snimio Damir Škomrlj
Izgradnjom Pelješkog mosta, ovaj će biser postati još dostupniji, a i gradnja autoceste u Crnoj Gori prema Hrvatskoj će »otvoriti« Dubrovnik, čime bi izletnici s kruzera postali tek kap u moru svih gostiju
RIJEKA – Hrvatska je među zemljama s najvećim brojem turista u odnosu na broj stanovnika. Statistika kaže kako na jednog stanovnika naše zemlje dolaze četiri gosta koji tijekom godine posjete našu zemlju. Naravno, broj dolazaka ne prikazuje pravi pritisak jer je uprosječen, odnosi se na cijelu godinu i na sve stanovnike, a zapravo je pritisak na malom području u kraćem dijelu godine. Koncentracija je naravno špica sezone koja je nekima postala noćna mora obzirom na broj ljudi koji se u ta dva mjeseca nađu u destinaciji i pred komunalne službe i ostale stavljaju prilično velik i zahtjevan posao.
Rast kapaciteta, posebno u privatnom smještaju posljednjih godina, doveo je do toga da su neke destinacije na rubu održivosti. Domaći se žale kako komunalci ne stižu odnijeti smeće, kako nema mjesta za ručnik na plaži, ili za auto na nekom od parkinga. Činjenica je da je dugoročno održiv razvoj turizma u pravilu danas samo neki neodređeni pojam. To svi žele, ali realno još su svi daleko od toga, a većina malo ili ništa na tome ne radi.
Što se u Hrvatskoj ustvari radi na održivom razvoju turizma i na njegovu praćenju ovog su ljeta na konferenciji u Barceloni predstavili stručnjaci instituta za turizam iz Zagreba. Naime, pri Institutu djeluje neformalni Hrvatski opservatorij održivosti turizma (Croatia Sustainable Tourism Observatory – CROSTO), koji je lani počeo s »mjerenjem održivosti« destinacija u Hrvatskoj, a ujedno su na Institutu izradili prvu studiju prihvatnog kapaciteta turizma izrađenu za jednu hrvatsku županiju – Splitsko-dalmatinsku. Studija je izrađena u 2017. godini za potrebe Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.
CROSTO opservatorij
Izidora Marković Vukadin, voditeljica CROSTO opservatorija pri Institutu za turizam pojasnila je kako je riječ o projektu koji je pokrenut u okviru Svjetske turističke organizacije (UNWTO), a u koji je dosad uključeno šest hrvatskih destinacija. UNWTO je, naime, osnovao mrežu za praćenje održivosti u turizmu temeljem čega su u Institutu za turizam uvidjeli kako je u Hrvatskoj krajnje vrijeme da se krene s mjerenjima učinaka turizma na okoliš, stanovništvo i ostalo što čini održivost te je u suradnji s Ministarstvom turizma i pokrenut projekt CROSTO opservatorija.
Ideja je, naime, pojasnila je Marković Vukadin, da se konačno dobiju podaci koji će biti baza za donošenje odluka i upravljanje održivim razvojem destinacija.
Direktorica turističkog ureda Turističke zajednice Kvarnera dr. sc. Irena Peršić Živadinov, posvetila je svoju znanstvenu karijeru održivom razvoju turizma koji joj je bio tema i magisterija i doktorata.
– Cilj turizma ne smije biti postizanje što većeg broja turista, već postavljanje idealnog modela razvoja, koji će zadovoljiti turiste, lokalno stanovništvo i očekivani prihod. Pri postavljanju strategije razvoja turizma, nit vodilja nam je bila održivi razvoj na Kvarneru. Kvarner nikada nismo htjeli profilirati kao destinaciju za masovni turizam, stoga stavljamo naglasak na podizanje kvalitete, autohtoni doživljaj, tradiciju i ulaganje u kvalitetu proizvoda. Dokaz da gosti itekako prepoznaju kontinuirano ulaganje u kvalitetu na Kvarneru jesu i podaci da brendirani Kvarner Family objekti ostvaruju čak 31 posto bolju i dužu popunjenost u odnosu na druge objekte u domaćinstvu. Destinacija ne može težiti konstantnom povećanju broja turista, već trebamo paziti da se razvojem turizma ne narušava prihvatni kapacitet same destinacije, te stoga kvaliteta uvijek mora stajati ispred kvantitete. Kako bi se postigla dugotrajna održivost nužno je pronaći idealan omjer ekonomskih i socijalnih čimbenika, a sve s ciljem da bi se spriječilo da u budućnosti turizam donese više štete nego koristi, kaže Peršić Živadinov. (B. S.)
