CRIKVENICA – Izvješće Gorana Fabrisa, predsjednika Uprave tvrtke crikveničkih hotelijera Jadran, što je trebalo biti uobičajeno, ili pomalo rutinsko, i to na kraju jedne kalendarske, ali i gotovo u cijelosti »koronizirane« godine, a iz kojeg su članovi Gradskog vijeća mogli razabrati da ova najveća tvrtka u gradu namjerava prodati ponešto iz svojeg vlasničkog portfelja, izazvalo je mnoštvo reakcija. Među spominjanima su, kao povod tome, hotel Zagreb i pansion Slavija.

Prva je reagirala vijećnica Sonja Polonijo (Nezavisna gradska lista), koja je istaknula da se protivi prodaji hotela Zagreb i pansiona Slavija.

– Učestale su glasine o lošem odnosu prema domicilnim i dugogodišnjim radnicima u našoj najvećoj hotelskoj kući, koje se stigmatizira kao nestručne i neperspektivne te ih se postupno zamjenjuje vanjskim kadrovima. Stari radnici su se odricali svojih potraživanja, čak i dijela svoje imovine, a sve u želji i namjeri da se očuva i stabilizira poslovanje hotelske kuće koje će dati zamah razvoju destinacije. Nažalost, od ulaska mirovinskih fondova u vlasništvo Jadrana nije se smisleno uložilo niti u jedan hotel, nego se po visokim cijenama kupuju i uzimaju u dugoročne najmove objekti u drugim destinacijama, a koje se jedva uspijeva popuniti.

Apeliramo na predstavnika većinskog vlasnika Jadrana, Dubravka Štimca, da provjeri zašto Uprava Jadrana ne poštuje svoje čvrsto obećanje dano radnicima početkom kolovoza 2018. godine da do komadanja Jadrana neće doći nego, štoviše, da će se povećavati kategorizacija postojećih objekata. Pozivamo i gradonačelnika, Gradsko vijeće, Turističku zajednicu grada Crikvenice da se uključe aktivno u ovu problematiku jer bez te sinergije nema niti razvoja destinacije – poručuje Sonja Polonijo.

Obiteljska nekretnina

Radi pojašnjenja treba reći da je pansion Slavija obiteljska nekretnina familije Skomerža, a da je rutinskom akrobatikom nekadašnjih institucija, s konca pedesetih godina prošloga stoljeća, u polovini potpala »pod državu«, a onda i dospjela u portfelj Jadrana. Ali, osim obiteljske tradicije i stečevine, tu je i kolektivna memorija jednoga grada i kolektivni senzibilitet njegovih ljudi, a to je na strani obitelji Skomerža. To što je svojedobno, također, i visokopozicionirana osoba iz državne revizije jednim poluslužbenim »priznanjem« dala za pravo obitelji Skomerža – da je to već trebalo reprivatizirati – ne znači mnogo i ne omogućuje obitelji Skomerža da s time odu na gruntovnicu i uknjiže svoju oduzetu polovinu kuće.

O tome jesu li reakcije Crikveničana primjerene ili, pak, možda ipak pretjerane, prokomentirao je i prvi čovjek u vodstvu hotelijera Jadrana Goran Fabris.

– Prodaju hotela Zagreb potvrdio je i Nadzorni odbor kompanije kao dio poslovnih planova za predstojeće razdoblje, a sve informacije bile su dostupne crikveničkim gradskim vijećnicima. Međutim, ova se čisto poslovna i racionalna tema i naša odluka nastoji gurnuti na politički teren. Smjer naše poslovne politike u Jadranu bio je i ostaje vezan na podizanje kvalitete svih objekata i podizanja kvalitete usluga, a na čemu radimo intenzivno prošle dvije godine, nakon duljeg razdoblja dotadašnje stagnacije. I dalje ćemo povećavati konkurentnost i podizati profitabilnost.

Hotel Zagreb imao je važno mjesto u razvojnoj politici Jadrana, ali suočeni s činjenicom da je raniji menadžment tvrtke bio prodao dio tog objekta prije ulaska novih vlasnika, sadašnja Uprava Jadrana ponudila je vlasniku tog dijela hotela otkup kako bi se hotel mogao razvijati prema svim pozitivnim standardima prakse. Nažalost, do te realizacije nije došlo jer je vlasnik odabrao ponudu drugog kupca, a s preostalim kapacitetom, bez objedinjavanja u cjelinu i mogućnosti širenja, taj hotel nema perspektivu. Stoga je prodaja hotela Zagreb jedina logična i opravdana poslovna odluka. Podizanje razine profitabilnosti i poboljšanje uvjeta rada i materijalnog položaja zaposlenika te unapređivanje kvalitete smještaja u našim objektima najbolji su pokazatelj poslovne orijentacije vlasnika i menadžmenta Jadrana. Pansion Slavija ima već godinama neriješene imovinsko-pravne odnose pa je s poslovnog aspekta daljnjeg razvoja poslovanja Jadrana racionalna odluka prodaja i tog objekta – rekao je Fabris.

Domaći zaposlenici

Mario Kružić, predsjednik Gradske organizacije SDP-a, tvrdi da očekivanja što su ih Crikveničani imali od privatizacije Jadrana ne samo da nisu ispunjena nego je sve vraćeno više godina unazad.

– Radnici koji su bili sa svojom stručnošću, a to znači i ljubaznošću, jedini razlog zbog čega su mnogobrojni gosti – osim zbog prirodnih značajki primorske Crikvenice – uopće dolazili u devastirane hotele, omalovaženi su i ignorirani te zamijenjeni radnicima iz drugih krajeva koji su 20-ak godina ranije učili od ovih prvih, naših domaćih. Velik broj domaćih zaposlenika pomogao je Jadranu kada su kroz stečaj konvertirali svoja potraživanja u dionice koje su kasnije, nakon preuzimanja, mirovinski fondovi učinili gotovo bezvrijednima. Obećane investicije vodstva Jadrana gotovo su posve izostale.

Oštro se protivimo toj poslovnoj politici i smatramo da gradsko vodstvo, prije svega kroz razgovor s menadžmentom, treba stati na kraj takvoj lošoj praksi – naveo je Kružić. I crikvenički PGS protivi se »komadanju Jadrana koji su kroz povijest spašavali i zaposlenici i Grad Crikvenica«.