Osim nekretnina, prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju Antonići su Rukavinama kao naknadu za primljeno uzdržavanje i sve ostale nekretnine i pokretnine koje će postati njihovo vlasništvo, ostavili i sva novčana sredstva i potraživanja, kao i svu drugu imovinu koja im pripada po bilo kojoj osnovi. Nevenka Antonić kaže da je riječ o većoj količini švicarskih franaka, dok gradonačelnik kaže da tog novca nema jer ga je podijelila rodbini.

 Kampanja SDP-a

– Ona je teško pokretna zbog moždanog udara koji je pretrpjela prije nekoliko godina. U glavi je, međutim, zdrava. Nije dementna, sve razumije i može samostalno donositi odluke, kaže Nevenka Matić. Pitali smo je odakle onda Nevenka Antonić u Domu u Lokvama, 50 kilometara udaljena od kuće u kojoj želi proživjeti ostatak života na što ima pravo. 

  – Ovdje ju je, 28. lipnja ove godine, doveo Damir Rukavina, crikvenički gradonačelnik. Ona baš, moram to priznati, nije htjela ostati u Domu i to je vrlo otvoreno dala do znanja. Ipak, nije imala druge mogućnosti i sad je kod nas već dva i pol mjeseca, kaže Nevenka Matić. Crikvenički gradonačelnik Damir Rukavina, uvjeren kako je objava ove priče početak kampanje SDP-a protiv njega za lokalne izbore, kaže da je smještajem u Dom u Lokvama ispunio sve obveze koje ima prema Nevenki Antonić. 

  – Ona u Domu ima tople obroke, pere joj se roba, na čistom je i sigurnom, a ima i medicinsku pomoć. Nije njoj loše. Smještajem u Domu, upravo zbog toga što joj je omogućeno sve što sam pobrojao, ja sam ispunio sve svoje obveze prema njoj iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2008. godine, kaže Rukavina. 

  Nevenka Antonić, nesretna, tužna, s osjećajem da je izdana, kaže da Rukavina, otkad je tu na prevaru dovedena, ne pokazuje najmanji interes ni za njene sitne potrebe. 

  – Nemam nikakvu robu i hladno mi je. Samo su me jednog dana izbacili iz moje kuće i tu doveli tako da ništa svoje nisam ni uspjela ponijeti. Dođu mi nećakinje, pobrinu se donijeti što mi treba. Gradonačelnik Rukavina samo ponekad nazove sestre da pita za mene. Ja s njime nisam u prilici razgovarati, a želim ga pitati: gradonačelniče, Damire, pa dogovorili smo se da ćeš do moje smrti brinuti o meni. Zato ti i pripada sva moja imovina. Zašto si me stavio u Dom, tako daleko od moje kuće. Nesretna sam, Damire, jako sam nesretna. Nisam to zaslužila. Želim se vratiti kući i želim poništiti ugovor. Ovo se nismo dogovorili, kaže Nevenka Antonić u poruci koju preko našeg lista šalje gradonačelniku i prijatelju Rukavini s kojim nije u mogućnosti razgovarati kad joj se ne javlja. 

 Skrb u kući

Prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju potpisanom još 30. listopada 2008. godine Jasminka i Damir Rukavina obvezuju se primatelje uzdržavanja Mladena i Nevenku Antonić doživotno uzdržavati pružajući im prema njihovim potrebama i zahtjevima svu potrebnu skrb. To se, prema Ugovoru, prije svega odnosi na osiguranje potpune i kvalitetne prehrane, pomoći pri spremanju stana, pranju rublja i obavljanju svih drugih osobnih stvari, pružanje svekolike pomoći i njege za slučaj bolesti i skrbi u njihovoj kući. 

  Nevenka Antonić kaže da je hrana koju joj je Damir Rukavina donosio, posebno nakon smrti njenog muža, nekvalitetna i nezadovoljavajuća. 

  – Ma lako i za lošu hranu, ali ja sam po Ugovoru imala pravo živjeti u svojoj kući, a ne u nekakvom domu. Rukavine su prekršile Ugovor, kaže Nevenka Antonić. U drugom članku Ugovora Nevenka i Mladen Antonić kao primatelji uzdržavanja od obitelji Rukavina obvezuju se da nakon svoje smrti kao naknadu za primljeno uzdržavanje crikveničkom gradonačelniku i njegovoj ženi ostavljaju određene nekretnine koje se nalaze u nekoliko z.k. uložaka. Među tim nekretninama po svemu sudeći najvrednija je prekrasna stara obiteljska kuća u Grižanama koja se sastoji od velikog prizemlja i kata te je idealna za bavljenje obiteljskim, seoskim turizmom. 

