Plastika je jeftina, praktična, lagana i čvrsta sirovina s brojnim načinima uporabe. Dio je naše svakodnevice i gotovo da ne postoji čovjek koji nije u kontaktu s njom. Brojni su proizvodi od plastike iskočili tijekom »plastične revolucije«, koja je započela 1930-ih godina i od onda proizvodnja plastičnih materijala još uvijek raste. Samo tijekom 2021. godine u razdoblju od godinu dana proizvedeno je 390 milijuna tona plastičnih materijala, a tijekom 2022. 430 milijuna tona.

Danas gotovo da je svaki zalogaj hrane koji se prodaje u supermarketu zapakiran u vlastitu plastičnu ambalažu. Brojni »cjenovno pristupačni« dućani u našem okruženju nude asortiman proizvoda kojih 90 posto čini isključivo plastika i sintetska vlakna.

Nažalost, dvije trećine proizvoda od plastike koristi se jednokratno, nakon toga ova se »sirovina« neodgovornim ponašanjem, neznanjem i neprikladnim postupcima zbrinjavanja samo gomila u okolišu, u prirodi, u moru, na kopnu, u našem podzemlju, pa čak i u našim organizmima. Plastika je korisna samo dok se koristi, dok se reciklira, dok ima primjenu. No nakon toga ova ljudska tvorevina pretvara se u višestrukog onečišćivača i prijetnju cjelokupnom životu koji sačinjava biosferu.

Foto: Elvis Vuleta

Makroplastika

Bila plastika u moru ili na kopnu, prvi uočljivi problem jest ono vizualno nagrđivanje prostora, zauzimanje prostora. Drugi višestruko veći problem – negativan učinak na živi svijet leži upravo u činjenici da se plastika NE RAZGRAĐUJE. Ona se s vremenom samo raspada, haba na sve sitnije i sitnije dijelove koji smanjenjem veličine postaju sve opasniji za okoliš, za prirodu, za živi svijet, i u konačnici za zdravlje ljudi. Taj negativni učinak možemo podijeliti na dvije razine, a vezan je upravo za veličinu.

Makroplastiku čine plastični predmeti i/ili njihovi segmenti veći od 2,5 cm. To je sva ona plastika koju vidimo na mjestima gdje ona ne bi trebala biti – na divljim odlagalištima, na ulicama, u prirodi. Uzrokuje štetu i kopnenim i morskim životinjskim organizmima. Dok mi ljudi prepoznajemo plastiku i otpad, životinje to, nažalost, nisu u stanju i vrlo često se nađu u situacijama gdje istražujući posve prirodan svijet, zapnu u bačenom komadu plastike koji im može uzrokovati ozljedu, zapetljavanje i gušenje, ili pojedu sitnije dijelove zamijenivši ih za hranu.

Foto: Želimir Gržančić

Mikroplastika

U svjetskim morima postoji pet velikih »vrtloga« smeća od kojih se površina najvećeg procjenjuje na 1,6 milijuna četvornih kilometara – područje bi pokrile tri Francuske. Ti veliki »otoci« plastičnog otpada formiraju se djelovanjem morskih struja koje sav plastični otpad iz mora »grupiraju« na nekoliko mjesta. S vremenom makroplastika postepeno prelazi u onu drugu razinu negativnog učinka – mikroplastiku. To su čestice plastike manje od 0,5 cm koje nastaju postepenim raspadom, habanjem većih komada plastike, automobilskih guma i odjeće izrađene od sintetskih polimera, no isto tako se i ciljano proizvode zbog primjene u kozmetičkim proizvodima kao »piling-sastojak«, sitni kugličasti dodatak krema, zubnih pasti, glitera i šljokica.

Dok je makroplastika negdje locirana, vidljiva, mikroplastika je alarmantni problem među znanstvenom zajednicom jer je sićušna, lagana i gotovo nevidljiva, a upravo to joj omogućava da se raspršuje i širi morem, ulazi u hranidbene lance, održava se i u stupcu zraka, smoga. Udišemo je i unosimo u organizam hranom. Čestice mikroplastike opet u životinjskom i/ili našem organizmu imaju dva negativna načina djelovanja – predstavljaju strano tijelo, a ono još i otpušta štetne spojeve. Prilikom proizvodnje plastičnoj se masi dodaju različiti dodaci (spojevi) kojima se ostvaruju različita potrebna svojstva, npr. nezapaljivost, čvrstoća, elastičnost i sl. Upravo te kemikalije štetne su za živi svijet i za ljudski organizam.

