Najzaslužnija za moj dolazak u čabar je moja djevojka, magistra biokemije koja je trenutačno voditeljica labaratorija u Delnicama, a živimo zajedno u Čabru – dr. Daniel Šimac / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Nošen ljubavlju prema domovini roditelja, Daniel Šimac došao je u Hrvatsku, završio medicinski fakultet i zaposlio se u Čabru
ČABAR Znatan dio mještana Čabra i Prezida pohvaliti se može činjenicom da ih liječi – Kanađanin. Naime, još malo pa punu godinu dana liječnik opće prakse u Čabru je Daniel Šimac, tridesetogodišnji mladić čije ime upućuje na hrvatsko podrijetlo, ali koji je rođen i odrastao u Kanadi iz koje je, nošen ljubavlju prema domovini svojih roditelja, došao u Hrvatsku, završio medicinski fakultet i zaposlo se u – Čabru!
Naravno, s obzirom na hrvatsku stvarnost ovih nekoliko rečenica djeluje i pomalo nestvarno, jer većina ljudi gotovo instinktivno reagira pitanjima – ma što mu bi da dolazi u Hrvatsku, odnosno pa otkud baš u Čabar, Bogu iza nogu. Odgovori nude jednu lijepu i nesvakidašnju priču kakvih bi u Hrvatskoj trebalo biti puno više.
Bribirac i Slavonka
Naime, govori nam Daniel, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, njegov otac podrijetlom iz Bribira i mama Slavonka odlaze u Kanadu gdje počinju raditi, a 9. travnja 1986. godine rađa im se sin Daniel.
– Živjeli smo u gradiću Paris u pokrajini Ontario gdje sam završio osnovnu i srednju školu te krenuo na studij medicine u Toronto. Hrvatsku moji roditelji nikada nisu zaboravili i kod njih je, a to su prenijeli i na mene, stalno gorjela želja za povratkom, a životna sudbina dovela je do toga da sam se prvi vratio – ja! Naime, nakon što sam u Kanadi krenuo na medicinski fakultet, odlučio sam medicinu završiti u Hrvatskoj, točnije u Rijeci. Iako sam zahvaljujući redovnim posjetima Hrvatskoj tijekom školskih praznika razumio jezik, prve godine hrvatski mi je bio prilično velika prepreka, ali sam uz puno truda i rada sve uspio završiti po planu, govori nam dr. Daniel Šimac.
Najzaslužnija djevojka
Na pitanje kako je završio u Čabru, u jednom od najizoliranijih dijelova Hrvatske, kaže:
– Najzaslužnija za to je moja djevojka, magistra biokemije koja je trenutačno voditeljica labaratorija u Delnicama, a živimo zajedno u Čabru. Naime, po završetku fakulteta i stažiranja u Stubičkim Toplicama i Zaboku skrenula mi je pažnju na mogućnost zaposlenja u Čabru kamo nitko od liječnika nije želio ići.
Meni je to bilo čudno, jer ako želiš raditi treba iskoristiti svaku priliku. Prijavio sam se i primljen sam, a danas mi je jasno da je to bila dobra odluka jer imam svoju ordinaciju i svoje pacijente, a uz rad u ordinaciji često sam na terenu i to je najbolja moguća škola za mladog liječnika. U ovih godinu dana direktnog rada na terenu naučio sam jako puno i stekao veliko iskustvo koje će mi sigurno puno pomoći u budućnosti. Posao je zahtjevan, ali baš zbog toga mogu puno naučiti.
Velika je prednost što ovdje vrlo često moram donositi odluke i rješavati puno toga bez specijalista ili njihovog nalaza. Jest da je Čabar daleko od Rijeke, ali za prvi posao mislim da je ovo super i da sam baš zbog te izoliranosti puno više naučio, osamostalio se i bolje se uklopio u liječničku praksu. Moji kolege s fakulteta s kojima se čujem i koji rade u Rijeci rade tako da ako u nešto nisi sigurni, ako je nešto teže, odmah pacijenta šalju specijalistima.
A ja na sve moguće načine – jer je često riječ o starijim ljudima ili nužnosti što ranije reakcije, bez čekanja na stav specijaliste – pokušavam riješiti problem i tek ako baš nikako ne ide, onda ih šaljem specijalisti, govori dr. Šimac koji u ambulanti radi od 7 do 13.30, a nakon toga do 15 sati ide u kućne posjete na područje Čabra i Prezida.
Ne planiram povratak
Iako je zadovoljan poslom u Čabru i iskustvom koje svaki dan obogaćuje, Danijel ne krije da želi više.
– Ostat ću ovdje još neko vrijeme, ali dosta sam ambiciozan pa ću vjerojatno ovaj posao kasnije nastaviti u nekoj drugoj sredini pri čemu imam i ideje o otvaranju vlastite prakse. No, za sada su to sve planovi, a stvarnost je to da sam liječnik u Čabru i da mi je dobro, odlično radim, puno sam naučio i radim baš ono o čemu sam i sanjao. Povratak u Kanadu ne planiram. Zadovoljan sam ovdje i sretan u Hrvatskoj. Mnogi me pitaju i čude se da sam iz Kanade došao u Hrvatsku, ali moj je stav drugačiji, tim više što nema neke velike razlike između Hrvatske i ostalih susjednih europskih zemalja. Nije tu sve tako loše kako mnogi govore, kaže dr. Daniel Šimac.
