Nova harmonikaška zvijezda – Marta Beljan / snimio M. KRMPOTIĆ
Iako svira tek tri godine, mala Delničanka na četiri međunarodna natjecanja osvojila je prve nagrade. Djed joj je znani glazbeni pedagog, a i mama Nadia svira gitaru. To je željela i Marta, no tata joj je obećao mobitel pokuša li svirati harmoniku – i tako je krenulo
U tijeku prošle školske godine desetogodišnja Delničanka Marta Beljan na četiri je međunarodna natjecanja u sviranju harmonike osvojila prve nagrade – Marija Bistrica, Pula, Daruvar i Novi Sad natjecanja su na kojima je svojim nastupom od strogih žirija osvojila svaki put od 90 do 100 bodova, što je bilo dovoljno za jedno prvo, jedno drugo i dva četvrta mjesta. Godinu dana ranije na nastupima u Puli i Daruvaru također je osvajala prve nagrade (jedno treće i jedno četvrto mjesto) pa je očigledno kako Marta napreduje, a Delnice dobivaju jednu odličnu harmonikašicu. Sve skupa i nije čudno ako se zna da je djed Alojz Mihelčić poznati delnički profesor glazbe, a mama Nadia svira gitaru. No, Marta bi mogla biti bolja od njih svih pa smo je posjetili i malo pročavrljali o svemu, što je bilo prošle školske godine i što se sve sprema.
Marta harmoniku svira tri godine, a počela je u Glazbenoj školi Ive Tijardovića u Delnicama i to zbog jednog običnog – mobitela. Evo kako ide priča koju Marta pripovijeda živopisno i iskreno, kako samo djeca mogu: »Ja sam ti u stvari htjela svirati gitaru jer gitaru svira moja mama i to mi se sviđa. Ali onda mi je tata jednom rekao kako će mi, ako pokušam svirati harmoniku, kupiti mobitel. A kako doma djed ima harmoniku, ja sam odlučila probati i jako mi se dopalo. Ali mobitel sam dobila tek prošle godine. Eh, taj moj tata! A opet, dobro je da me je nagovorio jer sad jako volim harmoniku.
Martina obitelj vlasnik je Popovićevog mlina, lijepo uređenog prostora koji turisti posjećuju kako bi se upoznali s nekadašnjom tradicijom proizvodnje brašna u Delnicama. U dva navrata posjetiteljima – Britancima i Slovencima – Marta je zasvirala i izazvala oduševljenje. No, kaže, svirala je melodije s kojima je nastupala na natjecanjima: »Sviđaju mi se te zahtjevne skladbe, a znam malo i ove feštarske koje tata voli pa ću ih možda i svirati našim gostima ponekad«, najavljuje Marta, dodajući kako sluša i suvremenu glazbu i spominje Dubiozu kolektiv, SARS, Hladno pivo, Guns and Roses…
Za profesoricomu Rijeku
Onih prvih dana mi je sve skupa bilo teško jer je harmoniku puno teže nositi od gitare, ali brzo sam se priviknula i u dvije godine u Delnicama sam zbilja puno naučila. A onda je moja najbolja profesorica Mija Čojbašić otišla iz Delnica u Rijeku i ja sam mami i tati rekla da ja bez nje ne mogu raditi. Čak sam i plakala jer mi je bilo žao što ona više neće raditi u Delnicama. I onda su moji roditelji rekli da ćemo onda i mi promijeniti školu pa sad pohađam riječku Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje radi i moja najbolja profesorica na svijetu. Tamo mi je super, našla sam već prijateljice i uopće mi ništa nije teško, a tata i mama se brinu da redovno idem na nastavu. Jako, jako volim glazbu i nakon što završim šest godina – a sad sam četvrta godina – voljela bih upisati srednju glazbenu u Rijeci«, govori Marta, ističući kako jako voli nastupati na natjecanjima i uvijek ima malu tremu, ali nikad tako veliku da bi je to omelo.
»Martina melodija«
»Natjecanja su mi super jer puno toga vidim i naučim, a i rezultati su mi jako dobri. Za sada su moji nastupi do pet minuta, a svirala sam skladbe finskog skladatelja Petri Makkonena, našeg Saše Bastajca, talijanskog Domenica Cimaroze, kao i mog prijatelja Vladimira Gorupa koji je skladao jednu skladbu baš za mene i nazvao je »Martina melodija« i svirala sam je u Daruvaru. A najbolje mi je bilo nedavno u Novom Sadu. Svi su bili tako ljubazni, a još sam osvojla i prvo mjesto i prvu nagradu, a u sobi sam bila s curama koje imaju 15 godina i bilo je zbilja super i nezaboravno. Čak smo se vozili i taksijem od hotela do dvorane i upoznali taksista koji je podrijetlom iz Ravne Gore, preziva se Podnar i baš smo se lijepo napričali, a njemu je bilo drago što je sreo nekoga iz Gorskog kotara i Rijeke«, priča Marta koja se već veseli prvim jesenskim danima nastave jer ju uz učenje u školi, čekaju i dva velika natjecanja – najprije jedno u Njemačkoj, a potom u Italiji. Marta je završila četvrti razred OŠ Ivana Gorana Kovačića u Delnicama i na jesen će u peti, što znači da će sad učenja biti nešto više, ali vjeruje da će moći, kao i do sada, savladavati sve zahtjeve osnovne i glazbene škole.
