Malo tko se još sjeća vremena kad je Krk uistinu bio otok. Kad se na cesti iznad Uvale Scott ljeti čekalo u nepreglednim kolonama na trajekt od Črišnjeva do Voza. Trajalo je satima i koštalo je daleko više od ovih 35 kuna za oba smjera. Krk ne ovisi o trajektima od 19. srpnja 1980. godine kada je u promet pušten Krčki most, graditeljsko čudo svog doba. Tog dana je preko mosta pješice u slavljeničkoj povorci prošlo oko 25.000 ljudi, a najveći hrvatski otok postao je predgrađem Rijeke. Danas je to više nego ikad, jer je konačno dovršena i riječka obilaznica, pa se od riječkog Korza do Krka stiže za svega 20-tak minuta lagane vožnje.

Na 35. rođendan Krčkog mosta valja podsjetiti da je on i danas graditeljsko čudo, jer je i dalje armiranobetonski most s najvećim lukovima na svijetu izgrađen konvencionalnim metodama. Jedan kineski most naziva se najvećim, zove se Wangxian Yangtze, ima raspon luka od 425 metara, ali nije građen kao ovaj naš most, jer su Kinezi prvo postavili čeličnu konstrukciju, pa je obložili betonom. Tako da se Krčki most i dalje može zvati svjetskim rekorderom s dužinom od 1.309 metara i rasponom većeg luka od 390 metara te manjeg luka od 244 metra.

Nevjerojatan pogled

Brojke kažu da je u ovih 35 godina preko Krčkog mosta prošlo oko 75 milijuna vozila. Ako se računa da su u svakom vozilu prosječno bile dvije osobe govorimo o nevjerojatnoj brojci od 150 milijuna ljudi. Brojke nude još jednu zanimljivu usporedbu.

U jednom vršnom ljetnom danu preko mosta prođe oko 30.000 vozila. Da se kojom nesrećom moraju do Krka voziti trajektom trebalo bi brodovima barem sedam dana za prijevoz tolikih auta. Kakva bi to tek gužva bila. Svejedno i danas se mnogi znaju požaliti kad na jednoj ili drugoj strani mosta zaglave u koloni. I nikad ne bi pogodili da se jedan od problema kod zastoja krije u tome što je pogled s mosta naprosto predivan. I gotovo svaki vozač čim dođe možda i nesvjesno spusti papučicu s gasa kako bi mogao pogledati Krk, plavetnilo mora, niz plaža na Vozu, otočić Sv. Marko, cijeli Kvarner, Rijeku i vrhove Učke u daljini. I tako dok uživate u pogledu, iza sebe stvarate kolonu. Događa se i to da neodgovorni vozači i sasvim sebični turisti ponekad prikoče, upale sva četiri žmigavca i izađu iz auta kako bi se cijela obitelj uslikala na mostu. Jedna jedina minuta takvog štopanja prometa dovoljna je da se stvori kilometarska kolona, a ophodari naprosto ne mogu brže reagirati i maknuti vozilo i vozača, koji je baš odlučio stati i napraviti atraktivan selfie.

Preko i kroz most

Zanimljivo je i to da se na Krk ne mora nužno doći preko mosta, već je to moguće napraviti i kroz most. U njegovu konstrukciju ugrađene su cijevi jadranskog naftovoda, te vodovodne cijevi za pitku vodu i industrijska postrojenja Ine. Naša novinarska ekipa imala je priliku ući u Krčki most, a taj prizor nalik je scenografiji kakvog filma znanstvene fantastike. Osim cijevi za vodu i naftu, u lukovima mosta nalaze se i omanje stepenice, kojima se uzdužno čovjek može popeti prateći lukove u utrobi armiranobetonske grdosije. Kako je ovih dana bilo skoro 40 stupnjeva Celzijevih, šetnja stepenicama bila je čak i manje naporna od eventualne šetnje po mostu. Ovdje je debela hladovina i mir koji remete samo zvuci kotača automobila što se nekih 30 do 40 metara iznad naših glava kotrljaju do Krka. Ili odlaze s otoka.

