Godine 2024. zabilježeni su brojni šumski požari diljem svijeta, a prema podacima Službe za nadzor atmosfere Copernicus (CAMS), najpogođeniji kontinenti bili su Sjeverna i Južna Amerika.

Bolivija je zabilježila svoje najveće emisije ugljika od šumskih požara u skupu podataka CAMS Global Fire Assimilation System (GFAS), a Venezuela je zabilježila najveće godišnje emisije od šumskih požara. U Sjevernoj Americi najviše su pogođena područja zapada Sjedinjenih Država i Kanade s prvim značajnijim požarima koji su izbili već u ožujku. Europa je imala relativno prosječnu sezonu na cijelom kontinentu, osim Portugala, nekih zemalja istočne Europe i Balkana.

Pratile su se i emisije požara na otvorenim prostorima i rezultirajući prijenos dima u Arktičkom krugu. Arktički ekosistem, koji obuhvaća Sibir, Aljasku, nordijske zemlje i Kanadu, akumulirao je ugljik tisućama godina, pomažući u hlađenju Zemljine atmosfere. U svijetu koji se zagrijava, istraživači kažu da se ciklus ugljika u regiji počinje mijenjati, što rezultira time da je danas trećina arktičke tundre, šuma i močvara postala izvor emisije ugljika.

Teška sezona

Suše i toplinski valovi, koji postaju sve češći i intenzivniji kako globalna temperatura raste, doprinose povećanju zapaljivosti krajolika i vjerojatnosti velikih šumskih požara u nekim dijelovima svijeta. Općenito, na globalnoj razini, promjene u korištenju vatre u poljoprivredi, posebno u tropskoj Africi, zajedno s povećanom prevencijom i upravljanjem šumskim požarima u nekim regijama, rezultiraju tendencijom smanjenja u posljednja dva desetljeća.

Prvi veliki šumski požari prošle godine počeli su vrlo rano u Amazoniji predviđajući tešku sezonu u cijeloj regiji. Budući da je većina kontinenta bila pod teškim sušnim uvjetima, a posebno područje Amazone od sredine 2023., uvjeti su bili povoljni za povećanu aktivnost šumskih požara.

Brazil i Venezuela zabilježili su najveću emisiju ugljika od šumskih požara, nakon što je gotovo 1.700 požarnih točaka otkriveno samo u brazilskoj državi Roraima, što je činilo polovicu emisija u Brazilu tijekom tog mjeseca.

Aktivnost šumskih požara i dalje je veća od prosjeka, a širila se sjeverom Južne Amerike tijekom prve polovice godine, s Bolivijom, Gvajanom i Surinamom koji su doživjeli najintenzivnije šumske požare od 2003. godine s velikom razlikom od sredine svibnja. Venezuela je završila 2024. s najvećim zabilježenim emisijama ugljika u bliskoj vezi s 2020. Nasuprot tome, Kolumbija je doživjela ispodprosječnu aktivnost požara.

Krajem svibnja i lipnja u regiji Pantanal, najvećem tropskom močvarnom području na svijetu, izbili su šumski požari bez presedana s katastrofalnim posljedicama za ovaj krhki ekosustav. Do 5. lipnja, satelitski podaci brazilskog Instituta za svemirska istraživanja (INPE) otkrili su nevjerojatnih 980 posto povećanja broja otkrivenih požara iz godine u godinu.

Nezapamćeno povećanje

Podaci CAMS-a o emisiji ugljika od šumskih požara odražavaju ovo nezapamćeno povećanje broja šumskih požara za državu Mato Grosso do Sul za svibanj/lipanj, s 3,3 megatona ugljika već prije tipičnog početka sezone požara u kolovozu i rujnu. Emisije za regiju tijekom godine procjenjuju se na 18,8 megatona ugljika, najviše u skupu podataka.

U Amazoni, drugoj teško pogođenoj regiji Brazila tijekom 2024., emisije su iznosile 176,6 megatona ugljika, što je najviši iznos od 2010. godine.

Meksiko i Središnja Amerika također su iskusili razdoblje intenziteta šumskih požara iznad prosjeka tijekom travnja i početkom svibnja, nakon početka sezone (obično između ožujka i kraja svibnja) u prosjeku ili malo ispod, a Nikaragva je zabilježila najveću emisiju ugljika od požara između ožujka i lipnja.

