Foto Goran Sebelic / CROPIX
Kipar koji je stvorio Apoksiomena, taj izvanredni artefakt, htio je sigurno doseći vječnost, i sigurno nije ni slutio kakav će divan ishod njegovo djelo baš ovdje imati, kazala je Grabar-Kitarović
MALI LOŠINJ – Mali Lošinj dobio je večeras jedinstvenu kulturnu senzaciju – otvoren je atraktivni i moderni Muzej Apoksiomena. Muzej u Palači Kvarner svečano je otvorila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, uz program koji je dovršen trodimenzionalnim hologramskim prikazom helenske statue nađene 1996. u lošinjskom podmorju.
– Apoksiomen, brončani atleta, stoljećima je bio zagrljen s plavim dubinama Jadrana, a od večeras je u zagrljaju vas Lošinjana, Primoraca. Budimo ponosni, uputimo svoju djecu u ovo prekrasno milenijsko putovanje. Kipar koji je stvorio Apoksiomena, taj izvanredni artefakt, htio je sigurno doseći vječnost, i sigurno nije ni slutio kakav će divan ishod njegovo djelo baš ovdje imati, kazala je Grabar-Kitarović. Naša generacija dobila je novi zadatak, nastaviti ovo putovanje u budućnost, kako bismo produžili život ovom umjetničkom djelu, trajnoj kulturnoj baštini Lošinja i Hrvatske koja donosi novi identitet našem kraju, kazala je predsjednica.
– Uvjerena sam da će turistička priča Lošinja sada procvjetati, Lošinj je sada nova točka na kulturnoj mapi Europe i svijeta, kazala je novinarima.
Komadina demonstrativno otišao
– Kao što je znamenita Venera Miloska ili Nika sa Samotrake dio identiteta velikih svjetskih metropola i njihovih muzeja, to će sada biti Apoksiomen za Lošinj i Hrvatsku. I u Hrvatskoj već postoje brojni primjeri kulturnog turizma koji je izmijenio lice tih sredina – Vučedolski muzej, Muzej antičkog stakla, Muzej alke, preobrazili su lica svojih gradova, otvorili nova radna mjesta. Kulturni turizam mora biti novi identitet Hrvatske, kazala je predsjednica.
Fotografije s otvaranja pogledajte u našoj Multimediji
Po njoj, Muzej Apoksiomena je i priča o hrvatskoj izvrsnosti, znanju i stručnosti svih koji su godinama radili na njegovom otvorenju. Ulaganje u kulturu nije trošak, poručila je Kolinda Grabar-Kitarović, koja je kazala da će Muzej sada kad je otvoren, kao i ranije dok je tek nastajao, imati i njenu osobnu potporu.
Na svečanosti u Lošinju bili su i ministri kulture, turizma i prometa, Zlatko Hasanbegović, Anton Kliman i Oleg Butković, kao i niz veleposlanika, te stručnjaci konzervatori i restauratori koji su godinama radili na restauraciji kipa, te idejni tvorci samoga Muzeja, koji na jedinstven način prikazuje nalaz i važnost Apoksiomena za europsku kulturu u cjelini.
Ministar kulture Zlatko Hasanbegović zahvalio je svima koji su pomogli da se projekt ostvari, uključujući i sve ministre kulture od 1999. do danas, a vodstvu Muzeja poručio da imaju ogroman zadatak i izazov sačuvati kip i predstaviti ga što većem broju posjetitelja.
– Apoksiomen ne samo da će obogatiti hrvatsku, već i svjetsku baštinu, rekao je ministar Hasanbegović, rekavši da je samo do 2006. stotinu stručnjaka radilo na restauraciji kipa, a potom još deseci ljudi na uređenju samoga Muzeja.
– Ovo je doista jedinstvena ustanova: iako ima samo jedan eksponat, ovo je cijela povijesno-kulturna priča, kazao je Hasanbegović, dok je gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli istaknuo ponos zbog činjenice da je Apoksiomen ostao “kući”, a sada su pred Lošinjem izazovi rizika da dalje razvija i svoj brand, ali i sam Muzej.
– Imamo sreću da živimo svoju viziju, rekao je Cappelli.
Muzej će večeras, prve večeri svoga rada, biti otvoren do dva i pol sata – uzvanika je na svečanosti oko 400, a maksimalan broj ljudi koji može ući istovremeno je 17, stoga obilazak tek počinje praktički.Od sutra će Muzej biti otvoren za sve zainteresirane posjetitelje i širu javnost.
