Foto Marinko Krmpotić
Jedino kroz stalna ulaganja i praćenje novih saznanja vezanih uz djelatnosti kojima se bavimo moguće se razvijati i rasti. Do sada smo tako radili, a tako ćemo i dalje. Smatram da je samo najbolje dovoljno dobro , kaže Mihelić
Nema nikakve posebne tajne uspjeha. Jedini način je upornost, rad i velika ulaganja u znanje i nove tehnologije – jedna je od rečenica zabilježenih tijekom razgovora sa Željkom Mihelićem, vlasnikom tvrtke Vitek d.o.o. koji na Ličkom polju od 2008. godine uspješno razvija poslove vezane uz poljoprivredu i stočarstvo. Taj je stav u potpunosti suprotan danas najčešće prevladavajućem raspoloženju o tome kako se ništa ne može, kako ne postoje uvjeti, kako ništa ne valja…
Mihelića smo za sugovornika odabrali jer svojim primjerom potvrđuje suprotno, zbog čega je danas nedvojbeno među najznačajnijim poljoprivrednicima i stočarima u Primorsko-goranskoj županiji, pri čemu je bitno istaknuti kako do prije deset godina nije imao veze ni s poljoprivredom, ni s Gorskim kotarom. Štoviše, vrlo uspješno kroz tvrtku Dromon razvijao je u Rijeci i okolici trgovački posao, a 2008. godine osjetio je da je promjena nužna
– Nakon dvadeset godina bavljenja trgovinom, a suočen s naznakama ekonomske krize, 2008. godine sam se odlučio povući iz tog posla. Naravno, to nije bila nimalo laka odluka jer sam imao uhodan posao i ugled. No, osim krize, već je tada počelo okrupnjavanje, i sve je ukazivalo na to da za male igrače u trgovini neće ostati mnogo mjesta. Mogao sam se i dalje boriti, ali sam procijenio da je to gubitak vremena i energije. Uspio sam u relativno kratko vrijeme prodati tvrtku Dromon, i to na način da je renomirana tvrtka BA-COM iz Splita preuzela naš portfelj kupaca i sve zaposlene te nastavila vrlo uspješno dalje poslovati. I danas osjećam zadovoljstvo zbog činjenice da su svi radnici nastavili raditi, a tvrtka BA-COM je uz to još unaprijedila posao, prisjeća se Mihelić.
Ličko polje / Foto arhiva NL
Ekološka hrana
Napominje kako okretanje poljoprivredi za njega ipak nije bilo nešto potpuno novo.
Na svu sreću, nismo mi jedini koji u Općini Fužine širimo i razvijamo poljoprivredno gospodarstvo. Posljednjih se godina sve više ljudi bavi poljoprivredom i sasvim solidno im ide. Svi oni koji ulažu u razvoj, osuvremenjuju proizvodnju i koriste savjete struke, snažno napreduju. Drago mi je da broj takvih ljudi raste, a volio bih kad bi se Primorsko-goranska županija, kao i lokalne samouprave na kojima djeluju poljoprivrednici, snažnije uključile u promoviranje proizvoda naših poljoprivrednika.
– Još dok sam se uspješno bavio trgovinom, imao sam ideju da se bar jednim dijelom okrenem i poljoprivredi, ali ponajprije tako da stvorim poljoprivredno gospodarstvo u kojemu ću, onako, za svoj gušt, proizvoditi ekološku hranu. Da bi to moglo biti puno, puno više od toga, palo mi je na um nakon što sam, tražeći pogodnu lokaciju za bavljenje poljoprivredom, došao do Fužina i kroz razgovor s tadašnjim načelnikom općine Marinkom Kauzlarićem doznao da postoji veća količina državnog poljoprivrednog zemljišta koje nije u funkciji, a nalazi se na području Općine Fužine, točnije u Ličkom polju. Posjetio sam tu lokaciju i vidio da je riječ o za rad i ulaganja potencijalno kvalitetnom zemljištu koje je u tom trenutku, dakle 2008. godine, bilo zarašteno i zapušteno te, izuzev nekih manjih parcela, nije bio u funkciji poljoprivrede više od deset godina. Naravno, nisam ja bio jedini kandidat za zakup tog zemljišta i na natječaj za zakup osim Viteka javilo se još pet-šest obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz Liča. Međutim, ulaganja koja su bila potrebna za dovođenje zemljišta u funkciju bila su prevelika za većinu pa sam na kraju ja stekao pravo zakupa – govori Mihelić.
