Koalicija stranaka koje se na političkom spektru pozicioniraju na lijevom centru, uvjerljivo je pobijedila na posljednjim lokalnim izborima u Matuljima. No, ta pobjeda široke fronte SDP-HNS-IDS-HSU bila je pirova. Naime, podrška svakog trećeg glasača koji je 2013. godine izašao na birališta, nije ipak bila dovoljna za to da nominalno ljevica preuzme Općinsko vijeće kako je to i zamislila. Tek uz podršku tri desna, HDZ-ova vijećnika u drugom ciklusu imenovanja, SDP-ov kandidat Slobodan Juračić izabran je za predsjednika Općinskog vijeća. Dakle, bio je to naizgled uspješan konstitutivni pakt između HDZ-a i SDP-a u Matuljima, bez kojeg bi Općina možda još prije tri godine završila u ponovljenim izborima.

Međutim, gledano iz današnje perspektive, bilo bi bolje da se matuljska vlast tada nije ni sastavila ili da se sastavila na neki drukčiji način, umjesto u tom protuprirodnom političkom bludu između ljevice i desnice koji je izazvao loš lančani niz, uključujući i ove, ponovljene općinske izbore. Naime, nedovoljan broj ruku za Juračića bila je vrlo dobra prilika za to da se izbjegne dugogodišnja politička kriza manjinske vlasti koja je Matulje i odvela u slijepu ulicu.

Lako pritom za to što ova jedinica lokalne samouprave sada nema općinsku vlast, pa su svi kapitalni projekti na višemjesečnom čekanju i troši se novac na izvanredne izborne procese, k tome u godini uoči redovnih. Krucijalni problem je ipak u tome što takva, isforsirana većina u proteklom sazivu Općinskog vijeća nije Matuljima mogla osigurati donošenje ključnih odluka. Jedna od njih je i strategija razvoja toga kraja, čija izrada debelo kasni, tako da su Matuljci sve dalje od pristupa europskim fondovima koji bi trebali poslužiti za kapitalne investicije.

Voda skupa kao nafta

Također, plod te političke agonije jest i činjenica da je to jedna od rijetkih samouprava na širem riječkom području koja je ostala izvan urbane aglomeracije kojoj su dosad, recimo, pristupile HDZ-ova Mošćenička Draga, SDP-ova Opatija i Lovran Akcije mladih… Tu je još puno drugih problema. Redom, Matulji nemaju ni jednu radnu zonu u funkciji, od kojih je Miklavija u mandatu načelnika Maria Ćikovića čak završila na sudu, što nikako ne može biti dobro. Nadalje, loše su vlasnički pozicionirani u lokalnim komunalnim društvima (Komunalac i Autotrolej), čiji rad skupo plaćaju. U Matuljima je, primjerice, voda skupa kao sirova nafta, a neki autobusi čekaju se kao ozebao sunce. Osim toga, nisu prometno riješili svoje uzavrelo središte koje je postalo kaotično i neugledno, k tome su u međuvremenu ostali i bez dotacija iz Zakona o brdsko-planinskom području – u kasi je sada značajno manje novca.

Doduše, puno se i gradilo, ali najviše u smislu podizanja nekih segmenata društvenog života. Takva vizija matuljskog razvoja nije prošla bez kritičkog propitivanja – opravdavaju li investicije u društveni standard realne potrebe za kulturnim i sportskim sadržajima u Općini.

Sve u svemu, Matulji se susreću s opasnom razvojnom stagnacijom, što je nedjeljivo od proteklih izvršnih vlasti, jednako tako i od rada jednog osebujnog predstavničkog tijela, u kojem se, izgleda, još davnih dana odustalo od načela predstavničke demokracije. U Matuljima potrebe građana vrlo često padaju u drugi programski plan, makar se svi na njih pozivaju, da bi prevladali interesi vijećnika od kojih se velika većina pri odlučivanju povodi za osobnim taštinama i netrpeljivošću prema oponentima. Ponajprije se to odnosi na relaciju oporba – izvršna vlast. Općenito, u tom predstavničkom tijelu dominirala je izrazito niska razina kulture političkog dijaloga i uvažavanja drukčijih stavova, uz ispoljavanje vulgarnosti i izricanje kavanskih stilskih figura. A bilo koje rezimiranje matuljske svakodnevice, najbolje može ilustrirati kakvu štetu zajednici nanosi takva politička neodgovornost. Naprosto, teško se oteti dojmu da pojedine konstruktivne poruke, odluke ili prijedlozi nisu uvažavani samo zbog toga što dolaze iz suprotnog dijela vijećnice, s kojom se najčešće – ne pregovara. 

Tko će koga stopirati

No, što je najgore, nema uvjerljivih pokazatelja da će prijevremeni izbori značajnije promijeniti smjer upravljanja Općinom i podignuti standarde ophođenja u vijećnici, s obzirom na to da će manje-više iste političke opcije ponovno biti u vrhu upravljačke piramide Matulja. Pitanje je jedino tko će koga stopirati u donošenju odluka, u ovom kratkom razdoblju do redovnih izbora. Hoće li bivša SDP-ova vlast podmetati onoj budućoj, HNS-HDZ-ovoj ili možda PGS-IDS-ovoj. Ili će se nakon izbora samo nastaviti SDP-ov politički kontinuitet vladanja, ali s nešto izmijenjenim ulogama u poziciji, u kojoj će PGS uskočiti na koalicijsko mjesto odmetnutog i nezadovoljnog HNS-a, a IDS ostati zapravo gdje je i bio prije izazvanih izbora. Uglavnom, da je bilo sloge među partijama lijevog centra, cijela ova procedura prijevremenog biranja mogla je biti izbjegnuta.

No, puno važnije od pitanja tko će ovog puta od tih stranaka sastavljati općinsku vlast jest ono – imaju li Matuljci još povjerenja u proces legitimiranja drugih da umjesto njih odlučuju, bez obzira na partijska obilježja vijećnika. To će najbolje dočarati njihov odaziv na nedjeljne izbore.