Kružni ciklus

Plastika je izvrsna kada je dio tehnologije, kada je korisna u zdravstvu i za znanost, kada se njome kao sirovinom upravlja. No zbog nemara, neznanja i izostanka kontrole postaje opasnost.

Okolišni program Ujedinjenih naroda (UNEP) izradio je Izvješće koje sagledava problem onečišćenja okoliša plastikom te nudi smjer značajnog smanjenja prisutnosti plastike u okolišu (najbezbolniji i najjeftiniji smjer), i to na način da se postojeća plastika održi što dulje u kružnom ciklusu gospodarenja plastikom.

To znači da je potrebno povećati napore radi recikliranja plastičnog otpada, čime bi se on tretirao kao sirovina za ponovnu proizvodnju. Na taj način smanjila bi se proizvodnja nove plastike iz naftnih derivata, a održavajući postojeću plastičnu sirovinu u kružnom ciklusu ponovnog korištenja, smanjila bi se količina plastike odložene u okoliš.

Foto: Patrik Krstinčić

Odbačena, naizgled bezopasna plastična ambalaža uzrokuje i pomore kopnenih životinja

Dok su za morske životinje posebno pogibeljne odbačene zapletene plastične niti povraza, konopci ili zaostale, često rasparane mreže izgrađene od gotovo nerastvorivih plastičnih vlakana, na kopnu je odbačena plastična ambalaža pogubna prijetnja životinjama kopnenih ekosustava. Pojedini tipovi staništa trpe znatne gubitke u populacijama raznih skupina i vrsta malenih životinja koje se rado zavuku u odbačene posude, jednako tako u plastične, kao i u staklene, ili u metalne i razne druge vrste kontejnera.

Njima se oni pričinjaju kao prikladna zakloništa ili ih privuče miris ostataka sadržaja hrane ili pića u ambalaži. Kada se jednom uvuku unutra, zbog glatkih stijenki i oblika kontejnera ne mogu više izaći van. Poznati su i slučajevi da su ponekad zaglavile i mnogo krupnije životinje, pa čak i sisavci, i smrtno nastradale gurnuvši glavu kroz otvor plastične kante i nisu je se više nikako mogle osloboditi.

Pogubno djelovanje plastičnog otpada na populacije divljih životinja, kako većih tako i onih malenih, zasad je nedovoljno znanstveno rasvijetljeno. Tijekom terenskih obilazaka i istraživanja životnih zajednica na području Primorsko-goranske županije često su uočavani primjeri kada su se u odbačenim posudama raznih vrsta i namjena nahvatale na stotine kukaca koji su ondje zatočeni uginuli.

Jedan takav primjer bila je obična boca odbačena na površinu endemične zajednice travnjaka s gorskom travom uskolisnom šašikom u biološki važnom travnatom koridoru planinskog zaleđa Rijeke, a koja je odigrala ulogu smrtonosne stupice za više desetaka krupnih kornjaša iz porodice trčaka koji su iznimno važna skupina kukaca od kojih su mnogi rijetki i ugroženi.

Foto: Želimir Gržančić

Ovaj nam primjer govori da se smrtonosni otpad (u ovom slučaju stupica za male životinje) može pronaći gdjegod kroči ljudska noga, ponekad i u zabačenijim, naizgled teže dostupnim, očuvanim prirodnim i ljudskim utjecajima slabije podložnim staništima poput od civilizacije udaljenijih predjela u planini. Takvih utjecaja nisu pošteđena niti zaštićena područja poput nacionalnih parkova i prirodnih rezervata.

Stradavanje krupnijih životinja poput sisavaca, ptica, gmazova i vodozemaca zbog plastičnog i drugog otpada u posljednje vrijeme privlači sve veću pažnju znanstvenika, ali i običnih ljudi, pa je čak i medijski sve češće popraćeno. Posebno su elektronički mediji i društvene mreže činitelji osvješćivanja i pobuđivanja širih slojeva ljudi na djelovanje. Plastični otpad i druge vrste otpada sve su više i češće prepoznati kao globalni problem koji ima najčešće negativan utjecaj na živi svijet, prirodu i čovjeka.

Kako je spašen Dinko

Naša najveća i najsnažnija kopnena životinja je smeđi medvjed. U »borbi« s plastičnim kanisterom ovaj je snagator umalo izgubio život. Za života je možda izbjegao smrt od puške nekoliko puta, proživio brojne surove, hladne i gladne zime. No jedan ga je komad odbačene plastike umalo okončao.

Medvjeda je privukao miris ulja u kanisteru, u koji je zatim ugurao glavu, no više ju nije mogao izvući. Tko zna koliko je vremena životinja provela dezorijentirana udarajući u prepreke po šumi ne videći ništa pred sobom. Ovaj medvjed nazvan Dinko imao je neopisivu sreću što su ga zapazili ljudi i ubrzo organizirali akciju spašavanja.

