Život na Cresu

Biznis u selu Loznati od samo 37 žitelja: Udruženi bratići razvijaju ovčarstvo i grade modernu siranu

Walter Salković

Foto W. Salković

Foto W. Salković

U mjestu sa svega 37 stanovnika, poznatom prije svega po gostionici s vrhunskom janjetinom, braća Kučica udružila su se s rođacima, braćom Žic, i zajedno osnovali Poljoprivrednu zadrugu. No, tu nisu stali već su, nakon što su stabilizirali stado, ishodili svu dokumentaciju i sredstva, krenuli u gradnju sirane kojom žele vratiti zamrlo sirarstvo na Cres, ali i sumještanima pokazati da se i na otoku – može



Loznati, malo mjesto od svega 37 stanovnika, jedva šest kilometara udaljeno od Cresa, poznato je prije svega po gostionici Bukaleta u kojoj poslužuju vrhunsku janjetinu te nešto manje po obližnjem arheološkom nalazištu Lovreški. Uobičajeni problemi koji se vezuju uz otoke i općenito ruralna područja, kao što su iseljavanje i nedostatak mladih, zaobišli su to selo jer u njemu, što je vrlo neobično, većinom žive mlade obitelji i na njegovim se prašnjavim putevima još uvijek igraju djeca.


Mjestom dominiraju kuš, magriž i lavanda, ali većina putnika u njega dolazi zbog druge vrste mirisa, onih koji se šire iz kuhinje gostionice Bukaleta. Ugostiteljski objekt su 1980. godine pokrenuli Antica Kučica sa suprugom Brunom, a prije 5-6 godina preuzeli su ga sinovi Danijel i Kristijan. Roditelji im još uvijek pomažu koliko mogu jer svi stari gosti prvo pitaju za Anticu.


U Bukaleti je sve domaće. Prisno i toplo uređen interijer u kojem dominira »ognjišće«, crveno-bijeli stolnjaci, zavjese i jastučići, mala etnografska zbirka starih alata, narodnih nošnji i, naravno, mnoštvo »bukaleta«, tradicionalnih vrčeva za vino. Na počasnom mjestu izložena je stara knjiga dojmova velikih dimenzija, ispunjena od korica do korica. U njoj su svoje dojmove o jelima koje su kušali zapisali mnogi anonimni gastronomi, ali i poznate ličnosti kao što je primjerice Ivo Robić. Gostionica je poznata po janjećim specijalitetima koje pripravljaju na razne načine, u krušnoj peći, na roštilju, pohane ili kao gulaš s njokima. U Bukaleti možete pojesti i pravu domaću janjeću juhu, janjeća jetrica i tripice, a jedini su ugostiteljski objekt koji poslužuje skutu, bilo kao predjelo, bilo u palačinkama prelivenim domaćim medom od kadulje. Nude čak i janjeći desert, tradicionalno olito.


Samo domaće




– Jela koja nudimo u gostionici su isključivo od naših janjaca i trudimo se pripremati ih na izvoran, autohton način, kako su janjetinu pripremali naši stari. Možda postoje bolji, moderni načini, ali mi se držimo tradicije – kaže Danijel Kučica koji je s bratom Kristijanom suvlasnik Bukalete.


Gostionica je smještena u zgradi nekadašnje sirane koja je u Loznatom proizvodila ovčji sir do prije šezdesetak godina. Od tada nije bilo službene proizvodnje domaćeg sira, već se on mogao, uz malo sreće, nabaviti od starijih otočana koji su ga proizvodili za vlastite potrebe. Posljednjih godina i toga je sve manje, te je postojala opasnost da creski ovčji sir u potpunosti nestane.


Braća Kučica udružila su se sa svojim rođacima, braćom Brunom i Željkom Žicom, te su zajedno osnovali Poljoprivrednu zadrugu Loznati. Danijel i Kristijan sa svojim obiteljima žive u Loznatom, Željko živi u Cresu gdje ima pekaru, a najdalje, do Malog Lošinja gdje vodi bend Macakline, odselio se Bruno Žic, ali svaki slobodni trenutak provodi u Loznatom, »za ovcama«.


Obnova sirarstva


– Prije desetak godina eskalirao je problem s divljim svinjama i zaključili smo da treba ozbiljno poraditi na tome da zaštitimo naše ovce. Dobili smo u najam od Krčke biskupije pastirski stan, digli kilometre gromača, očistili i uredili pašnjake, pa sad nemamo velikih šteta od divljih svinja. Nakon što smo stabilizirali stado od oko 350 ovaca, odlučili smo obnoviti sirarstvo jer je nekad u Loznatom postojala sirana – objašnjava Bruno Žic koji je imenovan direktorom PZ-a Loznati, iako sve odluke braća Kučica i Žic, kao utemeljitelji zadruge, donose zajednički.


