Sveti Tripun, rođen je u Maloj Aziji oko 232. godine, a podnio je mučeničku smrt u progonu kršćana 249. – 250. godine koji je naredio rimski car Decije. Tijelo mu je preneseno u Kampasadu, pa u Carigrad, odakle su njegove relikvije 809. godine u Kotor donijeli mletački trgovci. Kotorska katedrala posvećena je 1166. godine, a njezin titular postao je sveti Tripun, čije se relikvije i danas čuvaju u njezinoj riznici. Predaja kaže da su u svečanom preuzimanju relikvija sv. Tripuna u Kotoru 809. godine sudjelovali i pomorci te su tada i osnovali svoju bratovštinu – Bokeljsku mornaricu.

Prvi dokumentirani spomen Bratovštine je iz 1463. godine, kada se ona spominje pod imenom Bratovština sv. Nikole mornara u Kotora, a iz iste godine sačuvan je i najstariji Statut. Bratovština je okupljala pomorce i stoljećima nakon osnutka, pomagala u ostvarivanju prava pomoraca u lukama, kao i oslobađanja od lučkih pristojbi, prava na stalno pristanišno mjesto i tržišni prostor i drugo. Bratovština je bila i čuvar normi običajnog prava, pa su njeni članovi najčešće birani kao arbitri u pomorskim sporovima. Razlog tome je naravno navigacije u praksi, ali i poznavanje normi običajnog prava.

Povijesna postrojba

Bratovština imala je višestruki značaj i to u organizaciji, školovanju i zaštiti svojih članova, pomoći pomorcima općenito, vođeni načelom solidarnosti. Školovanje pomoraca je u Boki uz pomoć Bokeljske mornarice izvaninstitucionalno krenulo vrlo rano, a prve pomorske škole javljaju se već početkom 16. stoljeća, kao prve među slavenskim narodima. Do velike promjene dolazi krajem 15. stoljeća kada je Alegreto Nigro postao i lučki kapetan te starještina Bratovštine svetog Nikole mornara.

Kako je lučki kapetan tada zapovijedao četom mornar i bratovština je stekla određenu izvršnu i vojnu vlast. Od tada se u dokumentima sreće i novi naziv ove bratovštine pomoraca, kao Kotorska mornarica. Kroz stoljeća se značaj Bokeljske mornarice mijenjao, kao i ovlasti admirala, na primjer admiral je organizirao plovidbu u Kotorskom zaljevu, sudjelovao u ratnima akcijama Mletačke Republike, kontrolirao brodove iz stranih zemalja koji su bili pod sumnjom zaraznih bolesti, organizirao proslavu Sv. Tripuna, zastupao pomorce u zatočeništvu i drugo. Danas je Bokeljska mornarica povijesna postrojba, koja čuva sjećanje na tradiciju i običaje bokeljskih Hrvata. Kako su se bokeljski Hrvati iseljavali iz Boke Kotorske, najviše u valovima potaknuti ratovima Prvim i Drugim svjetskim ratom te Domovinskim ratom, danas ih je nemali broj i u Hrvatskoj. Čak štoviše, više ih je, prema procjenama o kojima nam govori Mladen Schubert, predsjednik Hrvatske bratovštine »Bokeljska mornarica 809« Rijeka, danas u Hrvatskoj nego u Kotoru, i to skoro za duplo.

– Procjenjujemo da oko 10 tisuća bokeljskih Hrvata danas živi u Hrvatskoj, dok ih je u Boki Kotorskoj oko četiri-pet tisuća, a u cijeloj Crnoj Gori oko šest tisuća, kaže Schubert.

