Vi ste bili pametni pa ste prodavali kada se još nešto moglo i dobiti, a mi prodajemo sada kada je situacija takva da je dobro ako se išta dobije. Tako je u najstariji hotel Palace Kempinski uloženo oko sto milijuna eura, a prodaje ga se za trećinu tog iznosa. Čuje se to ovih dana u Portorožu, slovenskoj turističkoj destinaciji koja se našla pred prodajom svojih hotela. Među imenima potencijanih investitora našli su se tako i Hoteli Cavtat, tvrtka koju su nedavno kupili opatijski Liburnia Riviera Hoteli.

  Međutim, osim utrke za dijelom portfelja hotelske grupacije Bernardin, Portorož ustvari ima puno poveznica s Opatijom te sličnosti u turističkom razvoju. Svaka destinacija ima neke svoje prednosti, no u biti imaju sličan turistički put. Obje su nekad bile austrijska rivijera te su razvijale zimski turizam. Obje su se s vremenom okrenule ljetnom turizmu. Iako je u Opatiji ustvari provedena privatizacija hotela, dobar dio njih je i dalje na prodaju, kao što je to slučaj s portoroškim. Vlasnik najviše hotela u Portorožu je Istrabenz, u čijem je sastavu i opatijski Grand hotel Adriatic. Također, dok Portorož u blizini ima luku Kopar, Opatiji je u blizini lučka Rijeka…

 

 Cijene nerealne 

Koje su ustvari poveznice ove dvije turističke destinacije i kako danas živi turistički Portorož, provjerili smo ovih dana u ovom slovenskom gradu koji potpada pod Općinu Piran. Ova lokalna samouprava ima oko 16.000 stanovnika, dakle nešto manje nego Opatija, a u svojim smještajnim kapacitetima ima 8.000 ležajeva, od čega veliku većinu čine upravo hotelski kreveti kojih Portorož ima oko 6.000, doznali smo od Jadrana Furlaniča, direktora Turističnog združenja Portorož. Na početku razgovora Furlanič se osvrnuo na aktualnu situaciju s prodajom portoroških hotela, kazavši kako »je sve na prodaju, a i nije«.

  – Nisam za prodaju u krizi jer se sada ne mogu postići realne cijene. Država mora imati sustav i dugoročnu strategiju kada i kome prodavati. Sada nije pravo vrijeme. Mislim da će stvari za koju godinu krenuti na bolje te da bi se uz taj rast moglo postići puno više s prodajom, kazao je Furlanič kazavši i kako Hrvatska općenito zna što joj znači turizam kao multiplikator, dok slovenske Vlade još uvijek nisu na čistu je li turizam budućnost ove zemlje ili ne iako čini oko 12 posto BDP-a.

  Govoreći pak o turističkom putu Portoroža, direktor portoroškog Turističkog združenja pojasnio je kako je turistička tradicija počela od 1900. s gradnjom hotela Palace. Velik razvoj destinacija doživjela je 70-ih godina prošlog stoljeća. Inače, Portorož se nalazi uz stari gradić Piran koji je nastao nekoliko stoljeća unatrag, i to na temelju proizvodnje soli kojom se naveliko trgovalo, osobito s Venecijom. Samim time, u Piran je stiglo prilično bogatstvo što se i dan danas vidi na pročeljima starih građevina. Portorož se, dakle, razvio u njegovoj neposrednoj blizini i to s razvojem turizma koji je funkcionirao tijekom čitave godine. Za pred i posezonu, ili mrtvu zimsku sezonu sa zatvorenim hotelima, Portorožani nisu znali.

 

 »A tukaj ni zime?« 

– Istina je, mi smo već 70-ih godina, a posebno 90-ih, kada je bila i kulminacija turističkog razvoja, radili 365 dana u godini, s time da nam ljeto nije bilo najjače doba godine. Sada s krizom to se dijelom izmijenilo pa nam je malo jači postao kolovoz, dakle kupališni turizam. Na čemu smo bazirali razvoj? Na kongresima. Portorož se već nekoliko desetljeća unatrag profilirao kao kongresna destinacija. Vidjeli smo da ljetna sezona nije dovoljna i da nam treba nešto drugo te se od 70-ih do 90-ih jako radilo na tom proizvodu. Osim toga smo među prvima počeli s wellness ponudom. Poznat je brend Life Class, koji smo razvili, a predstavlja specijalistu za wellness. Sjećam se da sam još i ja odlazio u SAD kako bismo naučili kako raditi wellness, a učili smo i od Austrijanaca. Kulminacija razvoja je bila 90-ih godina, banke su bile pune volje financirati ulaganja, tako da su obnovljeni praktički svi hoteli, počeli su se naveliko graditi bazeni koje se reklamiralo kao »pokriveno more«, a slogan nam je tada bio »A tukaj ni zime?«, ispričao je Furlanič, navodeći kako je kriza utjecala na kongresni dio i u Portorožu, kao uostalom i u ostalim destinacijama.