Koliko je važan taj projekt za malo selo Loznati pokazuje činjenica da su na svečano otvorenje radova došla čak tri ministra – potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, ministar prometa i infrastrukture Oleg Butković te ministar turizma Gari Cappelli. Priključili su im se i gradski čelnici te predstavnici otočnoga gospodarstva.


Ministar Tolušić tom je prigodom rekao da nije lako živjeti na otocima ili u ruralnim područjima i da se samo dovoljno hrabri ili dovoljno ludi poduzetnici usuđuju ulagati u malim mjestima.


– Nije isto raditi siranu u Zagrebu ili na Cresu, pogotovo u ovako malom mjestu na otoku. Deset puta veća investicija u velikom gradu manje vrijedi od jedne ovakve investicije u ruralnom području – rekao je ministar Tolušić, a gradonačelnik Jurjako podsjetio da je prije gotovo dva desetljeća Grad u svojem prostornom planu predvidio Poslovnu zonu Loznati, a prije nekoliko godina izradio urbanistički plan zone te nakon toga i projektnu dokumentaciju za infrastrukturu.


Sir, skuta, jogurt


Grad je pratio investitore prostorno-planskom dokumentacijom, ali su oni sami morali pripremiti još podosta papirologije, te, što je još važnije, financijski zaokružiti projekt. Prof. dr. Samir Kalit sa Zavoda za mljekarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za sirarstvo, izradio je tehnološko-tehnički projekt sirane, a na tim je temeljima Urbanistički studio iz Rijeke projektirao zgradu i okoliš.


Investicija izrade sirane iznosi 5,5 milijuna kuna i »pokrit« će se iz više izvora. Kroz Program ruralnog razvoja osigurali su 2 milijuna kuna bespovratnih europskih sredstava, kreditom HBOR-a 2,5 milijuna kuna, a preostali milijun uložit će vlastitih sredstava. Izvođači radova, malološinjska tvrtka Fortuna Nova i creska Dražica Plus, obvezali su se dovršiti objekt u roku od godine dana, kad bi trebala započeti testna proizvodnja.


– Prvu sezonu ćemo, uz pomoć stručnjaka s Agronomskog fakulteta, razviti proizvod kako bismo ga nakon toga mogli staviti na tržište. Osim sira, proizvodit ćemo i skutu koja je jako tražena, a u budućnosti i jogurt jer osim ovaca u zadruzi imamo i koze kojih je vlasnik Željko – objašnjava Bruno Žic.


Kako bi osigurali dovoljno sirovine za siranu, planiraju širiti osnovno stado, već je dogovorena i suradnja s Poljoprivrednom zadrugom Cres koja će osigurati dio mlijeka, a otvoreni su i za druge otočne uzgajivače ovaca.


Tržište osigurano


– Cilj nam je »invojat« ljude (»pobuditi želju«) da ne odustanu od ovčarstva jer je to naš identitet. Treba se puno truditi oko ovaca, težak je to posao, ali ja nalazim ljepotu u svemu tome. Sretan sam kada se brinem o ovcama jer si na zraku, radiš fizički, a na kraju imaš i financijske koristi. Pašnjaka ima sasvim dovoljno, naš otok je praktički pust, ako uzmemo u obzir koliko je ovaca nekad na njemu bilo, a koliko ih je sada – objašnjava Bruno Žic čari ovčarstva.


Obitelji Kučica i Žic ne trebaju se brinuti ni za plasman svojih budućih proizvoda. Dio će prodati kroz gostionicu Bukaleta, dio u samoj sirani, a praktički je dogovorena suradnja s dvije najveće tvrtke na otočju, creskom Cresankom i lošinjskom Jadrankom. Sirana i cijeli njihov koncept bavljenja ovčarstvom trebali bi biti uzor i poticaj drugima na otoku, da se ozbiljnije prihvate djelatnosti koja je othranila generacije otočana. Ako je proteklih godina maslinarstvo toliko napredovalo da donosi značajan prihod obiteljima koji se njime bave, a pritom je cresko maslinovo ulje vrhunske kvalitete i nositelj europske oznake izvornosti, i cresko ovčarstvo moglo bi savladati teškoće u kojima se trenutačno nalazi te ponovo postati jedna od najvažnijih gospodarskih grana na otoku.