– Danas kada govorimo o turizmu u Hrvatskoj u pravilu baratamo s podacima e-visitora o noćenjima i dolascima. E-visitor je sjajan alat, međutim, mi smo krenuli »ukrstiti« te podatke s podacima komunalnih poduzeća, Elektre i ostalima. Radi se po europskoj metodologiji koju čine 24 pokazatelja, od kojih mi pratimo dio podijeljenih u tematska područja. Nastojali smo izabrati najrelevantnije pokazatelje s liste European Tourism Indicators System (ETIS). Odabrali smo, dakle, ukupno 15 pokazatelja vezanih za komunalnu infrastrukturu, socijalne, ekonomske i prostorne pokazatelje. Prošle godine smo započeli s mjerenjima i dobili prve relevantne podatke tako da će biti potrebno obuhvatiti barem još 2018. i 2019. godinu kako bismo dobili niz, a i time i kvalitetnija i obuhvatnija saznanja, kazala je Marković Vukadin dodavši i kako stručnjaci s Instituta također rade i na daljnjem razvoju metodologije obzirom da se radi o doista relativno novim mjerenjima.
Lani je tako u projekt uključeno šest destinacija. To su Rovinj, Mali Lošinj, Novalja, Hvar, Ston i Dubrovnik. S time da se ove godine planira objaviti i priručnik za mjerenje održivosti turizma temeljem kojeg će destinacije i same moći pratiti održivost turizma, odnosno njegova utjecaja na destinaciju i njene stanovnike. Isto tako u ovogodišnje ispitivanje stručnjaci s Instituta pokušat će uključiti barem još desetak novih destinacija u analizu. Inače, podaci koji su dobiveni, ukazala je Marković Vukadin, u pravilu najviše koriste lokalnim samoupravama, posebice odjelima za prostorno planiranje.
Podsjetila je i kako je u Hrvatskoj u tome najdalje otišao Mali Lošinj koji je pionir u praćenju i radu na održivom razvoju s čime se počelo još 2013. i za što postoji oformljen tim koji na tome radi. Činjenica je da resorno Ministarstvo može ukazati na potrebu, no same destinacije, odnosno lokalne samouprave su te koje trebaju uvidjeli korist i budućnost u održivom razvoju i tome prilagoditi niz razvojnih čimbenika.
Prof. dr. Dragan Magaš, ekspert za destinacijski turizam i profesor na Hotelijerskom fakultetu u Iki misli da smo u nekim destinacijama vrlo blizu da interveniramo na način da se obvežemo na izradu strategija održivog upravljanja turističkim destinacijama.
– Nije svejedno kako se planira i tko planira. Prostor je dio turističke ponude, infrastrukturni problemi su dio turističke ponude, sociokulturne vrijednosti su dio turističke ponude, a to znači da u raspravu o sposobnosti podnošenja kapaciteta treba uključiti sve dionike. Daljnji izostanak takvog pristupa daje za pravo pojedincima, samozvanim turističkim »znalcima« da i dalje proiciraju turistički razvoj izvan struke, a to bi uskoro moglo rezultirati izrazito smanjenom konkurentnosti naše zemlje. Nitko nema pravo zanemarivati činjenicu da su postojeća gradska vijeća legitimni predstavnici građana, ali vrlo često nisu predstavnici struke. Stranačke liste dovode do podjela, a turistička destinacija je problem zajednice. Zato mislim da je u ovoj fazi novi Zakon o turističkim zajednicama i promicanje hrvatskog turizma dobro rješenje za jačanje destinacijskog menadžmenta, a samim time i jačanje konkurentnosti i održivosti našeg turizma. Novi planski period je šansa da se i u nacionalnu strategiju razvoja turizma inkorporira naziv »strategija održivog razvoja«. (B. S.)
Pritisak na zajednicu
Što se tiče dosadašnjih mjerenja u okviru CROSTO opservatorija pokazuje se da je, primjerice, potrošnja električne energije po stanovniku destinacije i po turistu ustvari podjednaka.
– Pritisak na potrošnju električne energije je manji, nego na, primjerice, potrošnju vode. Tako su naše prve analize pokazale kako je potrošnja vode kod turista po noćenju u prosjeku dva do tri puta veća potrošnje vode kod lokalnog stanovništva. To je posebno vidljivo kod destinacija s velikim brojem hotela s bazenima, ponudom akvaparkova i slično. Sve to diže prosjek potrošnje po turistu. Isto tako, primjerice, Novalja ima puno apartmana, dakle, privatnog smještaja i tu je bio vidljiv velik utrošak vode kod stranaca, prvi podaci su pokazali čak dva i pol puta veći nego kod lokalnog stanovništva.
Kod praćenja pokazatelja, međutim, ne govorimo samo o pokazateljima koji se odnose na komunalni standard, već i na sociološke pokazatelje. Odnosno, primjerice, broj noćenja na 100 stanovnika turističkog grada ili općine. Prvi podaci koje imamo, ukazuju, primjerice da Rovinj ima godišnje 26 tisuća turističkih noćenja na 100 stanovnika. Tu govorimo samo o komercijalnom smještaju. Novalja ima oko 39 tisuća noćenja na 100 stanovnika, grad Hvar 15 tisuća… Ovi podaci govore o pritisku turizma na lokalnu zajednicu pri čemu bi pritisak, vidljiv iz pokazatelja, bio zacijelo i veći da su postojeći podatci za nekomercijalni smještaj relevantni. Isto tako, analizirali smo i prosječnu dnevnu potrošnju gostiju. Pokazalo se da je ona, primjerice, u Stonu 86 eura, a u Dubrovniku 150 eura. U Malom Lošnju je ona, pak, 97 eura. Govorimo, dakle, o podacima za 2017., kazala je ova znanstvenica.
