Okruglih 70 godina. Toliko u rujnu puni Modra lasta. Okruglih i velikih 70 puni časopis uz koji se odrastalo i odrasta. Lastanu se, uostalom, još uvijek uredno pišu pisma internetima, portalima i čudima tehnike usprkos.

A Modra lasta čedo je »Školske knjige«. Tamo nam je valjalo poći da od glavne urednice Modre laste Vanje Jajić čujemo štogod o prošlosti i budućnosti te, dakako, o proslavi okruglog rođendana.

Ulazimo Vanji u sobu, a ona kao da nam je uhvatila pogled što radoznalo leti naokolo.

– Sve ovo oko vas je Modra lasta – kaže Vanja, taman da zvuči nalik onoj pjesmi o crno-bijelom svijetu.

Pri tom nas pušta na tren da sami opipamo svu tu silnu arhivsku građu dok ona obavi načas nešto. Taman da se na miru onjuši onaj lijepi i zavodljiv miris starog papira, da se opipaju stranice kako požutjele, tako i ove sjajne i nove. Vraća se Vanja, pa se zajedno vraćamo na sami početak priče.

– 1954. godine u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi na Trnju izašao je prvi broj ovog časopisa čiju kopiju upravo gledate, koji se zvao »Djeca za djecu«. Profesor Josip Sabolović tada je došao na ideju da pokrene časopis u kojem bi djeca pisala – za djecu. Tako je i bilo – priča Vanja.

Manje plav plavušan

Časopis je postao popularan i drag klincima, ali je plijenio pažnju i odraslih.

– Pa su se i književnici i pjesnici uključili i počeli pisati za taj časopis. Time se pojavila potreba da se časopis preimenuje – kaže Vanja.

Pala je odluka da se raspiše natječaj pa da čitatelji predlože naslov.

– Većinom su se odlučili za Plavu lastu. No, kako je tad izlazio Plavi vjesnik, lasta je postala modra, Modra lasta – ističe Vanja.

– A ja baš gledam kako je Lastan 1969. godište, rujanski tip, baš kao i ja. Te smo godine, štono bi se reklo, obojica rođeni. Sad mi ga je lakše vizualizirati. Na može me lagat’ da je vječno mlad, plav i zgodan – konstatira novinar.

Oni koji pamte plavušana Lastana odmah će primijetiti da današnji Lastan malo tamniju boju kose ima.

– Razmišljamo o tome kako bi naši suvremeni čitatelji zamislili Lastana. Vjerojatno ćemo raspisati natječaj da vidimo kako to sada izgleda iz njihove perspektive. Izgleda da je čitateljima nekako najdraži bio taj plavkasti, riđi s pjegicama – smješka se Vanja.

Nego, ‘sve ovo oko vas je Modra lasta’. Nije ta rečenica izrečena bez razloga. Soba je puna starih brojeva jer upravo traju pripreme za izložbu.

– Izložbu pripremamo u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu, Hrvatskim školskim muzejom i Hrvatskom udrugom školskih knjižničara. Izložba će se održati od 5. do 22. studenoga u auli NSK-a, a zvat će se »Dragi Lastane«. Zato je sve oko vas Modra lasta, jer je cijeli arhiv trenutno u ovoj prostoriji. Kolegice i ja trudimo se to nepregledno bogatstvo i 70 godina tradicije oblikovati u narativ koji će suvremenom čitatelju biti atraktivan i poučan – ističe.

Vanja je glavna urednica posljednje tri godine.

– Ja sam samo koordinator. Kad držim radionice klincima o Modroj lasti, uvijek im kažem: »Kad bismo mi svi koji radimo na Modroj lasti došli k vama u razred, bilo bi vas više nego vas.« Njima je teško zamisliti da iza jednog časopisa koji ima 48 stranica stoji takva »vojska« ljudi – veli Vanja.

Reklo bi se, ne znaju klinci kako nastaje za što je i ceh, bez sumnje, kriv.