Dodaje kako je tek nakon toga uslijedio pravi, i to ogroman posao.
Foto arhiva NL
– Moja početna ideja bila je uzgoj goveda, pri čemu sam se odlučio za čuvenu škotsku pasminu red angus, poznatu po tome da je iznimno otporna na visoke i niske temeprature te sklona samostalnom životu u prirodi. Ipak smo im željeli osigurati što bolje uvjete pa smo se odlučili urediti zapuštene poljoprivredne površine, a prioritet nam je bio urediti oranice da možemo pripremiti hranu za stoku nakon čega je plan bio urediti livade te na kraju i pašnjake. Ilustracije radi, da bi se vidjelo koliki je to posao bio, samo 2010. i 2011. su Hrvatske šume posjekle i otpremile gotovo 15.000 kubika drvne mase breze i johe, a mi smo u nekoliko godina od toga napravili oranicu na kojoj sijemo djetelinu i žitarice.
Vrhunski rezultati
Foto arhiva NL
Polako, ali uporno realizirali su sve što su zamislili, a taj kvalitetan rad pratio je i isto tako dobar uzgoj goveda.
Mi prodajemo telad iz našeg uzgoja po bitno većim cijenama u odnosu na one po kojima se prodaje meso teladi u mesnicama ili trgovačkim centrima, ali svako naše tele kad se oteli u roku 24 sata dobije svoju markicu na kojoj je životni broj i u sljedeća 24 sata prijavi se u Jedinstveni registar životinja, tako da je moguća potpuna sljedivost. Bitno je naglasiti i to da ne samo da je naša telad iz ekološkog uzgoja, već su i njihove majke i otac iz ekološkog uzgoja, a sve to garantira visoku zdravstvenu i nutritivnu kvalitetu mesa naših životinja, ističe Mihelić.
– Međutim, nakon sedam godina došli smo do situacije da telad pasmine red angus ne možemo prodati po cijeni koja nas zadovoljava. Zato sam prije tri godine odlučio promijeniti pasminu i prvi smo put kupili junice francuske mesne pasmine aubrac. Danas je jasno da smo napravili pravi potez. Goveda aubrac postižu izuzetne rezultate na našem imanju, sve veličine kojima teže francuski uzgajivači kod prirasta teladi mi čak i premašujemo. Primjerice, porodiljna težina naše teladi je od 40 do 42 kilograma, a s 270 dana postižu težinu od 350 do 360 kilograma. Za postizanje takvih, rekao bih vrhunskih rezultata u uzgoju, potrebna je vrhunska genetika roditelja, ali i dobro uređeni pašnjaci posijani najboljim mješavinama trava i djetelina, ali i vrhunski tim ljudi koji se bavi kravama i proizvodnjom hrane za njih – govori Mihelić.
Cjelokupan proces uzgoja goveda pratio je i sve bitniji i značajniji proces pripremanje hrane za njih, što je pak dovelo do košnje velikih površina.
