Sindikalac u LRH-u

Trabonjača: Turistički radnici odlaze s opatijske rivijere jer ovdje nitko o njima ne brine

Marina Kirigin

Foto: Marin Aničić

Foto: Marin Aničić

Situacija s nedostatkom radne snage započela je još pred dvije godine. Upozoravali smo na to, no nitko se nije obazirao, pa čak ni lokalna vlast u Opatiji, kaže konobar s 33-godišnjim stažom, Vitomir Trabonjača, tvrdeći da se kvaliteta usluge bitno srozala



OPATIJA Nije kriva samo država, dio krivnje snose i poslodavci koji gledaju samo dobit. Kada je povećan PDV s 13 na 25 posto, u našim su hotelima cijene artikala porasle za 25 do 30 posto. Znači poslodavci, vlasnici objekata su odmah nadoknadili taj »minus« koji im je nametnula država. Naše hotelske tvrtke i dalje posluju s dobiti, a u Opatiji se može vidjeti da i investiraju – grade se hoteli. Radnici te iste tvrtke istovremeno rade za mizerne plaće, nedostatne za život.


Zato me smeta kada se govori da nema dovoljno radne snage, da ljudi odlaze raditi u inozemstvo, a da se pritom ne govori o pravim razlozima takvog stanja – riječi su turističkog djelatnika Vitomira Trabonjače, konobara u opatijskom hotelu Ambasador i predsjednika sindikata u Liburnia Riviera Hotelima koji smatra da je država glavni krivac kada je u pitanju kronični nedostatak radne snage u turizmu, no kako u takvoj politici sudjeluju i poslodavci i lokalne vlasti.


Gluha vlast


Trabonjača tvrdi kako je država, podizanjem PDV-a, otpilila jedinu granu, onu turističku, na kojoj sjedi. Kako su veliki hotelski lanci uglavnom reagirali podizanjem cijena za jednak postotak, no kako si »mali« ugostitelji, vlasnici kafića, restorana, takvo povećanje cijena usluga nisu mogli dozvoliti zbog mogućeg gubitka domaće klijentele.




– U Opatiji se grade novi hoteli, naša firma LRH svu dobit ulaže u nove objekte i obnovu postojećih, međutim ne ulaže u personal, u radnu snagu. Pitam ih tko će raditi i voditi te objekte? Zbog nedostatka personala svake godine razmišlja se o tome kada otvoriti koji hotel, pomiču se datumi otvaranja objekata. Situacija je kulminirala ove godine, gradi se i novi hotel u Ičićima, koji bi trebao biti otvoren 15. lipnja, a radna snaga nabavlja se tako što se smanjuje broj radnika u drugim hotelima LRH-a. Situacija s nedostatkom radne snage započela je još pred dvije godine.


Upozoravali smo na tu situaciju, no nitko se nije obazirao, pa čak ni lokalna vlast. Tražili smo od gradonačelnika Opatije Ive Dujmića da naše probleme iznesemo u Vijeću s obzirom na to da je Grad Opatija suvlasnik LRH-a, no Ivo Dujmić i Viktor Peršić, tada predsjednik Gradskog vijeća, zabranili su nam ulazak smatrajući da predstavnici sindikata LRH-a nemaju što govoriti na takvom mjestu.


No ni tada, ni danas, to nije pitanje sindikata hotelske tvrtke već radnika i turističke budućnosti Opatije i njezine rivijere. Tada je došlo do prvog osipanja radnika, i njihovog odlaska s bijednim otpremninama – govori Trabonjača koji smatra da su neki drugi dijelovi Hrvatske puno više napravili za malog čovjeka – turističkog radnika.


Drugi shvatili


– Već 33 godine sam u ovom poslu, prestar sam da bih ga mijenjao, no mladi ljudi, posebno iz ove regije, takve uvjete rada ne žele prihvatiti. Poslodavci u Dalmaciji i na otocima shvatili su da teško dolaze do sezonaca i ponudili su veće plaće. Evo moji kolege, sezonci u LRH-a, s kojima sam odradio već nekoliko sezona, sada kada smo se uigrali, otišli su raditi na Lošinj i Krk.


Tamo su privatnici prepoznali da kuhar neće raditi 15 sati dnevno za 5.000 kuna u srcu turističke sezone koja traje tri mjeseca. Poslodavci u Istri lani su digli plaće od 2 do 5 posto. Valamar je, nakon što je prošle godine podigao plaće za dva do pet posto, ove godine podigao plaće za još 6 posto. Kod nas u LRH-u već nekoliko godina pokušavamo pregovarati s Upravom o našim plaćama. Oni se oglušuju na takve stvari. Kod nas sobarice još uvijek rade za 3.000 kuna, pa čak i nešto manje.


Dižu nam plaću samo onoliko koliko država naredi, što moraju napraviti zakonski, a to je jedan do jedan i pol posto. U Istri uz to daju regrese za godišnji odmor, daju dodatak na plaću za srpanj i kolovoz – kazao je čovjek s 33 godina staža u turizmu koji tvrdi da nikad nije bilo gore i teže nego je danas.



Trabonjača je ovim putem još jednom zamolio Upravu LRH da mu dostave podatak o prosjeku plaće u njihovoj hotelskoj kući, koja ne uključuje one menadžerske.


– Već nekoliko puta tražio sam da mi dostave taj podatak, a oni meni odgovaraju kako su potpisnici menadžerskih ugovora također radnici tvrtke. To je točno, ali ja tražim da kolektivne i menadžerske ugovore odvoje kako bi se dobila točna informacija o tome za koliko novaca radi konobar, kuhar, sobarica, recepcionar… Tada bi došao do izražaja i apsurd o broju potpisanih menadžerskih ugovora naspram broja zaposlenih u LRH-u – zaključio je Trabonjača.



Radne snage, tvrdi Trabonjača, nedostaje i u njihovoj kući, u svim pogonima hotela, od sobarica, do radnika u tehničkoj službi, kuhinji… O kvalitetnoj radnoj snazi u hrvatskom turizmu više se i ne govori. Poslodavcima je važno samo svesti troškove radne snage na minimum i upisati najveću moguću dobit.


– Mi svi radnici zaposleni na neodređeno vrijeme predstavljamo teret našoj Upravi. Pojedini menadžeri to i javno izjavljuju, a ja smatram da upravo nas malo zaposlenih na neodređeno donekle držimo kvalitetu ugostiteljske usluge koja se u Opatiji, koja teži turizmu više kategorije, abnormalno srozala.


Još se jedino obraća pažnja na gosta koji je rezervirao smještaj preko booking.com-a jer ti gosti ocjenjuju boravak u destinaciji i određenom hotelu. Za mene je ipak svaki gost jednako bitan i tako što ne mogu prihvatiti – govori Trabonjača.