Biškupić: Apoksiomen u pravim rukama
Sjajno zamišljeno, sjajno izvedeno, genijalno! Oduševljen sam, rekao je bivši ministar kulture Božo Biškupić nakon posjeta Muzeju Apoksiomena. Nije lako napraviti muzej s brojnim artefaktima, a ovdje je arhitekt uspio napraviti muzej za jednu skulpturu. Muzejski postav je čudesan, a vrh svega je bijela soba s Apoksiomenom, te predivan pogled koji se potom otvara na malološinjsku uvalu, dodao je Biškupić koji je u vrijeme svog prvog ministarskog mandata, 1998. godine, dobio prvu vijest o nalazu u lošinjskom podmorju:
– Kod mene su došli britanski i belgijski veleposlanik s informacijom kako imaju naznaka da u sjevernojadranskom akvatoriju postoji jedan arheološki nalaz, ali to nije značilo ništa sve dok nam nakon razgovora i pregovora nisu otkrili preciznije informacije. Imali smo sreću da je slučajni nalaznik Rene Wouters zabilježio koordinate nalaza, a pogotovo što nitko, ali baš nitko nije primijetio da je glava statue odvojena od tijela. Ona je toliko lijepa i privlačna da bi možda netko pao u napast.
Da spriječim opasnost, naredio sam da se hitno izvadi iz mora, a bio sam i nazočan tom čudesnom događaju kad je Apoksiomen izronio sav obrastao školjkama. Kasnije se ispostavilo da imamo jednu od najljepših antičkih skulptura u Europi.
Mislim da je Apoksiomen u pravim rukama i veseli me što osjećam oduševljenje cijelog otoka. Lošinj je velika turistička destinacija, a nadam da će Muzej pridonijeti još i većem broju turista.
Novouređeni Muzeji Apoksiomen u Palači Kvarner tu statuu, pronađenu u podmorju između otočića Vele Orjule i otoka Lošinja, “vraća kući”. Muzej predstavlja spoj antike i modernoga doba u kombinaciji sa specifičnostima podneblja lošinjskoga arhipelaga.
Pretpostavlja se da je antički brončani kip atleta, visok 192 cm, ‘završio’ u moru početkom 1. stoljeća zbog jaka nevremena i opasnosti od prevrtanja broda ili kao žrtva bogovima za siguran nastavak putovanja kroz Osorski kanal.
Nakon što ga je 1996. kod otočića Vele Orjule 1996. pronašao i fotografirao belgijski turist Rene Wouters, nalaz je dvije godine kasnije prijavljen hrvatskome Ministarstvu kulture.
Pet godina restauracije
Prije sedamnaest godina – 1999. godine – tadašnji voditelj radionice za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda, a danas umirovljeni restaurator majstor Antonio Šerbetić krenuo je, uz renomiranog kolegu, danas pokojnog talijanskog restauratora Giuliana Tordija iz instituta Opificio delle Pietre Dure u Firenzi, u svoju profesionalnu avanturu života – sanaciju i restauraciju antičkog brončanog kipa mladog atlete Apoksiomena, pronađenog 1996. godine u dubinama lošinjskog akvatorija.
– U pravom sam trenutku bio na pravom mjestu. Svjestan sam da mi je pružena velika prilika jer tada nisam bio afirmiran. Naprosto, do tada nisam imao gdje javno pokazati svoje vještine koje sam stjecao tijekom cijelog života baveći se metalom i metalnim predmetima – započeo je Šerbetić priču o projektu svog života u koji se dao 110 posto. Rezultati se – skromno kaže – itekako vide, a o tome će svjedočiti brojni posjetitelji Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju čije se skorašnje otvorenje s uzbuđenjem iščekuje.
Pravim mjestom Šerbetić smatra poziciju voditelja restauratorske radionice za metal HRZ-a gdje je postavljen 1995. godine, a za pravo vrijeme pobrinula se sudbina, jer je belgijski turist René Wouters samo godinu kasnije u podmorju otočića Velih Orjula kod Lošinja na dubini od 45 metara pronašao taj spektakularan antički kip, star više od dvije tisuće godina, čija je restauracija omogućila Šerbetiću da u svoj raskoši pokaže talent i umijeće sazdano od desetljeća predanog zanatskog rada.
Snimio Nenad REBERŠAK
– Kada je izvađen iz mora, Apoksiomen je bio sav prekriven morskim sedimentom i školjkašima, a glava mu je bila potpuno neprepoznatljiva, gotovo amorfna – sjeća se svog prvog susreta s Apoksiomenom njegov restaurator.
– Međutim – nastavlja opisivati stanje u kojem su zatekli ovaj impresivni kip – daljnji posao, kao i restauraciju, olakšalo je prirodno odvajanje glave od kipa te saznanje da se u kipu ne nalazi zarobljena ljevačka jezgra.
Ronioci su posao vađenja iz mora odradili vrhunski. Na oslobađanju Apoksiomena, koji se na dubini od 45 metara zaglavio tjemenom glave i petom desne noge u stijenu, radili su najbolji profesionalni i arheološki ronioci u državi. Nije ga bilo lako izvaditi iz morskog okoliša – pripovijeda Šerbetić i objašnjava da su upravo stijene spasile Apoksiomena – da se nije zaustavio između njih, vjerojatno ga nikada ne bismo pronašli u morskim dubinama.
Oslobađanje Apoksiomena
Ovaj talentirani majstor restauracije konstruirao je i poseban kavez za vađenje Apoksiomena iz mora, što nije bio jednostavan zadatak jer se nije mogla procijeniti točna težina kipa koji je mogao biti i stotinjak kilograma teži da je u njemu bila sačuvana ljevačka jezgra. Trebalo je precizno predvidjeti niz radnji koje će se odvijati u podmorju prilikom vađenja da se kip sigurno podigne na palubu broda.
