Jedan od načina na koji se moguće boriti protiv terora savršenosti i ljepote koje ultimativno već desetljeća zahtijeva popularna kultura kroz različite oblike industrije zabave (film, glazba, moda, društvene mreže…) svakako je i slikovnica »Ogledalo bez mana« koju je 2022. godine u izdanju renomiranog zagrebačkog nakladnika »Mala zvona« objavila mlada delnička likovnjakinja Agata Lučić.

Složivši šezdesetak stranica ove zanimljive slikovnice za male i velike, mlada je ilustratorica jasno izrazila stavove suprotne nametnutim idealima ljepote.

“Okruženi slikama besprijekornih lica i tijela koje svakodnevno viđamo na internetu i društvenim mrežama, u časopisima, na bilboardima ili televiziji, mislimo da s našim izgledom nešto nije u redu.

Ova knjiga stavlja nesigurnost u prvi plan, opirući se slikama naglašeno glatkog tijela ili impresivno našminkanog lica – jer realnost je daleko od toga.

Ovom knjigom želim približiti ideju o pozitivnom poimanju vlastitog izgleda. Oslanjajući se na vlastito iskustvo, igrajući se stereotipima, naglašavam tjelesne »nesavršenosti« te potičem na njihovo prihvaćanje. Zato je junakinja »Ogledala bez mana« žena dlakavih nogu, s bubuljicama, brčićima i malim grudima koja se ne srami svog tijela i prihvaća svoju prirodnu ljepotu, jer istinska je ljepota ona koju zračimo iznutra“, pojašnjava Agata Lučić u predgovoru slikovnice.

Igra kontrasta

Svoju je likovnu priču autorica ispričala koristeći raznovrsnost u pristupu likovnom izrazu pri čemu crteži zauzimaju prostor i realnog i nadrealnog, konkretnog i karikaturalnog, škrtog crno-bijelog ili bojama bogatog izraza, a sve to upotpunjeno je i podjelom na posebne cjeline – Točka, točka, točkica, Lice s naslovnice, Carnegiea gigantea – te povremenim korištenjem riječi poput ‘debela, debela, debela’ što je ispisano različitim oblicima na četiri stranice.

Uočljivo je i oponašanje te izrugivanje naslovnicama čuvenih svjetskih magazina o ljepoti ili pak kultne Playboyeve duplerice, a sve to uobličeno je u jedan pomalo i košmarni kolaž kojem je cilj istaći da je sve to normalno.

Jer, kako u pogovoru kaže urednica Sanja Lovrenčić, »ogledalo Agate Lučić ne poznaje koncept mane. Bez skrivanja i s neukrotivim osmijehom njezina se junakinja u njemu ogleda upravo onakva kakva jest i ne da se zastrašiti ni izvana nametnutim standardima ljepote, ni prijetećim riječima (»Carnegiea gigantea«!) ni prijetećim slikama majmunske dlakavosti ili golemog tijela koje se prelijeva iz kade.

Duhovitim i ekspresivnim formama autorica poziva čitateljice, u prvom redu mlade, da se i sami ogledaju u ogledalu bez mana i da svoje tijelo, kakvo god bilo, prihvate s osmijehom”, napisala je Sanja Lovrenčić.

Sama autorica, o kojoj je, kao i njezinoj sestri Apoloniji, Novi list pisao još pred petnaestak godina kad su ostvarivale međunarodne uspjehe na likovnim natječajima kao učenice OŠ Ivana Gorana Kovačića Delnice, govoreći o nastajanju knjige kaže da je nastala kao dio diplomskog rada na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku Grafike u klasi prof. Svjetlana Junakovića, 2020.

“Na diplomskom studiju bila sam dvije godine te sam radeći paralelno i na drugim projektima kroz taj period razvijala ideju i radila na knjizi – nekad intenzivnije, a u nekim periodima sam je i ostavila sa strane i radila na nekim drugim radovima.

Samostalna izložba u zagrebačkoj Galeriji Šira

Osim knjige, za diplomski rad napravila sam i seriju grafika u tehnici sitotiska na tu tematiku. Tu sam cjelinu prvi put izložila na samostalnoj izložbi u Galeriji Šira u Zagrebu 2020. godine, a zahvaljujući izdavaču Mala zvona, knjiga je ugledala svjetlo dana u limitiranoj ediciji 2022.”.

Nagrade i planovi

Do Agate su za sad došle samo pozitivne reakcije, iako ovo nije klasična slikovnica, već projekt realiziran više u obliku umjetničke knjige.

“Zadovoljna sam da je knjiga objavljena i to u izdanju Malih zvona, oni su izdavač za kojeg mislim da imaju kvalitetne naslove i surađuju s domaćim već afirmiranim, ali i mlađim autorima i ilustratorima.

Drago mi je da su baš oni prepoznali potencijal moje ideje i odlučili je izdati. Za knjigu sam 2021. dobila posebnu pohvalu žirija na 11. Supertoonu, festivalu stripa i animacije u Šibeniku, te sam s njom prošla na Unpublished Picturebook Showcase 3, izložbu koju organizira platforma dPICTUS i u sklopu njihove izložbe bila je na sajmu dječje knjige u Bologni prošle godine.

Ono što me također veselilo su i radionice koje sam održala na temu ogledala bez mana, jednu za tinejdžere na »Kampu ilustracije« na otoku Ižu u organizaciji udruge Prizma i radionicu fanzina u sklopu »Božićne zvonjave« u Kabinetu Malih zvona.

Tako nešto bi definitivno voljela ponoviti jer zaokružuje cijelu priču i ideju još više približava publici što mislim da je i poanta”, govori Agata Lučić.

Na pitanje što trenutno radi, odgovara da je imala kratki predah tijekom blagdana.

“Neke svježe suradnje koje su se ostvarile krajem godine su bile ilustracije za tri različita kalendara na kojima su sudjelovali i drugi ilustratori i dizajneri – kalendar »Klimatske promjene«, koji je ideja Antonije Šarić koja vodi platformu »Biljke su zelene«, potom kalendar za Udrugu za zaštitu životinja iz Ogulina »Šapa u srcu« te kalendar »Želje, čestitke i protesti« koji je inicirao i dizajnirao Stefan Ilić.

Osim toga bila sam početkom prosinca na sajmu »Sa(n)jam knjige u Istri« u Puli, gdje sam u sklopu programa »Hop lektira« koji je vodio ilustrator Dominik Vuković imala priliku prezentirati svoj rad, a i knjigu »Ogledalo bez mana« pred učenicima viših razreda osnovne škole te oslikati jedan panel. Sada planiram nastaviti raditi na jednom samoiniciranom projektu koji je tek u početnim povojima i u fazi skica”, rekla je Agata Lučić