Krk preplavili berači-najamnici

Biznis jači od zabrana: Novi udar berača smilja na Boduliju

Mladen Trinajstić

Unatoč zabrani ministra Zmajlovića, unatoč prijetnjama lokalnih ovčara i intervencijama otočnih policajaca,na jugoistočnim vrletima Bodulije ovih dana »ordinira« između 100 i 150 neumornih berača samoniklog, aromatičnog bilja od kojeg se dobiva skupocjeno eterično ulje.



KRK » Na Krku se ovih dana, već po drugi put ove godine, odvija masovna berba smilja. Da angažirani berači, mahom s karlovačkog i ogulinskog područja, prilično slabo stoje s praćenjem važeće zakonske regulative i recentnih odluka ministra Mihaela Zmajlovića ili da možda za njih ne mare, potvrdili su prizori kojima smo svjedočili jučer, na području Baške i susjedne joj Stare Baške. Na jugoistočnim vrletima Bodulije, prema procjenama lokalnih ovčara i otočnih policajaca, ovih dana naime »ordinira« između 100 i 150 neumornih berača samoniklog, aromatičnog bilja od kojeg se destiliranjem dobiva skupocjeno eterično ulje.


Nakon što su sličnoj najezdi gostujućih berača otočani po prvi puta svjedočili ovog ljeta kad je pročešljan i od smilja opustošen dobar dio otoka Krka i susjednog mu Prvića (strogo zaštićenog posebnog botaničkog i zoološkog rezervata), javnost je nedavno »svečano« izvještena da je ministar zaštite okoliša i prirode, potaknut spoznajama o štetama koje se na otocima čine, odlučio izmijeniti pravila i već izdana rješenja o branju smilja i drugog samoniklog bilja. Iz njih su isključeni otoci, na kojima je od konca rujna, kad je Zmajlovićeva odluka objavljena na službenim stranicama Ministarstva, sakupljanje smoniklog bilja – zabranjeno! 


  


Gdje su inspektori?




Zmajlovićevo ministarstvo o tome je trebalo izvijestiti sve registrirane berače i otkupljivače smilja, kojima su istom odlukom poništena ranije izdana rješenja kojima se sakupljanje smilja dozvoljavalo od sredine lipnja do sredine kolovoza, te u jesenskom dijelu godine – od 1. listopada do konca prosinca. Da je spomenuta odluka potaknuta nastojanjem očuvanja posebno osjetljivih otočnih područja, dobrim dijelom uključenih u ekološku mrežu Natura 2000, danas tek mrtvo slovo na papiru, već tjednima dokazuje svakodnevica kojoj smo i mi jučer na Krku svjedočili.


Deseci berača razasutih na prostranim pašnjacima i makijom prekrivenim zaravnima južnog i jugoistočnog dijela otoka Krka koje povremeno »opslužuju« kombi vozila karlovačkih i ogulinskih registatrskih pločica, unatoč zabranama i mjerama zaštite okoliša, uredno su odrađivali svoj unosan posao. U njegovom obavljanju berače i otkupljivače nisu uspijevali poremetiti niti lokalni ovčari koji ih, s vremena na vrijeme i najčešće neuspješno, nastoje otjerati sa svojih parcela. Ništa uspješniji, doznali smo iz prve ruke, u sprečavanju i udaljavanju berača smilja s Bodulije proteklih se tjedana nisu pokazali niti otočni policajci kojima se od smilja i njegovih berača već polako diže kosa na glavi. 



Iako smo jučer upit o problemu nedopuštenog branja smilja na otoku Krku uputili predstavnicima nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i prirode, do zaključenja ovog članka nije nam stigao odgovor na pitanja znaju li oni za ta događanja, kao i što, kako i gdje čine kako bi ih zaustavili i eventualno sankcionirali kršitelje odredbi. Iz ureda glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša Dijane Sušac jučer nam je, uz ogradu da su osobe koje bi nas mogle detaljnije informirati trenutno zauzete, tek odaslano priopćenje kojim je u rujnu objavljena izmjena uvjeta sakupljanja smilja i zabrana njegova branja na otocima. Čine li »instituticije pravne države« i u ovom slučaju »svoj posao« zasad tako nismo uspjeli doznati. Prema svemu jučer viđenom na terenu – definitIvno ne čine!