 

 Sve više Rusa 

Danas, pak, Portorož godišnje ostvari od 1,3 do 1,5 milijuna noćenja, dok Opatijska rivijera ima oko 1,7 milijuna noćenja. Zanimljivo je kako čak 35 posto udjela čine domaći turisti, dok su od stranaca dugo godina najveći udio imali Talijani. No kako je Talijane kriza dobrano udarila po džepu, i ovdje osjete pad talijanskih dolazakla i noćenja, dok rastu, primjerice austrijska pa su tako Austrijanci s 15 posto udjela izbili na prvo mjesto po brojnosti stranih gostiju. Tu su i gosti iz Njemačke s osam posto udjela te Rusi sa šest posto. Hoteli, dakle, čine većinu kapaciteta. Svi su u domaćem privatnom vlasništvu, u pravilu financijskih institucija kojima nije u interesu da ih dugoročno imaju pod svojom kapom. Osim hotela i wellnessa, posljednje vrijeme u Portorožu jako rade i na promociji gastronomije za koju kažu da im je trenutačno jedan od glavnih turističkih aduta. Iako ugostitelji ukazuju da je kriza promijenila navike gostiju, da ima manje vikend dolazaka, a i cijene vinjeta su dijelom učinile svoje na odbijanju vikend gostiju.

 

 Restorani trebaju pomoć 

Furlanič je kazao i kako im je ova godina donijela isti broj noćenja kao i lanjska, međutim jako je pala vanpansionska potrošnja. – To znači da hoteli dobro rade, ali ostali dio destinacije, trgovine, restorani, trebaju pomoć, kazao je. Na pitane je li Portorož i danas »mali Las Vegas«, kazao je kako je ovaj dio ponude u opadanju. Kockarnice su nekad definitivno bile jedan od glavnih dijelova ponude ovog gradića, no izgleda da posljednje vrijeme gube na značaju. Ovdje će reći kako mladi ne kockaju toliko, ako i kockaju, onda to često rade on-line. Zbog igre najviše dolaze gosti iz Južne Italije, a kockaju, primjerice, i Kinezi. Gosti iz zapadne Europe nisu toliko zainteresirani za čari ruleta i ostalih igraćih stolova. Kockarnice je dijelom ispraznila i zabrana pušenja u zatvorenim prostorima. Domaćini se prisjećaju kako su nekad gosti dolazili na vikende zbog kocke te bi izlazili iz casinoa samo da bi nešto pojeli. Najveći portoroški casino je Metropol, uz koji rade još tri kockarnice. Kroz ćakulu o ovdašnjem turizmu, Furlanič nam je kazao i kako domaćini ovdje razvijaju i glamping, ekosmještaj u kampovima, odnosno drvenim kućicama u prirodi bez struje i vode, kmečki turizam, dakle OPG-ove, gastronomiju i slično, kao i da budućnost vidi, ne u velikim hotelskim kompleksima, već u malim obiteljskim hotelima kapaciteta do 50 soba.

  – To je spašavalo Austriju pa će i nas, ustvrdio je.

 

 Četvrta generacija ugostitelja 

Mali obiteljski hotel Tomi, restoran, konobu na glavnoj plaži, nekoliko manjih vila za odmor na obali, ali, uz ostalo i osam apartmana na Rabu, vodi, pak, Mate Matjaž-Tomi, s kojim smo razgovarali kako je raditi u obiteljskom biznisu u Portorožu. Naime, dolazi iz obitelji koja ima doista nesvakidašnju tradiciju ugostiteljstva. Otkrio nam je da je četvrta generacija ugostitelja, s time da i sin Filip nastavlja gastroputevima te je ujedno i član slovenske kuharske reprezentacije. Inače, majka našeg sugovornika, Marica Matjaž godinama je u Bakru vodila gostionicu tako da je osamnaest godina živio ovdje. Reći će mu kako mu je ovaj kraj ostao u srcu i da se s nostalgijom sjeća djetinjstva u Bakru.

  Što se tiče aktualne situacije, kazao je kako je potrošnja pala sigurno 25 posto zbog krize pa se izgubilo puno gostiju iz Italije. Općenito se protekle dvije godine jako promijenila struktura gostiju, kao i navike pa se tako ni ovdje ne uzima tri ili četiri slijeda. Ipak, i dalje imaju najviše gostiju iz Italije i Austrije.

  – Prije četiri, pet godina nismo se morali puno truditi. Gosti su sami dolazili, radili smo 12 mjeseci, a vikend gosti su imali bolju potrošnju nego gosti u sezoni. Sada je situacija sasvim drugačija i morat ćemo početi razmišljati drugačije i orijentirati se na neka nova tržišta poput Češke i Slovačke. U našem hotelu Tomi, koji ima 30 soba, nastojimo stalno investirati jer se bez toga ne može, gosti se ovdje osjećaju kao kod kuće, gost nije broj, a također imamo ponudu za bicikliste, motocikliste. Sve to kako ne bismo morali snižavati cijene jer to je najgore. Inače, i za nas male je dobro što je Portorož destinacija u kojoj su hoteli otvoreni cijele godine. Inače rekao bih da su Portorož i Opatija vrlo slični, njeguju tradicionalniji pristup turizmu. Čini mi se da su obje destinacije na prekretnici i trebaju iskorak. To su dvije »stare dame«, kazao je ovaj ugostitelj ili kako bi rekao Kristijan Staničić: Opatija i Portorož su doista turistički »dama i gospodin« u kojima se još njeguje tradicionalan oblik turizma, iako i jedna i druga destinacija razvijaju i neke nove ponude poput wellnessa, događanja i gastronomije.