– Mi smo postavili temelje poslovanja tako da se može dogoditi i buduća investicija. Prije nego smo otvorili Navis kupili smo najbolji upravljački softver koji sada podržava dva hotela, ali ih može podržavati i tri, četiri ili još više njih. Moram reći da ja baš nisam klasičan hotelijer, već sam i developer, onaj koji razvija. Kad nešto zamislim, organiziram, izgradim i uhodam – to najviše od svega volim raditi, priznajem. Najbolje se osjećam kada razvijam objekte, to mi daje veliko zadovoljstvo. No, sve će ovisiti o tržištu, o onome što će doći, no – stalno osluškujem i ne mogu reći da se neće dogoditi i neka nova investicija.

Radio sam najduže u Amfori i Bevandi, a kasnije 1996. sam kratko radio u jako dobrom talijanskom restoranu u Njemačkoj. Glavni zadatak mi je bio usavršiti jezike – talijanski i njemački, te sam s personalom govorio talijanski, a s gostima njemački. Tijekom studiranja sam šest mjeseci bio asistent tadašnjem direktoru hrane i pića u hotelu Adriatic, Mihovilu Ćuku Deliću i tu sam puno naučio o radu u velikom hotelu i vođenju odjela hrane i pića.

To se pokazalo vrlo važnim jer sam kasnije, 2000. godine postao direktor hrane i pića u hotelu Milenij gdje sam radio tri godine. No uvijek sam, još od studentskih dana pokušavao raditi nešto privatno i nastojao sam ući u taj svijet, započeti privatni biznis, maštajući o izgradnji vlastitog obiteljskog hotela. Stanovao sam u to vrijeme na adresi Put u Bregi i s fakulteta smo kući često išli pješice uz lungomare, te sam svoje ideje »razrađivao« s kolegama koji su me slušali pomalo s nevjericom, no ja sam mislio ozbiljno.

Najčešće sam maštao o tome da izgradim obiteljski hotel nalik onima koje sam vidio u Austriji i Italiji. U to vrijeme u Hrvatskoj još nije bilo rašireno poslovanje malih obiteljskih hotela, za razliku od situacije danas kada ih je otvoreno više od 300 i tendencija je njihovog rasta – prisjetio se početaka Kapetanović, naglasivši i da je u vrijeme kada se upuštao u poduzetničke vode postojao samo jedan program kreditiranja koji je bio vrlo nepovoljan.

Drugačiji od drugih

– Sva sreća da sam bio premlad i u toj svojoj velikoj želji da otvorim nešto svoje, zažmirio sam i podignuo taj kredit. Prilika se ukazala 2001. godine, kada sam pronašao zemljište potpuno na periferiji Opatije, bez asfaltirane i izgrađene ceste, ali s čarobnim pogledom i romantikom mikrolokacije. Moja spoznaja da sam puno takvih hotela vidio na sličnim lokacijama u nekim drugim zemljama, dala mi je optimizam. Ti su hoteli izvan centra obično bili jako dobri jer su se vlasnici na razne načine morali truditi da privuku goste i da se za njihov objekt čuje, da budu »drugačiji od drugih« i opstanu na tržištu. Odlučio sam krenuti u tu investiciju i pred kraj 2002. godine sam dobio građevinsku dozvolu.

Započeo sam gradnju i 27. studenog 2003. otvorio Villu Kapetanović. Bilo je tu puno neiskustva i zaljubljenosti u struku, no struktura objekta je pogođena i gosti su ga primili sa simpatijama, a najviše sam preživljavo zahvaljujući uspješnim poslovnim ljudima koji su u meni zapravo vidjeli sebe u mlađim danima. I zato nisu odlazili spavati negdje drugdje već su me podržavali i spavali u Villi Kapetanović. Kada razmišljam o prošlosti, uviđam da su mi u velikoj mjeri pomogli »stariji kolege« po životnom izboru. U vrijeme dok još autom nisu mogli proći do Ville Kapetanović, znali su parkirati na Tošini i blatnjavih cipela pješice doći do nas… Podržali su me i organizacijom ručkova, večera, božićnih domjenaka…