 Potpisala izjavu

»Nevenka i Mladen Antonić obitelji Rukavina dozvoljavaju da nakon njihove smrti, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2008. godine, ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u svoje ime i vlasništvo«, napisano je u Ugovoru. 

  Međutim, 27. travnja 2012. godine, nedugo nakon što je u 92. godini preminuo njen muž Mladen Antonić, Nevenka Antonić potpisala je izjavu kojom Jasminki i Damiru Rukavini, obzirom da se sva nepokretna imovina vodila na njegovom imenu, dozvoljava bez svakog daljnjeg pitanja da se uknjiže na svim nekretninama, uz zabilježbu doživotnog uživanja u njenu korist na obiteljskoj kući u Grižanama. Prema toj izjavi, Rukavine su se dobile pravo upisati, iako tako nije bilo predviđeno Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kao vlasnici nekretnina unatoč tome što je Nevenka Antonić i dalje živa. I već dva mjeseca nakon što su dobili to pravo, Rukavine su Nevenku Antonić iz njene kuće – ustvari, ne više njene – smjestile u Dom! Nevenka Antonić kaže da se ne sjeća da je potpisala takvu izjavu. 

  – Rečeno mi je da potpisujem jedno, a potpisala sam drugo, kaže. 

  Njena nećakinja Ivanka Zaharija kaže da je ta izjava obična podlost i prevara. 

  – Nemoćnu, staru ženu smjestili su u Dom umjesto da se za nju brinu u njenoj kući. Ali ne, oni su vlasnički preuzeli njenu imovinu, a nje se riješili! To je nepošteno, jer je Ugovor o doživotnom uzdržavanju Antonićima trebao jamčiti da će ostati u svojoj kući i da će oni koji će o njima voditi brigu tom kućom i drugom imovinom naknadno biti nagrađeni tek nakon njihove smrti. Ovo što se dogodilo nije bilo dogovoreno, kaže Ivanka Zaharija. 

 Preporuka liječnice

Gradonačelnik Rukavina kaže da je tetu Nevenku, kako je on zove, jednostavno morao smjestiti u Dom. Nije, kaže, imao izbora. On kao gradonačelnik radi po cijele dane i nema dovoljno vremena i mogućnosti brinuti se o teti Nevenki koliko bi to trebalo. 

  – Dobili smo i preporuku njene liječnice da je smjestimo u Dom, gdje će dobiti svu potrebnu skrb. Kada nađem osobu koja će o njoj moći skrbiti koliko je potrebno, planiram je vratiti u njenu kuću. Do tada, međutim, ona mora biti u Domu u Lokvama. Ne vidim drugog načina da ona bude na sigurnom. Morate znati da je ona u kući gdje je živjela nekoliko puta pala, da sama nije mogla obavljati ni najosnovnije obveze. Dom je zasad naprosto logičan rasplet situacije, kaže gradonačelnik Rukavina koji tvrdi kako je Nevenki Antonić određeno vrijeme plaćao jednu osobu da nekoliko sati dnevno provede uz nju brinući se da bude nahranjena i u čistom. 

  Ivanka Zaharija, smještaj u Dom jer gradonačelnik kaže da nema vremena za ispunjavanje obveza iz Ugovora, smatra njegovim neprihvatljivim objašnjenjem. 

  – Pa što ste vi mislili gradonačelniče Rukavina kad ste preuzimali brigu o jednom 90-godišnjaku i jednoj 80-godišnjakinji? Da će oni s vremenom biti sve mlađi i manje boležljivi i da će vaše obveze prema njima biti sve manje, rjeđe i jednostavnije? Ili ste se trebali pripremiti i organizirati za tešku situaciju koju morate riješiti i za koju ćete biti nagrađeni? Ali ovo što ste vi napravili – dobili imovinu i Nevenku poslali u Dom – to nije briga i preuzimanje odgovornosti, kaže Ivanka Zaharija.