I koliko god konstrukcija mosta bila impresivna i monumentalna taj je div istovremeno jako osjetljiv. Nagriza ga sol i svake se godine mora predano raditi na njegovom održavanju, jer je to jedini način da se most sačuva za iduće generacije, da doživi još najmanje 35 godina, možda i puno više.  Voditelj tehničke jedinice održavanja Krčkog mosta Boris Pavković taj posao obavlja već 15-tak godina i dobro poznaje sve probleme, počev od prometa i gužvi, koje nije lako riješiti, pa sve do održavanja mosta kako bi se njegov životni vijek produljio.

– Na cijeloj armiranobetonskoj konstrukciji se kontinuirano provodi monitoring i održavanje. Stalni nadzori i kontrole su jako važni, jer je bitno imati kontinuitet održavanja mosta. Ukoliko se preskoči samo jedna godina kod održavanja sve je kasnije još skuplje i teže za popraviti. Smatram da bi trebalo veći iznos od naplate cestarine mosta preusmjeriti u njegovo izvanredno održavanje kako se ne bi dogodilo da ponovo moramo podupirati konstrukciju s raznim skelama kako bismo mogli sanirati neki dio, a to se u povijesti događalo, ističe Pavković.

Sigurnost je neupitna

Boris Huzjan, direktor Tehničkog sektora i EU projekata u ARZ-u naglašava kako se godišnje za izvanredno i redovno održavanje Krčkog mosta izdvaja od 8 do 10 milijuna kuna, kao i da prihod od mostarine iznosi oko 50 milijuna kuna na godišnjoj razini.

– Smatram da s pravim, redovnim i kvalitetnim održavanjem most može biti vječan. Treba reći da je most apsolutno siguran statički i nikakva opasnost za odvijanje prometa ne postoji, sigurnost je neupitna. Na mostu se praktično stalno radi. Kad je riječ o prihodima od mostarine ne možemo govoriti na način da most radi sa zaradom ili gubitkom. Most se ne može izdvajati iz kompletnog prometnog sustava, to je samo jedna točka naplate. Bitno je navesti da se stanovnici Krka besplatno voze, imaju otočke ENC-ove, koji se ne mogu koristiti na drugim dionicama, ali mogu na mostu. To će tako i ostati, promjene se ne planiraju, ističe Huzjan koji dodaje i kako je u planu investicijskog održavanja u razdoblju od 2014. do 2018. godine za sanaciju i zaštitu betonske konstrukcije planirano ulaganje od 3 milijuna kuna (2014.), 6,5 milijuna kuna (2015.) te dodatnih 4,5 milijuna kuna 2016., 2017., i 2018. godine. 

Na pitanje hoće li ikada naplata Krčkog mosta biti ukinuta odgovor je decidirano NE. Svi oni koji vole kazati kako je u ovih 35 godina naplate most višestruko isplaćen, neće biti u pravu, jer uvijek ostaju nemali troškovi održavanja. Kad se uzme u obzir besplatno pravo prolaza za stanovnike otoka Krka, koje u tom segmentu subvencionira država, malo tko može imati prigovora.

– Svugdje se u svijetu takvi kapitalni objekti naplaćuju, čak i u državama koje imaju vinjetu. Primjerice u Austriji posebno plaćate pojedine tunele, jer ti objekti iziskuju određeni dodatni trošak održavanja. Tako je i na Krčkom mostu. I ovako je teško doći do novca za njegovo održavanje, zamislite što bi tek bilo bez naplate, ističe Pavković, dodajući kako niti eventualna izgradnja novog Krčkog mosta, koji se planira u blizini postojećeg na lokalitetu Voza, neće izmijeniti potrebu ulaganja u očuvanje postojećeg. Rješenje ne može biti da se most prepusti propadanju, da se sruši sam od sebe, a njegova eventualna razgradnja koštala bi jako puno, oko 30 posto svote investirane u izgradnju. Pitanje je što budućnost nosi čak i ako se novi most izgradi. Uz dobro održavanje i sadašnji Krčki most itekako ima budućnost. Preostaje tek razmisliti kako ga najbolje iskoristiti ukoliko se jednog dana novi most izgradi.

