Foto Marin Aničić
Malo mjesto u Općini Lovran dvadesetak je godina imalo susjeda za poželjeti, a suživota s prvim čovjekom Agrokora prisjeća se tadašnji načelnik Srećko Šobot Todorić je u Medveju uložio oko milijun kuna Ivica Todorić je pristizao helikopterom na jednu privatnu parcelu. Jednom prilikom, gore u Kalima je bila radna akcija mještana. Kada je to vidio, Todorić je izašao iz auta i zasukao rukave, prisjeća se Šobot
Ivicu Todorića su Medvejani voljeli i poštovali, te i danas, kada više nije njihov sumještanin, o njemu govore pohvalno i lijepim riječima. Naša nastojanja da ih okupimo i da u izravnom razgovoru s nekima od njih, ponajviše uključenih u zbivanja prije dvadesetak godina kada su Agrokor, odnosno njegov prvi čovjek, od Liburnia Riviera Hotela kupili Villu Castello, međutim, nisu naišla na plodno tlo.
Jer, dok neki razmišljaju da je ipak šteta da se u vrijeme kada im je imovina stavljena na bubanj ne napiše i pokoji pozitivan redak o onim potezima u Medveji koje je njihov tadašnji susjed Todorić za sobom ostavio, drugi nam pak kažu »šćeto-neto«, da »kad se let i let niš ni smelo pisat o Todoriću«, a sada nema dana da ne izlaze cijele plahte novinskih tekstova – zbog čega bi se baš sada, 2017. spominjalo malu Medveju, mjestašce na rubu Općine Lovran, u susjedstvu Općine Mošćenička Draga, pa da »ki zameri ča«.
Nekad iznimno poznati stanovnik Medveje, s obitelji je vrlo često boravio na Opatijskoj rivijeri, u približno 400 kvadrata Ville Castello izgrađene početkom 20. stoljeća, okružene lijepo uređenim i održavanim dvorištem, ali i parkom na parceli od oko 4.000 kvadrata koju je svojevremeno kupio od Općine Lovran i »zaokružio posjed«. Isto tako, Agrokor je ujedno bio i koncesionar dijela pomorskog dobra uz Castello, što je omogućila Primorsko-goranska županija, tako da je obitelj Todorić godinama uživala u privatnosti i korištenju obale. Manje je međutim poznato, a to će bezrezervno potvrditi ne samo Medvejani, već i drugi stanovnici Općine Lovran, da je Ivica Todorić financijski vrlo rado i spremno potpomagao projekte u lokalnoj zajednici i kako nam kažu – u Medveju je kroz donacije i sponzorstva uložio oko milijun kuna.
Foto Marin Aničić
»Zlatni« dani
Tih, ne tako davnih, no na neki način ipak »zlatnih« dana Medveje prisjetio se tadašnji lovranski načelnik Srećko Šobot, istinski zaljubljenik u more i ribe koji i danas, u 62. godini života svaki dan »gre na ribi«, a osim što se u privatnom životu bavi ribolovom, ujedno je i iznimnio uspješan sportski ribolovac, trofejni trener i selektor ribolovnih reprezentacija Hrvatske, i ženskih, i muških, ovisno o kojem se dijelu njegove bogate karijere radi. Kako je naveo, Ivicu Todorića je u vrijeme dok je bio na čelu Općine Lovran susreo desetak puta, a sve je to bilo na službenoj razini. Radilo se o kraćim susretima u Villi Castello. Nikad se nije zadržao dulje, na ručku ili večeri, kaže da su njihovi sastanci bili relativno kratki, ali su često rezultirali konkretnim akcijama, te danas nakon svega kaže kako »o Ivici Todoriću, njegovoj supruzi i djeci ne može reći niti jednu jedinu ružnu riječ«…
– Kontakte s Ivicom Todorićem sam ostvarivao putem njegovog prijatelja lovca, koji me nazivao i dogovarao sastanke. Rekao bi mi »Ivica bi vas volio malo vidjeti«, pa smo se nakon toga sastajali u Villi Castello u pravilu. Čini mi se da nikada nije dolazio u prostorije Općine Lovran. U to vrijeme je pod vodstvom Bogomila Frankovića Mjesni odbor Medveja jako dobro funkcionirao i učinjeno je za ovo mjesto iznimno puno, a značajnu je financijsku pomoć pružao upravo tadašnji sugrađanin Ivica Todorić. U to vrijeme se dosta pisalo u kontekstu privatizacije obale, dakle plaže ispred Castella, no činjenica je da je Todorić taj ranije zapušteni mulić uredio bračkim kamenom i sada bi tako uređen mogao trajati vječno. Ponekad je čak i svoju jahtu vezivao ispred Castella. Pamte ga i mnogi lokalni ribari, jer je od njih znao naručivati i kupovati ribu. Znale su to biti prave male »primorske predstave«, volio se šaliti, a ribari su ga zvali »šjor Ivica« – prisjetio se nekadašnji lovranski načelnik.
