BAKARAC Ulovili smo jučer tunuuuuuu… Prva tuna ka je došla na Bkc od daaaavnih godina (ne računajuć zaleđene za Tiru;)), upravo ovako glasila je facebook poruka koju je na adresu potpisnice ovog teksta poslao Bakarčan Renato Franko jučer “ranom zorom”.

More upitnika zaljuljalo se ponad glave jer svi znamo da je tuna u ovom dijelu Jadrana ništa drugo doli prošlost. A i s Renatom se nikad ne zna. Čovjek se voli šaliti, no slika govori više od tisuću riječi, a one koje je Renato odaslao bogme su progovorila i više od tisuću. Gledam – na fotografiji ribari i riba. Riba? Ma, ribetina!!! Da čovjek ne povjeruje.

– Mateo Stipčić i ja ovu smo mrcinu ulovili jučer u moru kod Cresa, priča Renato, a onda kreće opis akcije – zagrizla je oko 13.30 sati. Bilo je napeto, izvlačili smo ju pomalo ili umarali smo mi nju dobra dva i pol sata, umarala je i ona nas isto toliko.

Nakon 150-ak znojem natopljenih minuta riba je bila na brodu. Uf, dobro nas je namučila. Osjećaj snage takve ribe na štapu je fantastičan, a adrenalin koji te drži u borbi s njom je neopisiv.

Debela riba, izvukla je deblji kraj, komentiram i usput pitam “Renato, koliko je teška ta grdosija”?

– Ne znam točno jer zbog uzbuđenja i adrenalina koji nas je pucao zaboravili smo je vagati, no procijenjena težina glasi – više od sedamdeset kilograma,

Renato Franko i Mateo Stipčić pravi su “bakarački sinovi”, od rođenja zaljubljeni u more i ribolov. Obojica su članovi Tira Fishing Teama koji svake godine sudjeluje na BigGame natjecanjima pa im je ovo ujedno bio i dobar trening za nadolazeća natjecanja.

A Renato Franko je i inicijator manifestacije “Tira-tira”. On je 2015. godine, uz svesrdnu pomoć istomišljenika u bakaračku valu smjestio “priču iz davnina”, vratio Bakarac u vrijeme kad je bio pun ribara, a vala puna ribe. Podsjetimo, riba je u Bakarcu samo jedna – tuna. Sve ostale imaju ime.

– Eto, zbog svima znane situacije oko korone, ove godine se “Tira-tira” neće održati, ali u inat koroni Mateo i ja ulovili smo svoj primjerak, kazao je Renato.

A gdje je završio ulov, pitamo.

– Dio ribe smo nakon naslikavanja na rivi i čišćenja u kasnim večernjim satima ispekli pa pozvali obitelj i prijatelje. Ostatak smo podijelili među sobom i darovali rodbini i prijateljima, odgovara Renato.

A jednom je na temu tune i Bakarca Ivo Polić, još jedan bakarački sin rekao:

– Obožavan kad celi Bakarac diši na ribu. Obožavan ta dih naših koreni.

Zahvaljujući ulovu Reanata i Matea, eto Bakarac je opet bio onaj od nekad.

Mateo Stipčić, ulovljena gđa. Tuna Kapitalka i Renato Franko