Priča je u osnovi uvijek ista: da bi bila dobra srž joj je u korištenju, konzumiranju, uživanju. Pa tako i kad je ovogodišnje riječko adventiranje u pitanju. Okvir i podloga za sve je dakako Grad, ali uzalud ne postoji li osobni angažman, želja i poticaj za uživanjem u mjestu, vremenu i ljudima. Upravo bi se na ovakav način mogao opisati “trodnevni Badnjak”, odnosno činjenicu da je zahvaljujući kalendaru u središtu Rijeke bilo posebno dinamično u petak i nedjelju, dok je subota prije Božića bila ipak znatno mirnija.

Istina: ovogodišnji riječki advent nikad je siromašniji po pitanju samih prostora na kojima se nalaze adventske kućice. S time se uzvitlalo podosta kritika, no s druge strane to je siromaštvo sasvim sigurno pogodovalo onom jednom nemalom dijelu Rijeke koji se adventskih događanja u pravilu užasava. Bilo da je riječ o ponudi jela, pića ili raznih roba koje se na štandovima prodaju odnosno glazbi, advent je za njih uvijek bio samo jedna velika ugroza, ma čisti – turbofok.

S druge strane, iako je dakle sama adventska podloga vrlo, vrlo tanka, i petak te posebno Badnjak pokazali su nešto sasvim drugo i drugačije, nešto što apsolutno veseli jer pokazuje kako zabava neće stati s prolaskom blagdana, odnosno 31. prosinca. Siromašni advent je naprosto pokazao da je Rijeka – sve bogatija zanimljivim, kvalitetnim, promišljenim ugostiteljskim objektima koji su si uzeli u zadatak vratiti Riječane gradu, postaviti scenu koja će biti privlačna i gostima, odnosno city break ili jednodnevnim turistima. Badnjak se feštalo na niz pozicija, od Boonkera do Pirata. Da, užasno prazno, sablasno tužno i upozoravajuće po vjerojatno najveću boljku Rijeke, što svakako jeste galopirajuća depopulacija, djeluje prostor s kojeg je nestala inače najposjećenija, najvažnija gradska terasa – ona ispred Pomerya. Moglo se upravo taj prostor adventski iskoristiti, ali nije što je, kao poruka upozorenja, zapravo i dobro. Ne trgnemo li se svi zajedno, s naglašenim pritiskom na Grad, od vijećnika do gradonačelnika, tako bi nam nam mogao izgledati i daleko veći prostor od današnje “crne rupe” u središtu Korza..

Disperzija okupljanja i zabave na niz lokala sa živom glazbom ili uz iznimno kvalitetne mikseve DJ-a, na cjelokupnom području koje se proteže od Boonkera i Riječkog nebodera, do krajnih točki “Ri tobacco roada”, do Vitezovićeve ulice i Pirata nudili su zanimljive glazbene poruke.

Ono što dodatno karakterizira scenu je veliki gastronomski revival. Otvoren je niz novih lokala, gastronomska ponuda je jako obogaćena. Istina, i dalje je riječ o dominantno “dnevnim” restoranima, i dalje je naglasak na marendama, ali su jela znatno maštovitija, događa se istinska reinterpretacija tradicije. Jako lijepi primjeri za to je primjerice maneštrica od sipe i leće u Boonkeru. Tu je i poletni jelovnik kao i cjelokupna ponuda jednake takve ekipe u bistrou a’Vali, za one koji ne znaju riječ je o osječkom timu, istina s iskustvom života duljem od desetljeća na Liburniji, koji je vratilo u život nekadašnji As. Jako je dopadljiv i vrlo urbano obnovljeni Gardens, a privlačna je i maštovita lista jela vlasnika Three Monkeysa koji je taj prostor pretvorio u – Užancu. Da tu ne bi bio kraj, nekadašnji kultni Rozi bar, na tom je mjestu bio otvoren prije punih 45 godina, danas je postao pizzerija Pirati.

Oni koji su predbožićno adventiranje počeli za dana, savršena je pozicija bila na terasi Boonkera. Ali baš savršena – od DJ koji je puštao glazbu po prilici do zalaska sunca, do pogleda koji se s te terase pruža na Rijeku. Dok je bio sunca dobra je bila i pozicija ispred Gardensa, gdje smo susreli i kuharsku legendu Stevu Karapandžu, da bi se kasnije sve zajedno selilo na Korzo. Ključna pozicija bio je sasvim sigurno El Rio koji ponudom, kao i gužvom koja u njemu vlada ispunjava najave dane u lipnju kad se nakon godina lutanja i nesretnih promjena vlasnika vratio izvornom konceptu. Živa glazba na Badnjak bila je u režiji možda i najzabavnije riječke glazbene atrakcije, dua Extra Robi & Prco koji desetljećima nastupaju s istim žarom. Petak je pak u El Riju obilježio DJ Sale, odnosno Robert Salečić koji i na taj način pokazuje za što se zalaže kao vrlo agilni gradski vijećnik. Po njemu bi Rijeka naime bila temperamentno središte s vrlo živom scenom i jako dobrom cjelodnevnom i cjelonoćnom ponudom što bi itekako pomoglo u njezinoj transformaciji u turistički grad. Bilo je dakao oba dana živo i temperamentno i u Mačku kao i Tapasu, DJ je radio i u a’Vali, a glavno večernje okupljalište je svakako postala Apotheca.

Da, središte zbivanja, posebno za mlađu populaciju bio je Trg Riječke rezolucije gdje je advetnski tutnjalo na najjače. Iako su dani pred Božić, koliko god spomenuti na početku teksta sve to doživljavali “cajkastim”, vrijeme druženja koje bi u najvećoj mogućoj mjeri tebalo biti i ono građana i s gradskim vijećnicma, i dalje su uz gradonačelnika Marka Filipovića tu najaktivniji još samo Robert Salečić kao i Iva Rinčić koja s obitelji već godinama aktivno na Korzu i sadržajima koje daje središte grada, živi kako vrijeme pred Božić, tako i ono prije Nove godine.

Zapravo onako ti je kako si sam – stvoriš. Zahvaljujući istinski snažnom valu otvaranja ili preuređenja desetak gradskih restorana, koliko god da je sam advent bio jadan, a Pomery sablasno prazan, tko voli grad i predblagdanske susrete s prijateljima kao i s ljudima koji čine Grad, itekako je mogao uživati u Rijeci. Ono što veseli, sa zadrškom s obzirom da je to kategorija koju ćemo promatrati u budućnosti, velik dio najkvalitetnije predblagdanske priče mogao bi postati – trajnom vrijednosti.