – profesionalnom i srdačnom dobrodošlicom – dočekao portir i korisnik Doma Turnić, toga dana dežuran na maloj porti na ulazu u dom.

Boćarija u punoj funkciji

Od prije nekoliko godina Dom Turnić ima nove lijepo i funkcionalno uređene prostore, interno nazvane Boćarija, u kojima se održavaju brojne aktivnosti korisnika.

– Svi korisnici tamo vole doći – i iz doma, svi koji su pokretni, i iz naših stanova, i iz dnevnog boravka. Tamo se održavaju razne aktivnosti, od kojih je svaka na svoj način terapeutska, kaže ravnateljica Doma.

U tom se prostoru, zaključujemo, odvija društveni život domskog mikrosvijeta. Tu je gluha soba za radio emisije, interni kafić, multifunkcionalna dvorana, u kojoj su korisnici s mladom terapeutkinjom, za novinarskog posjeta, igrali društvenu igru.

– Sada imamo i nekoliko novih stručnih radnika, čak i likovnog i glazbenog terapeuta. Svi su nam oni podigli kvalitetu i rada i života, dobri su, vole svoj posao, vole ih korisnici, poručuje ravnateljica Martina Baiocco.

Za korisnike pet novih stanova traži se šest njegovatelja

Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno, uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.

– Već niz godina naš dom ima osam stanova u kojima uz našu podršku živi 29 korisnika, a sve su to privatni stanovi koje imamo u najmu. Tu uslugu ćemo sada proširiti. Kroz infrastrukturni projekt Zajedno uredili smo pet stanova – jedan u Delnicama i četiri u Rijeci – od kojih nam je jedan na besplatno korištenje dao Grad Rijeka, a ostale država. Sve su to sada preuređeni i nanovo opremljeni stanovi, za koje smo nedavno dobili licencu PGŽ-a, i nadamo se uskoro u njih useliti nove korisnike. Naše kadrovske potrebe su izrazite: da bismo puni taj kapacitet mogli pokrenuti, tražimo šest njegovatelja za rad s korisnicima tih stanova. Ako ih ne nađemo, morat ćemo otkazati neke privatne stanove koje sada imamo u najmu i u te nove stanove useliti sadašnje korisnike stanova. Tako bar nećemo imati trošak najma stana. U tim novim stanovima možemo primiti još 18 korisnika, naravno ako budemo imali osoblja, novih šest njegovatelja. Mi moramo ljudima osigurati dovoljnu podršku, u početku i 24 sata, i bez toga nove korisnike ne možemo primiti. Ti korisnici više neće biti ljudi iz našeg doma koje poznajemo i koji će preseliti u stanove, nego su to osobe s liste čekanja, koje ne poznajemo, a niti se oni poznaju međusobno. Na zadnjem našem natječaju se nije javio ni jedan njegovatelj, kaže ravnateljica Baiocco.