Ugrožavanje dobrih dupina

Dobri dupin naš je najpoznatiji i najkarizmatičniji morski sisavac. Vidjeti ih uživo u svakom promatraču izaziva oduševljenje i dragocjeni je doživljaj. Brojni su izazovi preživljavanja u »mediju« koji se ubrzano mijenja. Temperatura mora raste uslijed klimatskih promjena, podvodna buka plovila onemogućava dupinima komunikaciju i stvaranje akustične slike okoliša, a to ih u konačnici tjera na napuštanje područja. Tu su i razne nezgodne situacije u kojima se nađu zbog zaplitanja u ribarske mreže. Uza sve to plastika još dodatno otežava preživljavanje dobrom dupinu. Situacija je to iz koje se ne mogu sami izvući, a mogu se i teško ozlijediti te u konačnici uginuti.

Lucky je imao sreće

More je na neki način krajnja destinacija za sav plastični otpad koji na kopnu nije adekvatno zbrinut ili sortiran kao sirovina za reciklažu. Svi putevi vode u ocean, a plastika kao putnik uzrokuje brojne kolateralne žrtve. U more plastični otpad dospijeva izravnim bacanjem s brodova, kanalizacijom, s »divljih« i/ili neadekvatnih deponija djelovanjem vjetra. Čest problem predstavljaju i ribolovni alati koji u pravilu tijekom nevremena budu otkinuti i završe kao plastične klopke za morske životinje. Kontakt životinje s duguljastim, mrežastim nitastim plastičnim strukturama gotovo nikad ne završava oslobođenjem bez čovjekove intervencije. Na fotografiji je Lucky, kornjača koju su od sigurne smrti u agoniji spasili djelatnici Instituta Plavi Svijet. Lucky je stvarno imao sreće.

Plastične vrećice – kap u moru plastičnog otpada

Plastične vrećice vjerojatno su najprepoznatljiviji primjer odbačene plastike, ujedno su i najpoznatiji primjer »borbe« protiv plastičnog onečišćenja. No one su samo jedna kap u moru plastičnog otpada. Vrećice zapetljane u grane drveća čest su prizor duž naše obale i u zaleđu. Vrlo ih je teško skinuti i raspetljati jednom kad ih vjetar dobro zamota.

Iako nije bilo loše namjere, katkad je dovoljna samo nepažnja pojedinca da nam drveće krasi plastika i pretvara lijepe i ugodne turističke destinacije u pomalo sablasna i ne tako poželjna mjesta. Često i takva plastika završava u moru nošena vjetrom, a onda i u probavnom traktu morskih sisavaca, riba, kornjača te sve češće kod spašavanja takvih unesrećenih životinja iz njihovog probavnog trakta budu izvađeni brojni komadi plastike. Konzumacija plastike, ako već prije ne dovede do gušenja u želucima životinja, onemogućava normalan protok hrane te dovodi do izgladnjivanja i pothranjenosti.

Što možemo učiniti? ➭ Razvrstavajmo otpad. Plastika nije smeće, nego sirovina korištenjem koje ćemo smanjiti udio novoproizvedene plastike. ➭ Uvijek sa sobom ponesite platnenu vrećicu ili barem kad god je to moguće. Čvršće su, izdržljivije i mogu se oprati. ➭ Ne koristite vlažne maramice i blazinice izrađene od polimernih (sintetskih) vlakana, već one razgradive, napravljene od celuloze i pamuka. Postoje na tržištu i cijena im nije znatno viša. ➭ Dok uživate s prijateljima na nekom roštiljanju, izbjegavajte korištenje jednokratnog pribora za jelo napravljenog od plastike, radije izaberite papirnati i drveni ili ponesite onaj najbolji – metalni. ➭ Prilikom kupovine kozmetičkih preparata i šminke birajte one koji u sadržaju ne spominju upotrebu polimernih spojeva (nazivi koji počinju s POLI-) i onih koji na ambalaži navedu da je ambalaža izrađena od reciklirane plastike. ➭ Plastična ambalaža za brojne namirnice za sada je nezamjenjiva. Prilikom kupovine samo se podsjetite da i tu ambalažu plaćate i nije joj mjesto u kanti s komunalnim otpadom. ➭ Kad god je moguće, birajte kartonsku, drvenu, metalnu i staklenu ambalažu. ➭ Prilikom kupovine odjeće dajte prednost tkaninama od prirodnih materijala poput pamuka, viskoze, lana i vune. Foto: Želimir Gržančić