Društveno i kulturno buđenje nakon događajima siromašnog pandemijskog razdoblja s oduševljenjem je dočekano i od strane publike i od strane istaknutih autora domaće besede, pjesnika, književnika, glazbenika, ali i mladih vokala i recitatora koji su dobili priliku pokazati i dokazati da čakavski dijalekt ima svoju budućnost i u govoru i u pismu.

Publika šapuće i gušta

Tijekom dvodnevnog programa nazvanog “Pod trsačkim prošijanima” organizatori su postavili dobre temelje da Trsat zaživi kao mjesto susreta i druženja stvaratelja i ljubitelja najrazličitijih varijanti primorskog govora. Dok je prva večer bila rezervirana za tradicijske i dječje pjesme u izvedbi učenika iz OŠ Rikarda Katalinića Jeretova iz Opatije, OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana, osnovnoškolaca iz Kostrene, Čavli i Trsata i kastavske čakavske grupe “Žveljarini”, drugog su se dana okupili istaknuti bardovi poezije, glazbe i jezikoslovlja – Vlasta Sušanj Kapićeva, Branka Križik Longin, Đurđa Grujičić, Olga Potočnik, Silvana Milotić, Marija Trinajstić, Radovan Tadej, Cvjetana Miletić, Duško Jeličić, Neven Barac i Vjekoslava Jurdana. Uz djela suvremenih tekstopisaca, rodoljubne i svakodnevne tematike bliske svakom Primorcu, publika se prisjetila i poezije onih velikana koji su svojim djelima zadužili čakavicu kao što su Ivan Matetić Ronjgov, Drago Gervais, Vlasta Juretić i Zdravka Žeželić Alić.

Zbor OŠ Trsat

Zbor opatijske OŠ Rikarda Katalinića Jeretova

Inicijator i lokomotiva ove nove manifestacije riječki je kazališni autor Mensur Puhovac koji ne skriva velike ambicije i planove:

– Mi ćemo nastojati da ti naši dani postanu tradicija, da Trsat postane mjesto na kojem će se susretati čakavci, pjesnici, muzičari i djeca koja su najbitnija u cijeloj priči, da oni počnu voljeti čakavštinu, da uživaju u njoj i da znaju kako se govori u njihovom kraju, kaže Puhovac.

Jedan del oneh ki va stihi spravljaju ča

Poznavateljima primorskog kulturnog melosa zasigurno će biti poznata fraza “Trsački prošijani”, opjevani početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u stihovima Ljube Pavešića Jumbota, a proslavljeni na MIK-u 1973. u izvedbi Tonija Kljakovića i ansambla Riviera.

– Pavešić, iako je bio Škrljevčan, najviše je boravio i stvarao ovdje na Trsatu, i smatramo da je baš Trsat najpogodniji za nešto što bi u konačnici trebao biti jedan sabor besede “ča”, pojašnjava Puhovac, koji je upravo ovom numerom zajedno s mješovitim pjevačkim zborom Castrum iz Čavli otvorio pjesničku večer prepunu emocija.

Sveprisutni entuzijazam nije mogla sakriti ni dr. sc. Vjekoslava Jurdana sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, koja je publici približila jezikoslovni aspekt bogate i raznolike primorske čakavice, njene regionalne značajke, ali i jednako bogatu povijest Trsata koji se zaslužuje prometnuti u svojevrsnu čakavsku agoru.

– Mi smo svi jedva dočekali da se na području grada Rijeke organizira nešto čakavsko, jer iako se puno toga dobroga organizira po riječkoj periferiji, Rijeka/Reka/Rika je temeljno čakavski grad, a dosad ti pokušaji da se uspostavi jedna čakavska metropola kao središnje mjesto njegovanja naše riječi nisu uspijevali zaživjeti. Dobra i sretna vijest je da u našim vrtićima i školama odgajatelji/ce i učitelji/ce rade s djecom u učenju čakavskog. Interes djece i mladih postoji, u sustavu obrazovanja postoji načelo zavičajnosti, no često je obrazovni aspekt stavljen na leđa entuzijasta i pojedinih učitelja što dovodi do disperziranosti pristupa, tvrdi Jurdana, ističući nužnost integracije poddijalekata – ikavice, ekavice i njihovih mikseva – i različitih dobnih skupina koju su “Prošijani” vrlo uspješno prikazali.

Jednakog je stava i Natalija Banov, voditeljica “Lovranskih črešnjica”, zbora OŠ Viktora Cara Emina.

Lovranske črešnjice

– Na Liburniji ljudi još uvijek govore po domaći, čakavica je dosta prisutna, a mi se u školama trudimo koliko možemo, međutim u promociji čakavice, tradicijskih i popularnih pjesama mogli bismo raditi intenzivnije, pogotovo kroz izvannastavne aktivnosti i priredbe, zaključuje Banov, pozdravljajući dobar odaziv inicijativi Mensura Puhovca i koncept prvog susreta koji je okupio 120 mladih pjevača i interpretatora.

Ni ovaj uzrast nije ostao ravnodušan prigodom.

– Nismo imali tremu pred nastup, bilo nam je jako lijepo i uživali smo, kaže nam Anamaria Mavrinac iz zbora OŠ Čavle čija je izvedba “Mom zavičaju” tekstopisca Vjekoslava Kneževića izmamila dugi aplauz mnogobrojne publike.

I ne sumnjamo da će se dom čitaonice Trsat, koji ove godine obilježava 125. godina postojanja, i u idućim godinama etablirati kao centralno mjesto zavičajno-kulturnih događanja i slavljenja lokalnog identiteta.

– Druge godine ćemo pokušati organizirati cijeli tjedan pod trsačkin prošijanima. Nastojat ćemo sastaviti raznovrstan program koji će uključivati i pučki teatar, koncerte nekog od domaćih glazbenika, promocije čakavskih knjiga, možda i likovne izložbe, uključiti ljude i, primjerice, iz Rukavca i Lošinja, ali i prilagoditi kalendar tako da omogućimo proširenje postojećeg programa na još više sudionika, djece i pjesnika, obećaje Puhovac, ohrabren utvrđenim potencijalom “Prošijana” kojeg, kako sada stvari stoje, može poremetiti samo neka nova pandemija.