Ništa bez mosta

O tome što je most značio za razvoj otoka niz podataka navodi gradonačelnik Krka Darijo Vasilić. Demografski je zanimljiv podatak da je otok Krk imao 20.043 stanovnika 1931. godine, kao i da je zatim desetljećima trajalo iseljavanje stanovništva. Otok je tako 1971. godine imao samo 13.110 stanovnika, a slično je bilo i 1981. godine. No, otvaranjem mosta brojke su se počele mijenjati, pa je 1991. godine popis stanovništva pokazao da na Krku živi 16.402 stanovnika. Broj je narastao 2001. godine na 17.860, a posljednji popis stanovništva pokazao je da je 2011. godine na Krku bilo 19.383 stanovnika, što znači da su se danas sigurno brojke vratile na davnu 1931. godinu. Još je zanimljiviji podatak o rastu broja priključaka kućanstava za vodu, kojih je 1984. godine na Krku bilo 6.869, a 2000. godine 11.054 da bi krajem prošle godine ova brojka stala na 22.707 priključaka. Iz toga proizlazi da je broj stanova i kuća na otoku porastao u 30 godina za gotovo četiri puta. Sve to ne bi bilo moguće bez mosta. Migracija gostiju i stanovništva je također ogromna, jer na Krku ljeti svakog dana boravi oko 120.000 ljudi, oko šest puta više od broja stalnih stanovnika.

– Od izgradnje mosta svakih 10 godina broj stanovnika na Krku bio je za 10 posto veći. Najveći problem života na otocima je ta izoliranost. Komocija koju donosi most u život ljudi je nezamjenljiva s nijednom trajektnom, brzobrodskom ili hidroavionskom vezom. Sjećam se podataka o trajektnoj liniji Voz-Črišnjevo, koja je imala kapacitet od 3.000 vozila dnevno, a sada u ljetnoj špici imamo i 35.000 vozila dnevno, dok je godišnji dnevni prosjek veći od 10.000 vozila. Tako veliki broj vozila bi danas bilo naprosto nemoguće prevesti trajektima. S povećanjem prometa u luci Valbiska most ima dodatni značaj i za Cres, Lošinj i Rab. Pozitivan utjecaj Krčkog mosta na kvalitetu života, turistički i gospodarski razvoj vidljiv je praktično na svakom koraku, u svakodnevnom životu, ali i u nizu projekata ulaganja u infrastrukturu, pa tako imamo vodovodnu mrežu koja je stigla do svakog mjesta na otoku, električnu mrežu također, te slijede dodatna značajna ulaganja u kanalizaciju. Rekao bih da je Krk spreman za daljnji razvoj i rast i spreman se s njime nositi, ističe Vasilić.

Problem održavanja

Dodaje kako je svjestan problema oko održavanja mosta.

– Znam da je ARZ preuzeo Krčki most, kao i da su provedena ulaganja u rekonstrukciju i sanaciju nosivih slojeva kolnika te redovno održavanje. No, određena izvješća pokazuju da postoje problemi konstrukcijskog tipa i da bi trebalo puno više novca na godišnjoj razini izdvajati. Bilo bi drugačije i puno kvalitetnije da je ostala autonomna tvrtka Krčki most, jer bi tada sav višak novaca išao u most. Sada se centralizacijom dio tih sredstava preusmjerava, jer ARZ ima kredite i druge prioritete, što vjerojatno nosi i negativne posljedice na kvalitetu održavanja mosta, zaključuje gradonačelnik Krka.