Zainteresiran i susretljiv
– Prvi put sam se susreo s Todorićem kada se javio na natječaj i od LRH kupio Castello u Medveji i sada više nisam siguran jesam li u to vrijeme bio član Poglavarstva ili na načelničkoj poziciji u Općini Lovran. Nakon toga je u više navrata kontaktirao s Općinom Lovran budući da je bio zainteresiran za kupnju zemljišta kraj Ville Castello. U to vrijeme, sjećam se da prvi put odluka o prodaji tog zemljišta na Poglavarstvu nije prošla jer nisu svi članovi bili prisutni, a neki su bili suzdržani. Ali u kratkom vremenu smo proceduru ponovili i onda je to prošlo i Todorić je kupio parcelu. Prodali smo mu taj dosta veliki komad zemlje, a poanta je bila u tome što je u to vrijeme ta parcela uz Castello bila u građevinskoj zoni, dok je on bio zainteresiran da to bude samo parkovna površina na kojoj nije želio ništa graditi. Nama je to bilo zanimljivo jer nismo željeli novu izgradnju kraj Ville Castelo koja bi bila »šaka u oko« i s morske i s druge strane. Susreo sam se s Ivicom Todorićem više puta.
Sjećam se prvoga puta, kada su radnici u Villi Castello postavljali brački kamen u okućnici i onoj »problematičnoj« rivi ispred vile o kojoj se u to vrijeme dosta pisalo. Kada je došao Todorić, pozdravili smo se i on se ispričao na trenutak i išao pozdraviti svoje radnike. Svakoga je znao po imenu, ali je bio upoznat i s njihovim privatnim problemima, dakle vodio je računa o njima. Jednoga je pitao »je li ti ozdravilo dijete«, drugoga »je li ti žena dobila posao«… Činilo mi se to nevjerojatno i to nije bila samo »poza«, nego je stvarno bio takav, zainteresiran i susretljiv, ugodan čovjek, mislim da to mogu potvrditi i drugi.
Foto Marin Aničić
U prvom kontaktu rekao mi je kako je on sada stanovnik Općine Lovran i kako bi želio pomoći koliko god je to u njegovoj mogućnosti. Odnosno, ponudio je suradnju, naglasivši da ukoliko nekom treba posao, da će pomoći u tom smislu. Njegova supruga mi je također ostala u sjećanju kao fina gospođa, a djeca koja su u to vrijeme još bila malena, bila su dobro odgojena. Ivica Todorić mi je tada pokazao kako je uredio vilu u Medveji, poštujući svaki detalj – prisjetio se svog prvog susreta s Todorićem Srećko Šobot.
Sponzor turnira
Naveo je da je na njega ostavilo dojam s koliko je brige obitelj Todorić uredila ovaj povijesni kaštel uz more, ali i spremnost da se pomogne zajednici.