Tako uz Bokeljsku mornaricu u Kotoru, u Hrvatskoj također djeluju četiri bratovštine, u Rijeci, Puli, Splitu i Zagrebu. Prošlog su tjedna članovi Bratovštine proslavili Svetog Tripuna prigodnim programom u Rijeci, a i mi smo ih posjetili u njihovim prostorima MO Luka u centru, kod HNK Ivana pl. Zajca da nam kažu više o svojim aktivnostima. Uz predsjednika Udruge, s nama su razgovarali i Joško Seifert, koji je iz Kotora s obitelji u Rijeku došao nakon Drugog svjetskog rata te Paskovići, otac Igor i sinovi Fran i Luka. Fran je prošle godine bio mali admiral, koji u ime vjernog bokeljskog puka upućuje lode odnosno zahvale sv. Tripunu nakon svete mise povodom proslave svečeva blagdana, dok je ove godine ta čast pripala Luki.

Zahtjevne lode

Obojica su učenici Osnovne škole Hreljin, a tata Igor očekuje da će njihovim stopama krenuti i najmlađi brat Vigo, koji će uskoro navršiti pet godina. Tu je i sestra Sofija, koja će, nada se ponosni tata, kad poraste također pronaći svoje mjesto u aktivnostima Bokeljske mornarice u Rijeci.
– Moj je nonić bio iz mjesta kraj Kotora, odakle potječe i naše prezime Pasković. Lani sam odlučio kontaktirati s bratovštinom, i baš se otvorila prilika da Fran bude mali admiral, a ove godine Luka. Jako mi je drago da smo se uključili i vježbali lode dvije godine za redom, velika je to čast, kaže tata Igor. Fran će reći kako mu lode nije bilo teško naučiti, shvatio je to ozbiljno i pripremao se mjesec-dva.

– Bilo je jako zabavno, jedino što ih se više nisam sjećao par mjeseci nakon što sam ih izveo. Svidjelo mi se jedino što moj brat nije ove godine ništa ozbiljno shvatio, u bratskoj će ljubavi reći Fran. Luka pak kaže da je očekivao da će biti pod većom tremom kada je upućivao lode, no kaže, bilo je baš suprotno, bio je opušten.
– No, na početku, kada sam krenuo učiti, bilo mi je teško pamtiti. No, onda pamtiš tri po tri riječi, pa rečenicu po rečenicu, svaki dan učiš jednu rečenicu i onda se može dobro zapamtiti, govori nam Luka. Mladen Schubert prisnažit će da je Luka bio izvrstan, kao i Fran lani, a što nije mala stvar jer je riječ o dužem i zahtjevnijem tekstu.
– Lode se upućuju nekoliko minuta, a ima i mnogo starih bokeških riječi, tako da se zaista treba potruditi da sve bude kako treba kaže Mladen Schubert. On je na mjesto predsjednika izabran u listopadu 2020. godine te nastavio s organiziranjem prigodnih aktivnosti povodom značajnih dana za Bokelje, od spomenutih Tripundanskih svečanosti, koje su upravo završene, pa do sudjelovanaj Bokeljske mornarice 809 Rijeka, u proslavi blagdana sv. Vida, proslavi sv. Nikole i drugo.
– Bokeljska mornarica u Rijeci danas ima oko trideset aktivnih članova, a sveukupno nas je stotinjak. Ukupno je oko tisuću Bokelja, u Rijeci, iako je to procijenjena brojka, s ozbirom na to da nema načina da se to točno provjeri, jedino da se to nekako »ugura« u popis stanovništva. Uz Tripundanske svečanosti, imamo i dosta aktivnosti tijekom godine. Jer, uz naše programe, volimo i poštovati one koji postoje tamo gdje smo došli. Tako da svake godine proslavimo sv. Vida, ispred Gradske vijećnice postavi se Kolo sv. Tripuna, kao i sv. Nikola. Lani smo išli i na proslavu sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca koji je iz Herceg Novog, možemo reći »naš« svetac. Na Krku smo proslavili Gospu od Krunice i obljetnicu Lepanske bitke u kojoj je jedan od brodova bio iz Kotora, opisuje nam Mladen Schubert.

