Da je Selčanin Branko Lončarić mogao glasati na riječkom Gradskom vijeću, sigurno bi prvi dignuo ruku za obnovu Galeba, ma koliko god kreditom zadužila gradski proračun. Jer, uspomene na vojničke dane urezane su u svakoga muškarca do kraja njegova života, i svatko tko je služio vojni rok uvijek nađe prigodu i više ili manje zainteresiran auditorij kako bi ispričao neku anegdotu iz vojničkih dana.

A gospodin Branko je posebno ponosan, jer je vojni rok služio upravo na Galebu. Njegov starinski fotografski album prepun je pažljivo sortiranih fotografija s Galeba, kao suvenir na vojničke dane, jer učinio bi to i da nije brinuo o brodskom motoru dok je vozio Tita, tadašnjeg egipatskog predsjednika Nassera, etiopskog cara Hailea Selassia, grčkoga kralja Otona Prvoga, jer tada je Grčka još bila kraljevina.

Radije more nego zrak

Šjor Branko nikako nije mogao znati kakva će sudbina zadesiti Galeb sedamdesetak godina kasnije i koliko kopalja, političkih, ekonomskih i svakojakih stavova će se oko Galeba lomiti.

– Šteta, jer plovio je bez problema, tek je poslije postao problem. Znate, imali smo dva kvara, ali mislim da su to bile sabotaže, kaže nam Branko koji se na Galeb u sklopu regrutske škole za brodske motoriste ukrcao u listopadu 1952. kao dvadestogodišnjak, a iskrcao se na jesen 1955. godine.

Branko Lončarić kao mlad mornar

Bio je to, prisjeća se šjor Branko, školski brod za obuku oficira i podoficira.

– Povremeno je bio jahta, kad bi Tito išao na putovanja. Znate, Tito nije volio avione, volio je brodove. Sa mnom na brodu je bio i jedan vojnik iz Triblja, ali on je sad pokojni. Obojica smo bili u počasnoj jedinici za smotru Nasseru, kaže nam Branko Lončarić.

U makini »Galeba«

Za njegova služenja vojnog roka na Galebu, Tita su vozili tri puta.

– Jedanput u Grčku, drugi put u Tursku i treći put u Indiju i Burmu. Znate, samo kad se iskrcao brodom u Bombaju, avionim je išao u New Delhi, inače se radije držao mora nego zraka, priča nam gospodin Lončarić.

U makini – 40 stupnjeva

Kad je o Titu riječ, kaže da je volio sjediti na palubi i da je bio ljubazan prema posadi broda.

Tito na palubi Galeba

– Kad smo se vratili iz Indije i Burme, počastio nas je u Kvarneru u Opatiji ručkom. Joj, kad se sjetim kad smo krenuli iz Rijeke u Indiju, Jovanka Broz nas je pratila samo do broda, 15 dana smo plovili do Indije, u makini je bilo 40 stupnjeva, a u Saudijskoj Arabiji smo čekali jedan dan na sidru, čuvala nas je vojska jer je na brodu bio maršal Tito. Tito se uvijek lijepo ponašao prema posadi, volio je mornare, volio se grupno slikati s nama, više puta sam ga pozdravljao jer on je bio na palubi, a mi smo se spuštali dolje. Na palubi je pisao neka pisma i govore koje će držati, i obično se zadržavao na palubi, kaže nam Lončarić.

Bila je čast ploviti »Galebom«

Ističe da Tito stvarno nije radio probleme, čak ni kad bi netko njegova ugleda to možda i učinio.

– Jednom je po noći toliko valjalo, da je Tito pao s kreveta. Bili su to oni uski brodski kreveti bez stranica i kolega drveni, i onda su komandiri digli kolegu i mene pa smo običnu dasku stavili uz krevet da mu bude zaštita od pada. Dobro je bilo kad je ljuljalo naprijed – natrag, ali kad je valjalo bočno, niste se mogli nigdje zaštititi. No Tito nije uopće bio ljut nakon pada i mirno i ljubazno je čekao da mu stavimo zaštitu na rub kreveta, prisjeća se Lončarić.

»Galeb« nekad

Kaže da su, kad nije bilo Tita na brodu, putovali u Tunis i vraćali se preko Malte, tad je Malta bila protektorat, a topnici su tad radili počasnu paljbu, a da je to bilo spektakularno.

– Sjećam se kad je Galeb bio potopljen i kad ga je »Veli Jože« izvadio pa su ga doteglili u Pulu, mi smo stalno radili remont na suhom doku. U ono vrijeme je bio suhi dok za tako veće brodove, ne znam kako je sada. Znam cijelu Galebovu povijest, bilo bi mi jako žao da nije išao u sanaciju, ne samo zato što sam plovio na njemu, pripovijeda nam Branko Lončarić.

Sabotaža i eksplozija

Prisjeća se jednog kvara na brodu, no smatra da je to bila sabotaža.

Branko Lončarić s kolegama

Kaže nam da su imali i eksploziju pomoćnog motora baš kad je on bio u službi.

Posada »Galeba« s Titom

– Kolega i ja smo se mijenjali svaka četiri sata. Taman sam kolegi predao smjenu kad je eksplodirao motor, a tad su na brodu bila dva, treći motor bio je u Boki Kotorskoj. Ni taj motor nije slučajno eksplodirao, ali pustimo sad to, ne bih o tome govorio. Joj, svašta bih vam još mogao ispričati, ali ništa konkretno mi sad ne navire. Da, ružno je od mene da nisam spomenuo da je kapetan broda tada bio Slovenac Stanislav Abramovič, kazuje nam šjor Branko i po tko zna koji put prelistava album s fotografijama, pomno promatrajući jednu po jednu, kao da ih prvi put vidi.

Mladi mornari na odsluženju vojnog roka

Lončarićev album krije mnoge zanimljive fotografije