– Ove godine smo imali jako uspješnu sezonu i u principu smo ostvarili planove i rasli koliko smo mislili da možemo. Veliki problem u planovima nam je međutim napravilo povećanje PDV-a u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, jer trošak nismo uspjeli prebaciti na goste. Kada smo naime za taj iznos podigli cijene – promet u restoranu nam je počeo padati. Cijene i prije nisu bile niske, jer je to nemoguće u vrhunskom restoranu…Mislim da u 2018. godini u svakom slučaju neće biti lošije od 2017., te očekujem i da bude još bolja od ove. Može se govoriti o nekih osam mjeseci sezone i važno bi nam bilo da Opatija kao destinacija ima što više velikih događanja u studenome, prosincu i siječnju. Opatija ide naprijed i to je vidljivo i po inesticijama i po našem poslovanju. Jer pogotovo je lijepo putovati i vratiti se ovdje i vidjeti da je ovo jedno prekrasno mjesto, pravi raj na zemji. No smatram da Opatija ne smije biti brendirana po onome što je nekada bila, već uz puno hrabrosti treba iskoristiti svoje potencijale. Moje su ideje možda avangardne i možda se mnogi s njima ne bi složili, no ja najveći potencijal vidim na lokaciji Ljetne pozornice koja prema postojećem stanju nije dovoljno iskorištena. Po mom mišljenju Opatiji po mnogim stvarima ne može konkurirati nitko u Hrvatskoj, samo još mora postojati »ono nešto« što bi nas izdvajalo i omogućavalo da cijeli grad dobro funkcionira i svatko dobije svoj dio »kolača«.

Uvijek se sjećam jednog talijanskog industrijalca koji je bio pravi milijunaš, a opet tako jednostavnog ponašanja, ništa mu nije smetalo, niti kada bi se cijeli smočio da bi došao do gore, a nije imao kišobran… Nakon otprilike dvije godine, napravio sam presjek i vidio što Villi Kapetanović fali da bi bila pravi tržišni igrač, a to je bilo parkiranje, veći broj smještajnih jedinica, vanjski bazen, te kategorizacija od četiri zvjezdice i –  2010. sam kupio zemljište za dogradnju i čim je usvojena izmjena i dopuna Prostornog plana Opatije – započeli smo s nadogradnjom i rekonstrukcijom postojećeg objekta.

To je trajalo samo šest mjeseci – započeli smo radove početkom 12. mjeseca, a otvorili dograđeni dio već u lipnju s time da smo cijelo vrijeme s postojećim objektom bili otvoreni. Ne volim zatvarati vrata, jer tim ljudi je najvažniji i ako nemaš stručne i uvježbane ljude pored sebe – sve drugo nema smisla. I zato nikada ne zatvaram svoje hotele – priznao nam je Kapetanović koji kaže da je prava i provjerena istina da ključ uspjeha u turizmu leži u kvalitetnom personalu.

Jedinstvena lokacija

– Došlo je vrijeme da mi više ne biramo personal, već personal bira nas. Mi smo na tržištu Europske unije i svaki građanin Hrvatske može odabrati u barem 23 zemlje gdje želi raditi. Kada smo u lipnju startali s poslom u novom objektu Ville Kapetanović, pokazalo se da je poslovni plan kojega sam zacrtao bio točan na razini statističke pogreške. Jer financije su jako bitne i bez upravljanja njima sve gubi smisao. Sjećam se jednog profesora na fakultetu koji mi je uvijek govorio kako da bi netko bio gospodin mora zadovoljiti dvije stvari – jedna je da ima u glavi, a druga – u džepu.

Dakle, ako bilo koja stvar od te dvije fali – posao ne ide. Kako smo 2011. godine u poslovanju bili vrlo konkurentni, 2012. nam je bila još bolja, a 2013. pogotovo i polako se počelo izlaziti iz krize, do mene je došla informacija da se prodaje ex diskoteka Milde Sorte… Za mene je to bila informacija kao i svaka druga, ništa posebno, dok nisam jedanput uranio i zaustavio se na ovoj jedinstvenoj prelučkoj lokaciji.