  – Posljednjih se tjedana gotovo isključivo bavimo smiljem, kao da je to naš jedini i najveći problem, prenio nam je u povjerenju jedan od otočnih plavaca, priznajući da se njemu i njegovim kolegama čini da se od nadležnih državnih tijela tim problemom ovih dana bave isključivo oni. Ne znam gdje su ovih dana inspekcijske službe nadležnog Ministarstva niti čuvari prirode, požalio nam se jedan policijski službenik, priznajući da, obzirom na broj berača, njihovu raspršenost, organiziranost, ali i ustrajnost, policija polako gubi bitku s beračima, i to unatoč povremenim zapljenama vreća ispunjenih mirisnim smiljem. Navodno je proteklih dana u jednoj od intervencija na nepristupačnom terenu otoka oštećeno i jedno policijsko vozilo pa stoga ni ne čudi sve izraženija suzdržanost s kojom čuvari reda počinju pristupati ovoj problematici.


  


Opustošeni pašnjaci


A lokalni ovčari, koji su nam jučer pomogli u lociranju berača, ukazali su nam na vlastitu nemoć u obrani pašnjaka koji, kaže nam jedan Puntar, nakon prolaska berača ostaju opustošeni, a zbog nemalog broja slučajeva rušenja i oštećivanja gromača, i neograđeni.   Ovčari s kojima smo pričali boje se u javnost izaći imenom i prezimenom, strahujući da bi im se netko od berača kasnije mogao osvetiti. Ipak, ne kriju da su proteklih dana nadležnim institucijama ustrajno »dosađivali« pozivajući ih u pomoć u nastojanju zaustavljanja berbe smilja. 


Nije mi jasno zašto nitko od predstavnika službenih tijela, bilo policije ili inspekcijskih službi ne može stati na kraj onima koji ovo čine, posebice onima koji to organiziraju. Uz cestu su svakodnevno parkirani kombiji koji preuzimaju ubrano smilje i odvoze ga negdje gdje se prerađuje. Pa nije umjetnost zaustaviti te vozače, legitimirati ih i doznati tko je organizator ovog što nam se događa, konstatirao je jedan otočni ovčar dodavši da on sam to ne može, ne smije, a u konačnici niti želi činiti.



  – Ovo više ne vodi ničemu. Nemoćni smo i možemo samo gledati kako nam ulaze u posjede, otvaraju i uništavaju »zatoke«, preskaču gromače i pustoše pašnjake na kojima oduvijek pasu naše ovce, rekao je jedan od naših »vodiča« koji je upravo tog jutra sa svog posjeda istjerao veću grupu berača koji su ondje u šatorima noćili. I uistinu, tijekom obilaska terena susretali smo se s ljudima koji su, nakon što bi nas ugledali, netragom nestajali u žbunju i grmlju. Za njima su razasute posvuda ostajale tek vreće napunjene od ministra Zmajlovića »zaštićenim« smiljem, ali i hrpe praznih vreća i torbi, spremnih za nastavak branja. Jedini koje smo, sasvim slučajno »presreli« u branju, bio je stariji par iz Karlovca.


Na pitanje znaju li da je to što rade zabranjeno te da se uz to još nalaze i na privatnom posjedu, gospođa je odgovorila da nisu znali da se na otocima smilje više ne smije brati. – Ovdje nas je doveo jedan gospodin kojeg zapravo i ne poznajemo. Rekao nam je da možemo slobodno brati, samo nek ne diramo ovce. Ne znamo tko je, niti otkud je, kao ni što će napraviti sa smiljem koje mu donesemo, zaključila je naša sugovornica koja, naravno, nije znala niti tko je otkupljivač bilja kojeg bere, ali ni koliko će za njega na koncu dana dobiti!?