– Danas sijeno za naše stado osiguravamo s 400 hektara u Ličkom polju koje kosimo dva puta tijekom sezone i uspijevamo pokositi oko 1.500 tona sijena, od kojih 500 tona koristimo za potrebe našeg stada od stotinjak jedinki, a oko tisuću tona ide u prodaju na domaće i strano tržište. Da bismo i u tom dijelu posla bili što uspješniji, kandidirali smo se za sredstva iz EU fondova namijenjena unapređenju mehanizacije i poboljšanju produktivnosti i nakon uspješne kandidature kupili smo veliku samohodnu kosu BIG M 420, trenutačno najveći stroj te vrste u Hrvatskoj – rekao je Mihelić.
Suradnja s institucijama
Upravo ulaganja u znanje i nove tehnologije jedan je od preduvjeta razvoja i takav pristup u firmi Vitek poštuje se od samih početaka rada.
Puno se, često i vrlo negativno, priča o potporama koje dobivaju poljoprivrednici. Pri tome se često iznose i negativni stavovi o poljoprivrednicima koji dobivaju te potpore. No, potpore u poljoprivredi nisu hrvatski izum, već je to uveo EU da bi poljoprivrednike koji posluju na području EU-a učinio konkurentnijim na tržištu. Budući da su EU propisi o sigurnosti hrane, dobrobiti životinja te korištenju pesticida i herbicida najrigorozniji na svijetu, poljoprivrednici s područja EU-a su primorani pridržavati se propisa i standarda koji bitno poskupljuju proizvodnju. Takva pravila dovela su do toga da, sa sigurnošću to kažem, nigdje na svijetu ljudi ne konzumiraju zdravstveno ispravniju hranu no što je to na području EU-a. No, s duge strane, proizvodnja takve hrane nije konkurentna na svjetskom tržištu i tu razliku u cijeni proizvodnje hrane subvencionira se kod svih članica EU-a iz proračuna kroz potpore u poljoprivredi. Te se potpore isplaćuju po površini koju obrađuješ, dakle uvjet za dobivanje potpora je da obrađuješ poljoprivredno zemljište. Kontrole su rigorozne i mogućnosti »muljanja« su svedene na minimum.
– Izuzetno sam ponosan i zadovoljan količinom znanja koje smo usvojili u ovih 10 godina. Danas bez skromnosti mogu reći da je tvrtka Vitek jedan od lidera u ekološkom uzgoju goveda u Hrvatskoj i da posjedujemo najbolje tehnike i tehnologije za pripravu hrane za naša goveda. Na dnevnoj osnovi surađujemo s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i Osijeku, te s Institutom za poljoprivredu i turizam u Poreču. Na naše poljoprivredno gospodarstvo dolaze studijski posjeti, od srednjoškolaca do udruga poljoprivrednika iz cijelog svijeta, od Novog Zelanda do Poljske.
Uz to, iznimno je bitno pratiti mogućnosti koje pružaju EU fondovi i slični izvori financijske potpore. Svi ozbiljniji poljoprivrednici već su koristili EU fondove za restrukturiranje gospodarstava i kupnju nove mehanizacije, sustav je zaživio i tu ne vidim nekih problema. Problema nema više ni kod financiranja jer su banke prilagodile kreditne programe za financiranje EU projekata, uz kamate ispod 2 posto. Zahvaljujući tome, mi i dalje planiramo i ulažemo te osmišljavamo nove projekte. Konkretno, upravo završavamo projekt u kojem smo investirali u nove strojeve i nove tehnologije i to u iznosu od gotovo petnaest milijuna kuna. Cilj nam je da do 2020. investiramo još oko deset milijuna kuna u kupnju stoke, uređenje objekata i uređenje pašnjaka. Jedino tako, kroz stalna ulaganja i praćenje novih saznanja vezanih uz djelatnosti kojima se bavimo, moguće je razvijati se i rasti. Do sada smo tako radili, a tako ćemo i dalje. Smatram da je samo najbolje dovoljno dobro. Nastojim da je netko od obitelji prisutan u svakom poslu koji radimo na farmi. Na taj način možemo biti sigurni da smo svaki posao napravili najbolje što smo mogli u tom trenutku, zaključio je Mihelić.