U Europi je zabilježena gotovo prosječna aktivnost šumskih požara prema Europskom informacijskom sustavu o šumskim požarima (EFFIS) i u emisijama šumskih požara i u opožarenoj površini te u dobrom skladu s praćenjem CAMS/GFAS. Jedna iznimka bila je velika epidemija šumskih požara u sjevernom Portugalu sredinom rujna koja je prouzročila nekoliko žrtava i stvorila ogroman skok u emisiji ugljika u Portugalu u rujnu, bez presedana u 22 godine evidencije. Požar je poslao guste stupove dima diljem sjeverne Španjolske i jugozapadne Francuske. Tijekom kolovoza, veliki šumski požari pogodili su Grčku i druga područja istočne Europe i Balkana, potaknuti višemjesečnim ekstremnim temperaturama.

Grčka je na kraju zabilježila jednu od najvećih godišnjih emisija ugljika s relativno velikim brojem požara, ali relativno niskim opožarenim područjem, što ukazuje na visok intenzitet prijavljenih požara.

U srpnju su šumski požari na dalekom istoku Rusije rezultirali skokom emisija unutar Arktičkog kruga s velikim šumskim požarima u Republici Sakha, gdje su zabilježene najveće emisije šumskih požara u tom razdoblju, i Zabajkalskom kraju.

Ukupne emisije ugljika za Arktik bile su četvrte najveće od 22-godišnjeg prosječnog zapisa podataka nakon 2020., 2019. i 2004. godine.

Što je s oceanima?

Požari u Los Angelesu natjerali su znanstvenike na istraživanje o tome kakav utjecaj razorni požari imaju na život u oceanu.

Prema njihovim riječima, nakon požara su se na obali vidjeli ostatci perilica i sušilica rublja te metalni uređaji, a valovi su tijekom plime zapljuskivali pougljenjene kuće, povlačeći ostatke i potencijalno otrovni pepeo u ocean. »Bilo je srcedrapajuće«, rekao je Taylor Quinn, predsjednik i glavni izvršni direktor ekološke skupine Heal the Bay, čiji je tim izvijestio o pepelu i krhotinama oko 40 kilometara južno od zapaljenog područja četvrti Palisades zapadno od Los Angelesa.

Dok ekipe rade na uklanjanju potencijalno stotina tisuća tona opasnih materijala iz šumskih požara u Los Angelesu, istraživači pokušavaju razumjeti kako su požari na kopnu utjecali na more. Požari su spalili tisuće domova, poslovnih prostora, automobila i elektronike, pretvarajući svakodnevne predmete u opasan pepeo od pesticida, azbesta, plastike, olova i teških metala.

Budući da bi veliki dio mogao završiti u Tihom oceanu, postoji zabrinutost i mnogo nepoznanica o tome kako bi požari mogli utjecati na život pod morem. Krhotine požara i potencijalno otrovni pepeo mogli bi vodu učiniti nesigurnom za surfere i plivače, osobito nakon padalina koje mogu prenijeti kemikalije, smeće i druge opasnosti u ocean.

Dugoročno, znanstvenici brinu hoće li i kako, pougljenjeni urbani zagađivači utjecati na opskrbu hranom. Znanstvenici na istraživačkom brodu tijekom požara otkrili su pepeo i otpad u vodi čak 161 kilometar, prema riječima morske biologinje Julie Dinasquet s Kalifornijskog sveučilišta, Scripps instituta za oceanografiju u San Diegu.

»Izvješća već pokazuju da je u pepelu bilo puno olova i azbesta. Ovo je jako loše za ljude pa je vjerojatno i jako loše za morske organizme«, kaže Dinasquet. Velika je zabrinutost hoće li toksični kontaminan iz vatre ući u prehrambeni lanac. Istraživači planiraju uzeti fragmente tkiva iz ribe za znakove teških metala i kontaminanata. Ali, kažu da će trebati neko vrijeme da se shvati kako će veliki urbani požar utjecati na širi ekosustav i opskrbu hranom.

Situacija u Hrvatskoj

Hrvatska vatrogasna zajednica (HVZ) izvještava da je u Hrvatskoj u 2024. zabilježeno 21 posto više požara otvorenog prostora nego godinu dana ranije, a vatrogasci su imali više od 35.000 intervencija. Prema podacima Državnog vatrogasnog operativnog centra 193, od 1. siječnja do 31. prosinca 2024., ukupno je zabilježeno 6.650 požara, od čega 3.825 požara raslinja dok opožarena površina iznosi 26.807 ha. Uspoređujući s 2023. godinom za isto razdoblje, vidljivo je povećanje od 21 posto požara otvorenog prostora, broj požara raslinja povećan je za 29 posto dok je opožarena površina povećana za 411 posto.