Na stručnim skupovima na najvećem svjetskom kongresu turizma ITB u Berlinu doneseni su zaključci da je pojam »overtourisma« vezan za »neuralgične točke« u nekoj zemlji koje su ujedno i promovirane kao najveće turističke atrakcije. Te »neuralgične točke« predmetom su velike sustavne promotivne kampanje samih zemalja u svrhu privlačenja što većeg broja posjetitelja. Kampanje promocije nisu povezane s učinkovitim sustavom upravljanja takvim turističkim odredištem, kako u smislu komunalne logistike tako i u smislu marketinških mjera. Mjerenje dolazaka »po glavi stanovnika« nije dobar pokazatelj, jer ne uzima u obzir demografsku situaciju, stvarni prihvatni kapacitet nekog odredišta, prostornu veličinu same zemlje, predispozicije zemlje za turizam. Osnovni parametar svrstavanja nekog turističkog odredišta u »kritično pogođen overtourismom« je sposobnost upravljanja tog odredišta povećanim brojem dolazaka turista.
U konačnici, problem »overtourisma« vrlo je lako rješiv politikom cijena. To se dobro može vidjeti na Mallorci ove godine koja je prošle godine uvela »taksu protiv overtourisma« u iznosu od 4 eura po noćenju. Ove godine bilježe najveći pad turističkih dolazaka u Španjolskoj, do 20 posto. Eto, što je rastezljivo tumačenje statističkih podataka: navodno spadamo među najjače zemlje po broju noćenja po stanovniku, a zapravo imamo premalo stalnog stanovništva prema potencijalu zemlje. Primjerice, Ličko-senjska županija ima samo 50.000 stanovnika, ako i toliko, pa samo noćenja ostvarena u Novalji, Senju i Karlobagu dižu noćenja po stanovniku »u nebo«. Neodrživ je ovakav demografski trend, a ne turizam, smatra turistički znalac Nedo Pinezić. (B. S.)
Govoreći pak o Malom Lošinju, istakla je nekoliko vrlo zanimljivih podataka o ovoj kvarnerskoj turističkoj destinaciji. Naime, ondje imaju čak oko 70 posto gostiju koji se vraćaju u destinaciju, dakle, vjernih gostiju. Isto tako je 88 posto turista zadovoljno odmorom na Lošinju, a ono što je posebno važno i po čemu je Mali Lošinj i prvi među šest pilot destinacija, jest udio stanovništva koje je zadovoljno razvojem turizma u svom gradu, a njih je čak 85 posto.
Komunalni otpad
– To ukazuje da se ondje razvija tip turizma koji odgovara lokalnom stanovništvu, pojasnit će Marković Vukadin. S druge strane prema ovim podacima otpadne vode se ondje prerađuje samo na primarnoj razini, a kod komunalnog otpada, stranci generiraju 30-ak posto više komunalnog otpada od domaćeg stanovništva.
Na pitanje je li Hrvatska ušla u takozvani »overtourism« obzirom da na jednog stanovnika naše zemlje u prosjeku dolaze četiri turista, po čemu smo drugi u Europi, ova je znanstvenica odgovorila kako se ne može generalizirati već se situacija razlikuje od destinacije do destinacije. Primjer destinacije koja je ušla u »overtourism« je Crikvenica, no ono po čemu je ovaj primjer specifičan jest činjenica da razlog nisu gosti koji noće u destinaciji već izletnici koji dolaze autobusima na kupanje. Razlog tome je dobra prometna povezanost koja Crikvenicu čini vrlo lako dostupnom izletnicima s kontinenta. I Dubrovnik spada u »overtourism«, no pravi problemi tek bi se mogli pokazati.
Naime, izgradnjom Pelješkog mosta, ovaj će biser postati mnogo dostupniji autom sa splitskog i makarskog područja. Osim toga, u najavi je i gradnja autoceste u Crnoj Gori prema Hrvatskoj koja će također s južne strane »otvoriti« Dubrovnik, a time bi izletnici s kruzera, postali tek kap u moru svih cestovnih izletnika iz šireg geografskog okruženja.
– Sve to pokazuje da bi problemi u budućnosti mogli biti i veći. Zbog toga je jako važno da destinacije dugoročno planiraju turistički razvoj, uzimajući u obzir i demografske podatke. Nelogično je da s jedne strane planiramo gradnju hotela s četiri i pet zvjezdica, a s druge strane naši kadrovi iseljavaju i traže posao u turizmu neke druge zemlje. No, rješenja postoje i to je najvažnije. I kod nas već imamo odlične primjere kakvi su Mali Lošinj i, primjerice, Komunalno društvo Ponikve na Krku, zaključila je Marković Vukadin.