Novi članovi

Također, 13. su siječnja ove godine bili u Kotoru prilikom proslave u sjećanje na prijenos svečevih relikvija u grad, a tada je ispunjena i dugogodišnja želja da se tješnje i službenije povežu i s Bokeljskom mornaricom Kotora.
– Zajedno s drugim trima bratovštinama iz Hrvatske, potpisali smo sporazum s Bokeljskom mornaricom Kotor te njihovim podružnicama u Herceg Novom i Tivtu. To je zaista važno i za njih i za nas, da se povežemo i da zajednički nastavimo prenositi tu tradiciju na mlađe naraštaje. Jer, baš sam nedavno gledao fotografije iz 2004. godine kada smo putovali u Kotor, prvi put nakon Domovinskog rata. Nažalost, oko 90 posto ljudi s te fotografije je preminulo, tako da je jasno da moramo neumorno raditi na tome da se tradicija prenese na mlađe naraštaje, kaže Schubert. U Rijeci imaju četvero mladih članova, a ako se pridruže i oni koji plešu tradicionalne bokeljske plesove, onda ih je osam.
– Danas je teško zainteresirati mlade za tradiciju, njima to više nije zanimljivo, tako da se na razne načine dovijamo kako tomu doskočiti, nekad morate ubaciti i manji ili veći poklon, reći će Mladen Schubert.

Najvažniji dio bokeljske tradicije koji čuvaju je Kolo sv. Tripuna, koje je u studenom 2022. godine upisano na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, zajedno sa Svečanosti sv. Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj.
– Današnje kolo sigurno je drugačije od onoga prvoga iz 9. stoljeća, no najvažnija obilježja su sačuvana. Kolo plešu pripadnici Bokeljske mornarice u tradicionalnim odorama mornara i časnika te se stvara dvanaest figura koje simboloziraju značajke života na moru. Također, bitno je da su sudionici i kolu povezani rupcima što svjedoči o solidarnosti, govori nam Mladen Schubert.

Mornari na okupu

Kolo se pleše dostojanstveno i ozbiljno, na melodiju veselu, ali ozbiljnu. Joško Seifert dodat će kako riječka Bokeljska mornarica pleše 11 figura budući, da je za figuru sidro, potrebno od 25 do 30 sudionika, a njih je, kad se svi skupe 18.
– Često nas kolo izvodi oko 15, budući da su u tim posebnim prilikama kada se kolo izvodi mnogi često na brodu, kaže Joško Seifert. Mladen dodaje kako se sastaje uoči spomenutih značajanih dana, kada se kolo ponovno uvježbava, a budući da im prostor MO Luka, gdje imaju svoje prostorije nije prigodan za vježbu, prostor za vježbu ustupio im je župnik crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, Sanjin Francetić s kojim njeguju dobru suradnju, a koji je i služio misu u Assunti nakon koje je postavljeno Kolo sv. Tripuna 4. veljače. S obzirom na neadekvatan prostor, zanima nas traži li možda novi, ali i kakva je suradnja s Gradom Rijekom.
– Grad pomaže, ali moglo bi to zaista biti puno bolje. Jer, da bi se ovo održalo, uz naš entuzijazam potrebna su i neka sredstva. Sve što mi organiziramo košta, treba platiti ručak, večeru smještaj. Tako da nam ja cilj da dobijemo sredstva koja ćemo crno na bijelo namjenski utrošiti. Natječaji su za sredstva dosta komplicirani, vrlo rijetko nešto dobijemo. A s obzirom na to da smo odnedavno i na UNESCO-ovoj listi mislim da bi se po tom pitanju nešto moglo promijeniti. Sada se financiramo uglavnom samo iz vlastitih sredstava, članarina, donacija. Naravno, ne smijem zaboraviti Hrvatsku maticu iseljenika, podružnica Rijeka, oni nam zaista jako puno pomažu i da nema njih, jako puno naših projekata ne bismo mogli realizirati, kaže Mladen Schubert. Što se tiče prostora, ipak su zadovoljni s prostorijama MO Luka, bolje su one, nego ništa, iako bi im svakako bilo draže da imaju svoje prostorije, kako bi na adekvatnom mjestu mogli pohraniti i replike oružja što ih nosi Bokeljska mornarica. Za kraj dotičemo se i planova za budućnost.
– Moj je cilj kao predsjednika, ali i bratovštine, da nastavimo čuvati tradiciju. Da okupljamo ljude oko nas na lokalnoj razini. Veliku stvar nam je donijelo uvrštenje na UNESCO-ov popis. No, najviše se veselimo idućoj godini kada nam je plan da svi zajedno proslavimo blagdan sv. Tripuna u Kotoru, zajedno s Bokeljskom mornaricom Kotora. Da sve bude kako treba, uključujući i svečano postrojavanje pred katedralom. Kada bismo se okupili svi iz Hrvatske, to bi bilo oko 150 mornara i to bi zaista bilo lijepo, zaključuje Mladen Schubert.

