Foto Marin Smolčić
Biološki sat im sugerira san, a umjesto snijega vani sja sunce, i to po suhoj tratini. Voditelj Utočišta u Kuterevu Ivan Crnković Pavenka većinu posjetitelja koji bi se htjeli »družiti« sa životinjama i hraniti ih moli za razumijevanje, jer medvjedi se ovih dana većinu vremena drže svojih skloništa
KUTEREVO – Ove godine izostala nam je prava lička zima. Barem za sada. U vrijeme »ni zime ni proljeća« medvjedi Utočišta u Kuterevu su pomalo zbunjeni. Biološki sat im sugerira san, a umjesto snijega vani sja sunce, i to po suhoj tratini.
Medvjedi se ipak veći dio dana drže svojih skloništa. Ono što medvjedi razumiju, ne razumiju neki posjetitelji. Dolaze bez najave ili stalno zovu telefonom nastojeći ove lijepe dane provesti u prirodi, gledajući medvjede.
Zato voditelj Utočišta Ivan Crnković Pavenka većinu posjetitelja moli za razumijevanje.
– U ovo doba godine medvjede ne hranimo jer troše zalihe sala nakupljenog jesenas. Posjetitelje vraćamo i molimo da ih ne uznemiravaju niti ne hrane. Sada tim životinjama treba mir i ne treba ih smetati. Čak kada su izvan svojih brloga medvjedi su u ovo doba godine pomalo zbunjeni, plahi su i na pojavu ljudi odmah se skrivaju, kaže nam Crnković Pavenka.
U kuterevskom Utočištu za medvjede trenutačno se nalazi šestero volontera pristiglih iz Portugala, Francuske, Njemačke i Hrvatske. Posla imaju jer se brinu o ergeli šetlandskih ponyja.
To su oni isti konji koje su prije nekoliko godina iz splitskog Zoološkog vrta htjeli poslati u klaonicu. Sudbinu im je promijenio Ivan Crnković Pavenka, prihvatio ih, sagradio im nove obore i štale.
Ponyji nisu uginuli kao u kakvoj ubožnici. U novom domu na obroncima Velebita stvorio se neki nepoznati afrodizijak pa su počeli voditi ljubav i znatno povećali svoje krdo. Tako se umjesto ubožnice za konje stvorio konjski dječji vrtić!
