Foto M. Trinajstić
Ruralni turizam izuzetno je perspektivan, ali na području otoka Krka i Kvarnera danas još ni izbliza dovoljno iskorišten segment turističke ponude. Specifični vidovi ponude poput ruralnog i agro turizma danas, po procjenama stručnjaka, premašuju petinu ukupnog svjetskog turističkog prometa, dok se u »našim okvirima« još uvijek može govoriti tek o simboličnom udjelu tog segmenta.
Iako sa stanovitim zaostatkom u odnosu na susjednu Istru koja je u nas prva krenula u organizirano razvijanje tog oblika smještaja, i otočani posljednjih godina počinju krupnijim koracima stupati u smjeru razvijanja tog traženog i razmjerno lukrativnog turističkog proizvoda, kapitalizirajući sve ono što se na pojedinim dijelovima Bodulije još donedavno smatralo nedostatkom. Udaljenost od ljeti prenatrpane i turistima zagušene obale zajedno s ambijentalnom uščuvanošću nekih još donedavno polunapuštenih krčkih sela i zaseoka iz ljeta u ljeto prerasta u komparativnu prednost koju sve poduzetniji i iskusniji promotori ruralnog turizma koriste za sve kvalitetniju i sadržajima dorađeniju ponudu uluga boravka u temeljito obnovljenim ili pak iz temelja izgrađenim ruralnim vilama u kojima gotovo u pravilu guštaju gosti veće platežne moći od onih koji odsjedaju u konvencionalnim sobama i apartmanima.
Viša kategorija
Jedan od najzornijih primjera takvih trendova na otoku Krku zasigurno je Kras, mjesto u samom središtu otoka Krka, na području Općine Dobrinj. U tom naselju koje nastanjuje tek nekih dvjestotinjak duša ovog je ljeta u »pogonu« čak dvadesetak ruralnih vila s bazenima, luksuzno opremljenih i uređenih zdanja u kojima, udaljeni od vreve i gužve, posjetitelji uživaju u sadržajima koji uvelike odskaču od onih kakve nude iznajmljivači u velikim i jakim jadranskim turističkim centrima.
– Općina Dobrinj u ovom segmentu ponude ima stanovitu prednost u odnosu na druge dijelove otoka Krka utoliko što na našem području imamo dvadesetak naselja od kojih su samo četiri na moru, ističe Boris Latinović, direktor TU TZO Dobrinj, napominjući da je upravo ruralni turizam, a zbog nepostojanja većih hotelskih objekata na tom dijelu Bodulije, uz onu konvencionalnu »kućnu radinost« zapravo postao pravim motorom razvoja turističke ponude Dobrinjštine. Stavljanje starih, seoskih kuća u funkciju turizma, kao i gradnja novih, u »seoskom stilu« izgrađenih objekata uzelo je maha i vjerujem da smo na tom planu postali predvodnicima, barem što se otoka Krka tiče, napominje Latinović, ističući da je od tridesetak bazenima opremljenih kuća u Krasu njih 22 registrirano kao »kuće za odmor«.
Za blagdan Tijelova u privatnom smještaju na području Dobrinjštine boravilo je 585 mahom stranih gostiju od kojih je velika većina odsjedala upravo u takvim kućama za odmor, i to u unutaršnjosti naše općine, kaže Latinović, ističući da je popunjenost takvih objekata osjetno dulja u odnosu na pokazatelje koje bilježe klasični turistički apartmani.
Na području cijele Općine sad već imamo 102 takva objekta namijenjena ruralnom turizmu i mislim da još uvijek nismo desegli maksimum. Najviše je takvih kuća nedvojbeno u unutrašnjosti općine, a velika većina tih objekata na razini je četiri zvjezdice, kaže Latinović, napominjući da je nekoliko novijih kuća kategorizirano i s pet zvjezdica.
Priča se širi
– Taj vid turizma za nas je izuzetno važan jer pridonosi valorizaciji unutrašnjosti ovog područja i vraćanju života u mjesta u kojima se osim tih, danas zapravo i ne odvijaju bilo kakvi drugi oblici gospodarskih aktivnosti. Veseli me što se priča širi, što za našu ponudu i sadržaje zna sve širi krug gostiju, ali i što se uz to širi i baza pružatelja takvih usluga. Tome, uvjeren je direktor TU TZO Dobrinj, uvelike pridonose i organizirane akcije njegove Turističke zajednice, a koja nakon svake sezone organizira »Dane otvorenih vrata obiteljskog smještaja« u sklopu kojih svi koji se već bave ili se tek kane početi baviti ovom djelatnošću imaju mogućnost vidjeti primjere dobre prakse svih onih koji su u tom poslu već iskusni i uspješni. Latinović nije propustio primijetiti i da činjenica da se ruralne vile s područja Dobrinjštine ne nalaze na moru i nije neki poseban problem obzirom da je gostima, kad se i ako se i zažele mora, najbliža plaža udaljena tek kojih 10 minuta komforne vožnje automobilom. Slične dojmove o važnosti, značaju i potencijalu te vrste turističke ponude ima i dobrinjski općinski načelnik Neven Komadina koji je ujedno i aktualni predsjednik TZ otoka Krka.
– Iznimno me veseli spoznaja da je ruralni turizam, kao specifičan segment ukupne turističke ponude ovog u tom smislu iznimno jakog otoka, možda i najsnažniji upravo na području Dobrinjštine. To nije slučajnost i mislim da, osim poduzetničkog duha žitelja naših mjesta, dio zasluga za zamah te vrste ponude ima i lokalna uprava, zajedno s TZ-om. Naime, pred kojih desetak godina ovdje smo počeli smišljeno animirati domaće stanovništvo na bavljenje tom vrstom turizma, kazuje je Komadina, podsjetivši nas na niz organiziranih izleta kojima su predstavnici TZ-a i Općine Dobrinj žitelje tog dijela otoka godinama vodili u razglede sličnih objekata i sadržaja na području Istre.
Brojni »vanjski ulagači«
– Činjenica je da je dio ljudi prepoznao i prihvatio ono o čemu im je tada govoreno te da se u međuvremenu ponuda i na našem području razvila, nastavlja općinski načelnik, ne skrivajući ni da su priliku za zaradu na ruralnom turizmu na Dobrinjštini prepoznali i iskoristili i brojni »vanjski ulagači«. Nije tajna da brojne starine ili zemljišta u nas već neko vrijeme kupuju ljudi koji s Dobrinjštinom, Krkom, a nerijetko niti Hrvatskom nemaju veze te koji tu dolaze upravo da bi realizirali svoj investicijki plan. Ni to nije loše jer sve skupa ipak rezultira razvojem, napretkom i obogaćenjem turističke ponude i sadržaja koji se nude, iako me uvijek nekako više veseli kad umjesto prodaje, naši domaći ljudi uspiju realizirati neki takav sadržaj u svojoj starini.
Priznajući da ni sam nije očekivao tako brz i intenzivan porast broja i rasprostarnjenosti objekata takve vrste, Komadina nije propustio primijetiti da do takvog »ruralnoturističkog zamaha« teško da bi došlo da se na području Dobrinjštine posljednjih godina nisu odvijala velika ulaganja u infrastrukturu, posebice gradnju vodovodne i kanalizacijske mreže, kao i u obnovu cestovne infrastrukture. Kaže i da »udaljenost od mora« u slučaju Dobrinjštine valja uzeti s dozom rezerve jer, objasnio nam je, niti jedna ruralna kuća za odmor izgrađena u bilo kojem od naselja Općine Dobrinj od mora zapravo nije udaljenija više od šest km!