Natuknica o tamburi na stranicama Hrvatske enciklopedije kaže kako je riječ o žičanom trzaćem glazbalu tradicijske glazbe koje se rabi osobito u Slavoniji i Vojvodini, zatim Bosni, Hercegovini, Makedoniji i Kosovu te u manjoj mjeri u Bugarskoj, Grčkoj i Albaniji. Gdje su u toj priči Kirci i općenito primorski kraj, pokušali smo saznati od predsjednice KUD-a »Dr. Antun Barac« Jasne Gašparović iz Grižana, maestra Vladimira Pergjuna, voditelja tamburaškog orkestra društva te Marijana Barca i Franje Papića, svirača s dugim stažom u griškom društvu.

I čini se da smo došli do zanimljivih odgovora, koje možda već učiteljica života zna, no služit će starijima kao podsjetnik, a mladima kao lekcija. Jasna Gašparović nam tako objašnjava da je tambura u Grižanama već prisutna najmanje jedno stoljeće, a gotovo da i nije bilo mjesta u cijelome kraju koje nije sviralo ovaj instrument.

Predsjednica KUD-a »Antun Barac« Jasna Gašparović, Foto: Marko Gracin

Duga povijest

– Povijest tambure u Grižanama duga je preko 100 godina. Prema kazivanju Mate Crnića, prvo tamburaško društvo u Grižanama zvalo se »Kamenjak – Rupe« i osnovano je u zaselku Rupe 1915. godine, kada se Grgo Malinarić vratio iz Zagreba i u rodnome selu počeo svoje vršnjake učiti svirati tamburicu. Nakon toga, u narednih dvadesetak godina, sve do početka Drugoga svjetskoga rata, skoro da i nije bilo sela u Grižanama koje nije imalo svoju tamburašku skupinu.

Bili su poznati Pelićevi tamburaši iz zaselka Pelići, a tambura se je svirala i u Karlićima, Golcima, Baretićima i drugdje. U Blaškovićima je sviranje na tamburi, tridesetih godina prošlog stoljeća, djecu učio dugogodišnji učitelj u belgradskoj osnovnoj školi Vladimir Blašković. Tamburaške skupine su bile osnivane, te su se tambure svirale i u Marušićima, Šararima, Saftićima, Mirošima i Barcima, govori Gašparović.

Povijest pamti imena entuzijasta iz tog perioda, koji su osim sviranja tamburice, pokretali čitavu kulturnu scenu međuratnog razdoblja, a velik zamah je ovaj kraj dobio nakon Drugoga svjetskog rata, kad je konačno i osnovan KUD »Dr. Antun Barac«, koji u kontinuitetu djeluje preko četrdeset godina.

– Grižane, kao općinsko središte, bile su poznate po više zaljubljenika u glazbu i glazbenu edukaciju. Među njima su se isticali učitelji Ivan Fresl i Adalbert Tićak te grižanski župnik Matija Matasić koji su podučavali mladež sviranju ne samo tambure, nego i ostalih insturmenata, kao i zbornome pjevanju. U Grižanama je 1927. godine osnovano tamburaško društvo pod imenom »Juraj Julije Klović«. Uz tamburu su se počeli svirati i ostali instrumenti, naročito harmonika, zatim truba, bubnjevi i drugo. Na području Grižana počeo se razvijati i kazališni amaterizam još prije Drugoga svjetskog rata, a posebice nakon rata.

Godine 1950. pod vodstvom Kazimira Lučića osniva se dramska skupina u kojoj sudjeluju odrasli i omladina Grižana, a predstave su se obično izvodile u griškome Domu kulture. Početkom sedamdesetih godina osnovana je recitatorska sekcija koja je imala zavidnu reputaciju te je nastupala ne samo na području Grižana, nego i cijele tadašnje Općine Crikvenica. Sve ovo prethodno rečeno bio je zapravo temelj za početak rada našeg današnjeg KUD-a »Dr. Antun Barac«, koje je osnovano na skupštini održanoj 23. studenoga 1979. u Domu kulture u Grižanama, ističe Gašparović.

Griške tambure

Jedan od osnivača KUD-a »Dr. Antun Barac«, čija je prva sekcija bila upravo tamburaški orkestar, bio je maestro Vladimir Pergjun, koji od tada već pune 44 godine neumorno predvodi griške tamburaše s neugaslim žarom.

– Tambura je bilo zabavno glazbalo, uz nju se zabavljalo na pirovima, zabavama, plesovima. Kad sam došao u Grižane, pred pedeset godina, svako je selo imalo tamburaški zbor. Okupio sam ih u jedno društvo te opismenio, pa moji svirači sviraju po notama, a ne više po sluhu, govori Pergjun te dodaje još nekoliko zanimljivih crtica o povijesti tambure u ovome kraju.