Ipak najzahtjevniji zadatak, osim restauracije, bila je kreacija unutarnje konstrukcije koja Apoksiomenu omogućava stabilnost i vertikalno postavljanje u muzejski prostor. Apoksiomen je naime, izvorno bio ispunjen ljevačkom jezgrom, koja je u antici bila izvađena, što je jedinstven slučaj do sada.
Šerbetić je stoga osmislio i konstruirao noseću konstrukciju od nehrđajućeg čelika, bronce i teflona koja tijelo Apoksiomena vertikalno stabilizira i podržava u deset točaka.
Šerbetić saževši ukratko etape intenzivnog petogodišnjeg restauratorsko-konzervatorskog rada što je, slaže se struka, fascinantan pothvat.
– Prva etapa bila je desalinizacija, naglašava Šerbetić saževši ukratko etape intenzivnog petogodišnjeg restauratorsko-konzervatorskog rada što je, slaže se struka, fascinantan pothvat.
– Apoksiomen je odmah nakon vađenja iz mora bio deponiran u bazen u Malom Lošinju. Bazen je nakon analiza uzoraka vode ispunjen vodom iz creskog Vranskog jezera, tumači Šerbetić koji je svakih 14 dana išao na Lošinj i uzimao uzorke uljevne i izljevne vode, slao ih u laboratorij te je nakon šest mjeseci i dvadeset dana dobio potvrdu da je statua konačno desalinizirana.
Uslijedilo je onda vađenje morskog sedimenta iz korpusa skulpture gdje se našlo zanimljivih stvari poput karboniziranog komada drveta, koštica masline i trešnje ili višnje, ne zna se točno jer nema potvrde botaničara…
Velika pomoć talijanskog konzervatora Tordija
– U lijevoj podlaktici i potkoljenici desne noge pronašli smo i ostatke mišjeg gnijezda od sijena, kazuje nam Šerbetić i dodaje da se analizom tih tvari izotopom C14 u laboratoriju Betha Analytic Inc. u Miamiju došlo do vremena kada je kip dospio u more. Analize pokazuju da je kip u moru završio u razdoblju od kraja prvog stoljeća prije Krista do sredine prvog stoljeća poslije Krista.
– Treća faza bila je gamagrafija što, laički rečeno, znači rentgensko snimanje kipa uz pomoć radioaktivnog izotopa, u ovom slučaju iridija. Time se moglo vidjeti što se nalazi ispod morskih naslaga i školjkaša. Na temelju analize metala utvrdili smo da se radi o bronci koja se sastoji od bakra, kositra i veoma malog postotka olova. Sastav bronce, finoća ljeva, karakteristični način spajanja, kao i korekcija nedostataka ljeva govori nam o Apoksiomenovom grčkom podrijetlu – smatra Šerbetić prema čijem je mišljenju lošinjski Apoksiomen najbolje sačuvana inačica ovog kipa.
Veza s kipom
Nakon gamagrafije počeo je pravi restauratorski rad. U pratnji rotacijskih svjetala specijalne policije Tordi i Šerbetić dovezli su glavu Apoksiomena u zgradu HRZ-a u Grškovićevoj ulici gdje je trajala višegodišnja minuciozna restauracija, prvo glave, a potom i korpusa statue.
– Kako sam već rekao, koristili smo samo ruke. Gotovo 85 posto posla odradili smo skalpelom broj 15, koji koriste kirurzi, mikrodlijetom kojim se služe zlatari i graveri, kao i finim rotacionim četkicama i kistovima. Na kraju smo ultrasondom peglali površinu kipa – prisjeća se Šerbetić zahtjevnog fizičkog rada prije stavljanja završnog konzervatorskog sloja, odnosno mikrokristalnog voska neutralnog pH faktora, na kip Apoksiomena čime je okončan ovaj veliki posao.
No obavljeni restauratorski posao ne znači i kraj veze s Apoksiomenom, jer je Antonio Šerbetić bio važna karika u timu koji je pratio Apoksiomenovu svjetsku turneju proteklih godina. Koordinirao je i nadzirao transport i postavljanje ovog kipa u brojnim svjetskim muzejima – u Parizu, Londonu, Los Angelesu, Firenci…
Apoksiomena će pratiti i u lošinjskom Muzeju. S nadležnim institucijama dogovorio je da će posjećivati Muzej koliko je potrebno i kontrolirati uvjete u kojima je izložen ovaj veličanstven kip koji će bez sumnje privlačiti brojne posjetitelje.
– Gdje god je bio, uvijek je bio u prvom planu. Gdje god da ga stavite on svojom monumentalnošću i ljepotom ispunjava prostor i magnetski privlači poglede, s neskrivenim zanosom o Apoksiomenu priča čovjek bez čijih ruku svijet danas ne bi mogao uživati u punom sjaju Apoksiomenove ljepote.