– Kada gost dođe na terasu Navisa punu sunca i jednostavno uživa, a kada se prisjetim svega što je tome prethodilo, stresa, velikog adrenalina da bi sve stvari »sjele na svoje mjesto« – taj osjećaj koji me ispuni ne može se opisati riječima. Posao koji radim je jako lijep, no od svega me najviše čini zadovoljnim kada vidim da sam uspio realizirati viziju i da u postignutom uživaju oni bez kojih je nemoguće opstati – krajnji zadovoljni korisnici. Struktura gostiju koji dolaze u naša dva objekta je različita – u Villu Kapetanović dolaze Nijemci, dok je u Navisu Austrija zemlja broj jedan i po dolascima i po noćenjima, ali treba reći da k nama dolaze gosti iz više od 70 zemalja iz cijeloga svijeta. Danas je lakše poslovati zbog interneta, no s druge strane svaki gost postaje član komisije za kategorizaciju i ima mogućnost i pravo ocijeniti objekt i to je vidljivo u cijelom svijetu. A kada dolaze gosti iz Australije i Amerike – mnogi žele biti u hotelu koji ima vrhunski restoran.Kao građanin Hrvatske bio sam jako ponosan kada sam od gostiju saznali da su zbog mog objekta ljudi koji nikada nisu bili u ovoj zemlji – doputovali kod nas u Opatiju. Povjerili su mi da su zbog Navisa i članka u uglednom eno-gastronomskom magazinu – došli u Opatiju i Hrvatsku. Također, imamo jako puno gostiju koji nam se vraćaju, puno je recidivista u oba naša objekta i to je odličan znak. Čak i za doček Nove godine – imamo većinu ljudi koji su već bili naši gosti i to nam puno znači.

Kada sam osjetio snagu tišine, mira i jutarnje tramontane, samo se čulo more, to je za mene bilo tako posebno da sam tada vizualizirao što bi značilo kada bih se sada nalazio na terasi jedne sobe i to kao gost s nekog tržišta koje nam je ključno. Nakon toga – imao sam samo jedan cilj, a to je – realizirati taj projekt ukoliko ikako bude moguće.

Zatim, 2014. godine sam kupio Milde Sorte i odlučio na toj lokaciji napraviti baš najbolje što se može. Odabrao sam najbolju ekipu za realizaciju, od arhitekta do građevinara. Bilo je bitno da iza mene stane banka, jer rastao sam u volumenu – puta šest, te bih želio spomenuti da sam tada našao podršku u Privrednoj banci.

Dobra priprema

Dakle, imao sam milijun eura brutto prometa, a išao sam u investiciju koja je bila šest puta veća. Gradnja je počela početkom studenoga, a Navis je sredinom svibnja primio prve goste, što pokazuje koliko smo se dobro pripremili za investiciju – ispričao je Kapetanović.

Od tada su prošle tri godine, kako će nam priznati, »tri lijepe godine«.

– Sada imam 46 godina i mislim da je to dobro razdoblje u kojem sam recimo puno stariji od sinova koji će nastaviti posao, ali sam još uvijek fizički jak i imam  dovoljno iskustva da bih neke odluke donosio racionalnije. Mada u biznisu to ne mora značiti puno – jer dovoljna je samo jedna loša poslovna odluka i da čovjek zapadne u probleme. I sam sam donosio loše odluke, ali srećom niti jednu stratešku, već samo neke manje. Posao je posao i mora ga se odvajati od privatnog života, što uvijek nije lagano, ali tako mora biti. Ako vidiš da si pogriješio – treba čovjek sam sebi to priznati. Uvijek radim timski i najprije pitam moje suradnike – premda su krajnje odluke moje. O svemu porazgovaramo, moja ekipa to zna, a onda je zadnji filter obitelj. Jer mi, kad smo doma, a moja supruga skupa sa mnom vodi firmu, uvijek pričamo o svemu i razgovarajući dođemo do rješenja, a tu su i sinovi koji su i danas znatno involvirani u poslovanje.

– Da, da – tri godine su prošle otkako je hotel Navis otvoren, no još uvijek sam u njega zaljubljen kao prvoga dana. I dalje ga volim gledati sa svih strana, promatrati kako se lijepo uklopio u prelučke stijene unutar kojih kao da »lebdi«.

Često se zaustavim preko puta Navisa na Preluku i gledam kako je zanimljiv. Bio sam nedavno i na jednom putovanju te sam pokazivao fotografije hotela Navis, pa sam bio ponosan kada su ljudi na drugome kraju svijeta bili oduševljeni. Njegovo arhitektonsko uklopljenje u zadani prostor je zbilja savršeno, a s druge strane, funkcionalnost unutar hotela je vrlo velika, pa na primjer svaki naš gost ima terasu. Dakle 2015. smo otvorili Navis i nakon mjesec dana – došli smo do 100-postotne popunjenosti.

U cijeloj firmi, dakle u oba objekta ove godine smo u sezoni zajedno sa studentima imali 72 zaposlenih, a po zimi zapošljavamo 46 ljudi – istaknuo je Kruno Kapetanović koji je ušao u povijest i zbog činjenice da je »prvi završeni student hotelijerstva koji je u Opatiji napravio svoje hotele«.