– Prije više od sto godina nije bilo osnovne škole u Rijeci koja nije imala tamburaški orkestar. Dan danas na njihovim tavanima vjerojatno imate tzv. »Jankovićeve tambure« kruškolikoga oblika. Nekad je Crikvenica imala više orkestara, a u Rijeci ih je bilo najmanje deset. Dok su Slavonci svirali napamet i po sluhu, ovdje su se svirale čak i operne arije po notama. Još krajem 19. stoljeća tadašnje tamburaško društvo »Petar Svačić« iz Svetog Jakova, današnjeg Jadranova, sviralo je po notama i osobno posjedujem njihove notne zapise s pečatom. Imam i fotografiju kraljevičkog društva »Zvijezda Danica« iz 1910. godine na kojoj je čak 80 svirača tambure, govori Pergjun.

Griška tamburaška sekcija danas izvodi operetne arije po uzoru na svoje davne prethodnike. Međutim, ima tu i šlagera, zabavne i jazz glazbe, a maestro Pergjun će reći kako za tamburu ograničenja nema.

– Za tamburu ograničenja nema, pogotovo za tamburaški orkestar koji ima od 9 do 13 linija. Recimo simfonijski orkestar ima 30 linija, ali ima više vrsta instrumenata. Mi imamo samo taj trzalački zvuk žičanog instrumenta. Sve što dobro zvuči mi sviramo na tamburama: klasičnu literaturu, transkripcije, folklorne teme, fenomenalno zvuče i zabavna muzika, šlageri, evergreeni, jazz. Međutim, treba znati napraviti dobar aranžman, priča Pergjun te napominje kako vole promovirati naš kraj obradama pjesama s MIK festivala, ali ne samo njih.

Obrade festivalskih hitova

– Ljudi van Hrvatskog primorja najviše znaju MIK festival, pa radimo obrade nekih pjesama što su na njemu izvođene. Recimo kompoziciju »Vilo moja« je pokojni Vinko Coce pjevao na MIK-u i tad uopće pjesma nije bila zapažena, sve dok je nisam napravio za tamburaški orkestar i klapu Crikvenica te smo praizvedbu izveli upravo u našoj crkvi za jedan Uskrs. Od onda je postala hit. Nakon toga je i HRT-ov orkestar svirao taj aranžman. To je jedan primjer kako mi promoviramo naš primorski kraj. Zatim, naravno, sviramo stare šlagere s Opatijskog festivala poput »Ta tvoja ruka mala«, »Serenada Opatiji« ili »Jedna noć u Kostreni«. Takva reinterpretacija daje novi štih kompoziciji te spašava ove uspješnice od zaborava. Sviramo i izvorno pisane kompozicije za tambure te smo, na primjer, na posljednjem nastupu izveli »Pjesmu i ples« Tihomila Vidošića, objašnjava griški maestro.

Društvo iz Grižana svoj široki repertoar izvodi na domaćim i inozemnim nastupima, međutim ovdje posebno valja istaknuti četiri koncerta koji se već dugo godina održavaju neprekidno, uskršnji koncert, koncert za Martinje, božićno-novogodišnji koncert i koncert koji se održava uoči blagdana Majke Božje Snježne. Svestrani maestro Pergjun brine se i za mlađe naraštaje koje uči svirati tamburicu, no depopulacija kraja, kaže, odrazila se i na tamburašku sekciju, kao i cijelo društvo »Dr. Antun Barac«, pa orkestar koji je nekad imao 45 članova, sad ima 12 do 13. Oni koji su ostali, priča, »entuzijasti su koji vole svirati i redovito dolaze na probe, a moja je najveća želja je da upišem više djece u Školu tambure, da se napravi podloga, pa da i nakon mene tamburaški orkestar ostane aktivan«.

Lijepe uspomene

U društvu, u koje ga je uveo Pergjun, od 1983. godine svira i Marijan Barac, a ondje je našao i životnu suputnicu na druženjima. Kako je ispričao, početak njegova sviranja bio je u crikveničkom KUD-u »Vatroslav Lisinski« krajem 1981. godine, gdje je bila tamburaška sekcija i folklor, a potom od 1983. počinje njegovo aktivno sviranje u KUD-u, koje mu je donijelo brojne nastupe i poznanstva.

Slične emocije dijeli i Franjo Papić, jedan sam od osnivača KUD-a »Dr. Antun Barac« i član prvoga orkestra koji je svoju ljubav prema tamburi prenio i na potomke, a KUD-u danas pomaže kao fotograf te snimatelj audio i video materijala na svim koncertima i događanjima vezanima uz griško društvo. Dakle, kroz puno rada, ali i smijeha te veselja griški tamburaši i ostali članovi KUD-a »Dr. Antun Barac« čuvaju tradiciju ovoga kraja te, izazovnim vremena usprkos, ne misle »fermat«.