Izložba posvećena
školskom brodu

U sklopu proslave sv. Tripuna u Rijeci, proteklog je tjedna otvorena i izložba Hrvatski školski brod »Jadran« – matična luka Split 1933.–2023. koja u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja ostaje otvorena do 29. veljače. Organizatori su Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Hrvatski pomorski muzej Split, Muzej Domovinskog rata u Splitu, Organizacijski odbor »Hrvatski Jadran«, a autori izložbe su Ljubomir Radić i Matej Gabrilo. Izložbom se obilježava 90 godina od uplovljavanja jedrenjaka »Jadran« u splitsku luku. Jedrenjak je sagrađen na inicijativu »Jadranske straže« iz Splita, jedne od najznačajnijih organizacija u hrvatskoj pomorskoj povijesti. Od 1933. do 1990. godine brod je bio vezan isključivo uz pomorska učilišta na hrvatskoj obali, a od jeseni 1991. prisilno ostaje u crnogorskim rukama, jer je u Hrvatskoj započeo rat. Na izložbi su predstavljene fotografije jedrenjaka »Jadran« iz 1930-ih godina, od početka gradnje u Hamburgu preko prve plovidbe do Splita 1933. godine do putovanja svijetom zaključno s 1939. godinom. Na izložbi se može pogledati i maketa školskog broda »Jadran« iz fundusa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.

Crvena Hrvatska

U Guvernerovoj palači u sklopu obilježavanja sv. Tripuna proteklog je tjedna predstavljena knjiga »Baštinske teme iz Crvene Hrvatske« autora Vinicija B. Lupisa, a autora je najavio Tomislav Brguljan iz Bokeljske mornarice 809 Rijeka. Knjiga je zbirka više objavljenih i neobjavljenih radova te je svojevrstan odgovor na negiranje hrvatske komponente u prošlosti, još uvijek u sadašnjosti, a možda i u budućnosti, u etnogenezi na prostorima sadašnje Hercegovine, Republike Hrvatske i Crne Gore, kaže autor.
– Negacija postojanja Hrvata na tim prostorima temelji se na dvama temeljnim oružjima velikosrpske paradigme. To su linearno tumačenje Konstantina VII. Porfirogeneta te teorija Vuka Karadžića prema kojoj su svi štokavci Srbi. No, Crvena Hrvatska povijesna je činjenica, kao i da su Hrvati na njenom području autohtoni narod, koji je zahvaljujući katoličkoj vjeri sačuvao svoj identitet, rekao je Lupis. Dodaje da ovom knjigom podsjeća na više povijesnih procesa i činjenica koji su ostali zaboravljeni i nedovoljno vrednovani u suvremenoj hrvatskoj znanstvenoj literaturi.
– Crvena Hrvatska imaginarna je domovina svih nas preostalih Hrvata na ovim prostorima, ne negirajući identitet Srba, Crnogoraca ili islamiziranih Slavena, naveo je Lupis. Na kraju je zaključio da se i priprema drugi svezak u kojem će se obraditi i književnost.