Početkom ove godine predstavljeno je istraživanje američkog Sveučilišta Emory koje je pokazalo da čitanje romana može izazvati stvarne i mjerljive promjene u mozgu, koje mogu potrajati i do pet dana nakon čitanja. Prema tom istraživanju, čitanje knjiga može osnažiti veze između moždanih stanica i trajne neurološke promjene, na sličan način kao mišićno pamćenje. Neurološke promjene koje su otkrivene, povezane s tjelesnim osjećajem i sustavom pokreta, ukazuju na to da čitanje romana može »transportirati« u tijelo protagonista. Poznato je da dobra priča, u prenesenom značenju, može uvesti »pod kožu« nekog lika, a sada je potvrđeno da se nešto događa i na biološkoj razini. 

  Na dobrobiti čitanja ukazuje i tekst objavljen na EduDemicu. Neki od razloga zašto je čitanje »zdravo« su: omogućava cjeloživotno učenje, povećava kreativnost i elokventnost, zahvaljujući čitanju postižu se bolji rezultati na ispitima, čitanje smanjuje stres, potiče kritičko razmišljanje i omogućuje lakšu koncentraciju, razvija maštu i povećava inteligenciju. Nadalje, čitanje stimulira mozak da lakše usvaja i procesuira nove informacije, a uvođenje edukativnih stripova u nastavu pokazalo je da slika u kombinaciji s riječima djeluje stimulativnije na učenike od same slike na stranici knjige. Isto tako, ljudi koji vole čitati imaju bogatiji vokabular od ljudi koji ne čitaju, dok neka istraživanja pokazuju da postoji veza između ljubavi prema knjigama i boljih rezultata na pismenim ispitima iz područja društvenih znanosti. 

   Blagotvorni učinak

  Prednosti čitanja su i u tome što gradi samopouzdanje, a recimo djeca i roditelji koji naglas čitaju zajedno stvaraju čvršću vezu od onih koji to ne čine. Osim toga, čitanje poboljšava našu sposobnost da slušamo, posebno ako čitamo naglas. Vrijedi i suprotno – sposobnost slušanja pozitivno utječe na čitanje. Spomenimo i istraživanje agencije The National Endowment for the Arts, koje dokazuje da ljudi koji čitaju iz zabave i zbog razonode pokazuju veću zainteresiranost za posjete muzejima i koncertima, te čak tri puta više volontiraju u raznim dobrotvornim akcijama i pomažu obespravljenima. U svojoj knjizi »How to Read and Why« Harold Bloom tvrdi da trebamo čitati sporim ritmom, uz ljubav i otvorenost. Objašnjava kako bismo trebali čitati da povećamo domišljatost i imaginaciju, osjećaj za intimnost, odnosno cijelu našu svjesnost uz dodatni blagotvorni učinak na procese izlječenja potisnutih boli.

Odrastanje uz ekrane

  Christoph Schäfer, glasnogovornik Zaklade za obrazovanje, politiku i znanost, pojašnjava: »Ne radi se samo o čitanju knjiga već i o čitanju dužih povezanih tekstova. Živimo u društvu znanja, u kojem se informacije stalno moraju sažimati, vrednovati i prosljeđivati. Imajući tu pozadinu u vidu, ne možemo si priuštiti da tako visok postotak ljudi uopće ne čita« – smatra Schäfer. Prema njegovim riječima, problem nije u tome što se djecu i mlade ne može oduševiti za knjige, nego je riječ o tome da se mnogima knjiga uopće ne približuje. Gotovo polovica ispitanika u dobi od 14 do 19 godina navodi da su u djetinjstvu rijetko čitali knjige ili ih uopće nisu čitali. Kontakt s knjigom trebao bi se uspostaviti puno ranije, još u predškolskoj dobi, i to tako da se djeci čita naglas – smatraju stručnjaci.

  Jedno istraživanje pokazalo je kako djeca odrastala uz ekrane i internet smatraju kako čitanje nije »cool« i da će im biti neugodno budu li ih prijatelji vidjeli s knjigom. Novije studije pokazuju da djeca provode tri puta više vremena pred ekranima nego s knjigom. Samo polovina roditelja izjavila je kako djeci čitaju svakog dana. Preostala polovina čita priče prije spavanja jednom tjedno ili rjeđe. A svaki peti roditelj priznao je da djeci ništa nisu čitali dok nisu napunila dvije godine. Premda istraživanja pokazuju da je čitanje iz užitka ključni čimbenik budućeg razvoja djeteta, sve veći izazovi za koncentraciju mališana i nedostatak poticanja na čitanje uzrokuje da će mnogi zanemariti čitanje. Već sada rezultati pokazuju da je broj knjiga, stripova, magazina, pa čak i web stranica koje djeca čitaju, u stalnom opadanju u odnosu na brojke od prije desetak godina. 

  Ovih dana Ruth Rendell, poznata britanska autorica krimića, upozorava da je čitanje postalo manjinska aktivnost. Ona ukazuje na tihu smrt čitanja kao masovne aktivnosti, što izaziva zebnju u srcima svih istinskih ljubitelja knjiga i književnosti. Rendell smatra da je čitanje postalo »specijalistička aktivnost« u kojoj samo manjina redovito uživa. Premda neki tvrde da je izdavaštvo još uvijek »dobrog zdravlja«, Rendell uočava propast književnosti u nacionalnom životu. Romanopisac Philip Hensher slaže se s time, dodajući da se danas nitko ne srami ako kaže da nikada nije čitao lijepu književnost, dok bi takva izjava još do prije dvadesetak godina bila sramotna.

  Čitanje je u današnje vrijeme mnogima postalo strano i više nije nešto što se podrazumijeva. Hensher kaže da milijuni ljudi svake godine čitaju knjige, ali da je čitanje ipak nešto što sve više postaje aktivnost manjine. Velik broj njih uopće nema potrebu za čitanjem, a ima i onih koji nikad u životu nisu pročitali roman. S druge strane, još uvijek postoje i oni koji čitaju mnogo, no takvi su prava rijetkost. Nekad se ljude koji čitaju knjige moglo vidjeti u javnom prijevozu, međutim i ta slika postaje sve rjeđa.