Iako je struka još proljetos počela upozoravati na potrebu mjera zaštite, golema većina maslinara nije poduzela baš ništa pa je najezda maslinovog svrdlaša, kukca koji se hrani »isisavanjem« mladih plodova masline, gotovo potpuno uništila urod na Krku, a čini se i na susjednim otocima Kvarnera te u Istri
Sad ne samo da se svi pitaju što i kako napraviti da bi se spasila stvar, već svjedočimo i promašenim konstatacijama kako je za sve kriva suša. Čujemo i različite »prijedloge«, čak i kritike pojedinih maslinara koji za propast svoga uroda krive »institucije« koje su tobože, umjesto njih, trebale reagirati. Neki pozivaju da u špricanje maslinika krenu djelatnici krčkog komunalnog poduzeća, neki zazivaju avionsko zaprašivanje i kojekakve druge »organizirane mjere«. Na pitanje zašto bi, umjesto njih samih, netko to trebao napraviti, kao i tko bi takve akcije trebao platiti, malo tko zna dati odgovor. Dokle god ljudi ne shvate da uzgoj maslina ne podrazumijeva samo berbu, preradu i prodaju ulja, već i poduzimanje čitavog niza »pratećih« koraka vezanih uz rezidbu, održavanje, dohranjivanje i štićenje nasada, nećemo napraviti mnogo. Svijest da nitko osim njih samih neće brinuti njihovu brigu i poduzimati potrebne zahvate, nužna je kako se pojave poput ove više nikad ne bi ponovile, zaključio je Marević napominjući kako će krčka maslinarska udruga idućih mjeseci iznova organizirati predavanja i okupljanja koja nikako ne bi trebala (p)ostati sama sebi svrhom.
– Ako štete na maslinama možda nisu potpune, onda bih se barem usudio reći da će propasti ili da je već propalo oko 98 posto ploda, naglašava naš sugovornik kojemu svaki obilazak nasada maslina stavlja »novu sol na bolnu ranu«. Što reći nakon šetnje kroz potpuno opustošene maslinike, nego da nas je taj štetnik i ove godine potukao do nogu te da u utakmici »svrdlaši – maslinari«, ovi prvi vode s 2 naprema 1. Činjenica da najezdi ovog kukca i golemim štetama uzrokovanim njegovim djelovanjem svjedočimo drugi put u posljednje tri godine, ne bi bila toliko strašna i alarmantna kad istovremeno ne bismo znali da je njihova pojava bila pravovremeno zamijećena te da je struka još proljetos počela upozoravati na potrebu poduzimanju propisanih mjera zaštite, kaže Marević konstatirajući da unatoč toj činjenici ni ove godine golema većina maslinara nije poduzela baš ništa po pitanju zaštite vlastitih nasada.
Nonšalancija i nebriga
– Preporučene mjere zaštite odnosno prskanja stabala zaštitnim sredstvima odradilo je možda dva posto otočnih maslinara, ili bolje rečeno onih koji se tako vole nazivati, pomalo rezignirano konstatira naš sugovornik, ustvrđujući kako mu je, kao uostalom i stručnjacima iz Poljoprivredno savjetodavne službe, koji su i više no dobro i pravovremeno odradili svoj dio posla, neshvatljiva razina nonšalancije i nebrige maslinara koji su dozvolili da im propadne kompletan godišnji urod. Sad kad je kasno i kad su osušeni plodovi počeli padati sa stabala, ljudi se masovno javljaju pitajući što da rade, objašnjava nam tajnik Drobnice, udruge koja je još sredinom travnja, a potom i svibnja svim svojim članovima odaslala obavijesti o pojavi štetnika, kao i informacije o preporučenim zaštitnim mjerama.
Na pitanje što će se, s obzirom na to da ovogodišnjeg ulja gotovo da i neće biti, događati s cijenom tog inače iznimno kvalitetnog i traženog domaćeg proizvoda, Marević kaže – ništa. – Ulja jednostavno neće biti. Vjerujem da dio ljudi još uvijek ima ulja iz prethodnih godina te da mnogi izostanak skrbi za svoje nasade možda »opravdavaju« svojim još uvijek solidnim zalihama. Cijena ulja u svakom slučaju ne bi smjela ići naviše, tim više što će se na tržištu moći naći tek dvije (ili čak više godina) staro maslinovo ulje, koje svojim organoleptičkim i kemijskim karakteristikama nikako više neće biti na razini svježeg, ovogodišnjeg. Ako netko kani svoje ulje prodavati po dvostruko višoj cijeni, nek izvoli. Javnost ipak treba znati da temelja za tako nešto, barem u kvalitativnom smislu – nema, zaključio je tajnik Drobnice.
– Žalosno je u kolikoj se mjeri ovom poljoprivrednom granom otočani bave rekreativno te koliko nam je pojam »ekološkog uzgoja« postao izlikom za nedjelovanje, konstatira taj krčki maslinarski profesionalac. – Ja sam za razliku od mnogih tretirao svoje masline, ali mi niti to nije pomoglo s obzirom na to da nitko od mojih susjeda nije postupio slično pa tako ni moji nasadi na koncu nisu »preživjeli«. Ono malo maslinara koji su pribjegli prskanju svojih stabala tretmane u najvećem broju slučajeva nisu obavili u predviđenih pet ponavljanja, već maksimalo dva do tri puta.
Uzaludne edukacije
– Tako je, nažalost, svrdlaš gotovo u potpunosti uništio i njihov urod, zaključuje Marević ogorčen spoznajom kako sva sila proteklih godina provedenih edukacijskih događanja, organiziranih školovanja, okruglih stolova i panela nije rezultirala značajnijim pomacima na planu provedbe zaštitnih mjera. Procijenio je i kako će, prema svemu što je proteklih tjedana vidio na terenu i čuo od lokalnih maslinara, u otočnim uljarama ove godine biti prerađena tek simbolična količina maslina. – Uzmemo li u obzir da se na Boduliji godišnje proizvodi(lo) između 150 i 200 tona ekstra djevičanskog maslinovog ulja iznimne kakvoće, kojemu je cijena po litri dosezala i do stotinu kuna, nije teško izračunati da smo nebrigom i lijenošću u vjetar bacili robu vrijednu čak dva milijuna eura, završio je Marević, napomenuvši i kako je sve skupa moglo i moralo završiti drugačije, samo da su maslinari (ovisno o veličini njihovih maslinika) za zaštitu svojih stabala potrošlili nekoliko sati rada te tek po koju stotina kuna!