Većina požara i ukupne opožarene površine u Hrvatskoj 2020. bili su u Dalmaciji. U njoj se nalazi 57 % ukupne površine opožarene te godine. Prema 21. izdanju godišnjeg izvješća JRC-a o šumskim požarima u Europi, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, u ukupno 142 požara u Hrvatskoj opožareno je oko 24 000 hektara šume.

Gorenje otpada

Veliki problem predstavljaju i požari uzrokovani gorenjem otpada pri čijem izgaranju nastaju plinovi lakši od okolnog zraka koji se dižu gotovo okomito odnosno ravno u atmosferu. Pri takvim požarima mogu nastati neki od najotrovnijih spojeva, furani i dioksini. Najveći problem predstavlja ugljikov dioksid (CO2) uz metan (CH4), freoni i sumporov dioksid (SO2) koji dovode do povećanja emisija stakleničkih plinova.

Utjecaj klime na požare

Znanstvenici sa Stanforda nizom istraživanja ustanovili su da promjena meteoroloških pojava povoljnije utječe na požare jer smanjuje učestalosti kiše na područjima gdje je njena vjerojatnost nekada bila velika.

Divlji požari u atmosferu oslobađaju štetne čestice i otrovne plinove poput ugljičnog monoksida, dušikovih oksida i ne-metanskih organskih spojeva čime doprinose globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.

Izgaranjem biomase nastaju čestice koje mogu uvelike oštetiti područja poput Arktika ako su nanesene vjetrom, s obzirom na to da mogu prouzročiti apsorpciju Sunčeve topline, što uzrokuje brže zagrijavanje i brže topljenje snježnog pokrivača na tom području.

Jedna je pak studija zaključila da izgaranje borealnih šuma premašuje ograničenja požarnog režima u posljednjih 10.000 godina. Borealna šuma ili tajga (inače nazvana po Boreasu, grčkom bogu sjevernog vjetra), zauzima oko 17 % zemljine površine u cirkumpolarnom pojasu sjeverne hemisfere, a boreal zauzima 29% ukupnog šumskog pokrova na svijetu.

To je vegetacija koja se sastoji od konusnih igličastih zimzelenih stabala, a područja su prepoznatljiva po zimama i umjerenim do visokim godišnjim količinama padalina.

Značajniji požari u Hrvatskoj

Hrvatska vatrogasna zajednica izdvaja značajnije požare za vrijeme napora požarne sezone na kojima su uz zemaljske djelovale i zračne snage: 30.7. Skradin – Ićevo (1.700 ha), Tučepi (1.300 ha), Smoković – Zemunik (450 ha), 31.7. Vrsine – općina Marina (1.338 ha), 11.8. Solin – Rupotine (213 ha), 15.8. Knin – Crvena zemlja (2.000 ha), 16.8. Kijevo – Ošljak (2482 ha), Hrvace – Vrdovo – Bitelić (1.095 ha), Oton – općina Ervenik (500 ha), Pribudić – općina Gračac (500 ha) i 26.8. Žrnovnica – Markovača (800 ha).

Ratovi, puitovanja i poljoprivreda

Klimatolog Branko Grisogono početkom veljače je kazao da je nezahvalno predviđati kakva će u meteorološkom smislu biti ova godina.

»Još je rano, ali njen početak je prilično žestok. Pritom, naravno, treba uzeti u obzir i slabljenje cirkumpolarne struje u moru oko Antarktika koja tamo više ne drži led kao prije i on se brže topi. A kad na površini mora nema leda, ono brže upija toplinu«, kazao je Grisogono dodavši da i dalje imamo ogromne količine emisija stakleničkih plinova zbog ratovanja, zbog putovanja i prometa te zbog preintenzivne poljoprivrede. »Možemo staviti kocku leda u kipuću vodu. Ona će neznatno usporiti proces, ali vrenje je vrenje«, zaključio je Grisogono.

CAMS

CAMS nadzire emisije šumskih požara na globalnoj razini putem GFAS-a, koji procjenjuje emisije ugljikovih spojeva, čestica i drugih atmosferskih zagađivača povezanih s požarom na temelju satelitskih promatranja snage zračenja vatre (FRP) gotovo u stvarnom vremenu iz NASA MODIS instrumenata ugrađenih u satelite Terra i Aqua. Procijenjene emisije daju naznaku relativnog razmjera šumskih požara diljem svijeta i koriste se kao ulazne informacije za CAMS prognoze globalnog sastava atmosfere i kvalitete zraka.