Foto Marin Aničić
– Drveno stubište koje je vodilo na kat restaurirao je po uzoru na nekadašnji izgled, koristeći slavonsku hrastovinu. Sve je bilo vrlo lijepo uređeno i održavano. To je čovjek koji je ulagao u svoju imovinu, u ono što je koristila njegova obitelj, ali je želio i pomagati Medveji i njezinim mještanima i u tu svrhu utrošio više od milijun kuna. Ulagao je novac u ograde, u nogostupe, ali i primjerice u kapelicu u Medveji koja je i danas ostala ovdje za sve koji ju žele posjetiti. Sjećam se i kada se igrao teniski turnir Istarska rivijera, a finale je bilo svake godine u Opatiji, organizatori su me, budući da sam i sam igrao tenis, u nedostatku novca pitali mogu li pronaći nekog sponzora. I Todorić se uključio i preuzeo sponzorstvo i čak dvije godine sponzorirao taj turnir.
Foto Marin Aničić
Kada je dolazio u Medveju, Ivica Todorić je pristizao helikopterom na jednu privatnu parcelu u Kalima, gdje se po njega dolazilo automobilom. Jednom prilikom, a mislim da je to vrijedno spomenuti, gore u Kalima je bila dobrovoljna radna akcija mještana. Kada je to vidio, Todorić je izašao iz auta, zasukao rukave i i sam se uključio u radnu akciju.
Soba u tornju
Prema Šobotovim saznanjima, članovi obitelji Todorić su vrlo često dolazili u Medveju, a u posjet su im dolazili i gosti. U ono vrijeme volio je dolaziti Branko Mikša, te na obližnjim terenima odigrati partiju tenisa.
– Sjećam se da sam jednom prilikom, pola u šali, pola u zbilji, rekao Ivici Todoriću kako bi Općina Lovran bila najbogatija u Hrvatskoj kad bi on svoje firme registirao u Općini Lovran. Na moje riječi se nasmijao i rekao »a, moram malo vidjeti s mojima je li to izvedivo i stvara li dodatne troškove, pa možemo porazgovarati«. Međutim, u međuvremenu sam prestao biti na čelu Općine Lovran, pa daljnjih razgovora na ovu temu nije bilo – otkrio je Srećko Šobot.
Fin, ugodan, susretljiv, sve to je on bio. A kada se zbog poslovne politike, jer izvan ljetne sezone nije bio rentabilan, zatvorio Konzumov market u Medveji, na zamolbu mještana, Todorić ga je ponovno otvorio. Dakle, nije bilo trenutka u kojem nije pokazao dobru volju. Osoblje u marketima je bilo nezadovoljno niskim plaćama, no s druge strane, čuo sam da se nikada nije dogodilo da se oglušio pomoći ukoliko je bilo zdravstvenih problema ili je nekome od radnika bila potrebna skupa operacija – pokrivao je troškove. Kada sam vodio butigu za ribolovnu opremu, njegova su djeca u ono vrijeme dolazila kod mene kupovati i sve ih bez iznimke pamtim kao dobro odgojenu djecu, za koju se nikada ne bi reklo da pripadaju bogatoj obitelji ili nekoj »višoj klasi« – posvjedočio je Šobot, po čijim riječima je sobu u samom tornju Ville Castello koristila kći Iva kojoj se neobična, lijepa okrugla prostorija jako sviđala.
Prisjetio se također i danas proslavljenog vaterpolista Nikole Frankovića iz Medveje, jedinog olimpijca s adresom na području Općine Lovran, sina dugogodišnjeg, zaslužnog i agilnog predsjednika Mjesnog odbora Medveja Bogomila Frankovića. Zbog iznimno dobrih odnosa koji su uspostavljeni, Ivica Todorić je u više navrata sponzorirao i vaterpolski klub te pomogao i ovom sportu.
– Milijun kuna »ni malo šoldi«, a on ih je jednostavno poklonio Medveji, odnosno Općini Lovran i to mogu potvrditi. Ostao nam je u lijepom sjećanju – zaključio je Srećko Šobot.