– Baš smo bili u Rijeci gdje Dječja kuća Rijeka održava jako zanimljive programe, pa smo imali večer Modre laste. Održali smo različite radionice, primjerice Boško Picula je imao svoju radionicu »Očarani filmom«, kolegica Jozefina Ćurković s djecom je obrađivala temu održive mode i to je bila najposjećenija radionica.

Kolegica Melita Povalec, biologinja, poučavala je sudionike o tome kako se arhitekti, graditelji i izumitelji domišljaju različitim izumima i rješenjima nadahnuti prirodom. Ja sam djeci govorila o tome kako nastaje časopis. U okviru te radionice, osobito mi je zanimljivo pratiti njihov rad i razmišljanje kada im se da zadatak da osmisle vlastiti časopis. Zapravo, uglavnom dolaze na slične ideje za članke kao i mi pa nam je to mala potvrda da smo na dobrome putu – priča Vanja.

Ne odustajemo

Ako je slično, znači li to da im se podilaziti ne mora!?

– E to je pitanje – na to će Vanja. – Veliki je izazov, barem iz našeg iskustva u redakciji, raditi časopis za djecu od 10 do 14 godina. Djecu koja u toj dobi počinju dublje ulaziti u svijet digitalne tehnologije, koja počinju koristiti društvene mreže, koja imaju jako puno nastavnih aktivnosti – nabraja Vanja.

– Još im samo fali čitanje – jasno je i nama.

– Tako je. Ali, mi ne odustajemo – ističe Vanja.

Eto nas na polju čitanja i nečitanja, a onda i na terenu čitanja tiskovina kao takvih. Što napraviti da se čita više!? Ne zna ni Vanja koje je ono najbolje rješenje. Podsjeća kako se Modra lasta dosad još nije nije distribuirala preko kioska.

– Ona uvijek zadržava edukativni karakter i zapravo svojim ritmom izlaženja, koji je od rujna do lipnja, prati školsku godinu. U tom smislu ona se distribuira preko škole, zahvaljujući knjižničarima i učiteljima koji prepoznaju kvalitetu tog časopisa. Ali to vam je to. Budući da živimo u vremenu u kojemu se sve manje čita, svojim primjerom nastojimo poticati čitanje – iskreno će Vanja.

S obzirom na vremena u kojima jesmo jasno je da je već sama činjenica da Modre laste ima vrijedna hvale. A dok se listaju što stari, što novi brojevi, čini se kako ove današnje mlade čitatelje i dalje, zanimaju neke slične stvari koje su zanimale i generacije prije njih.

– Točno tako. Tinejdžeri su tinejdžeri, bilo oni u 60-ima, 70-ima, 80-ima ili u 2024. Koliko god da je informacija na internetu njima dostupna, ipak ne možeš sve saznati na internetu, ipak je potrebna neka odrasla osoba da odabere informacije, da ih strukturira u jednu smislenu cjelinu primjerenu tebi kao tinejdžeru. Mi ovdje tvrdimo, vjerujemo i pokušavamo pokazati da je vrijednost Modre laste upravo u autorima. U autorima koji na temelju svoje velike stručnosti pažljivo biraju u tom moru informacija i oblikuju ih tako da mladoj osobi budu razumljive – ističe Vanja.

Htio ne htio, kad priča čovjek o Modroj lasti, kad piše, vraća se u doba kad mu je redovito bila tu negdje na dohvat ruke. Smib, Radost, Modra lasta… Tako je to bilo. Svaki je časopis pokrivao svoja neka godišta. S druge pak strane iznimno se važnim čini ona misao vodilja Modre laste, ona koja kaže – tko čita, raste!

– Cilj je, želja je osvijestiti publiku, učenike, učitelje koji to dakako znaju, ali i roditelje da je čitanje preduvjet za bilo kakav akademski pothvat. Mi želimo reći da je prema istraživanjima koja se provode baš čitalačka pismenost najsnažniji prediktor učeničkog uspjeha na svim ostalim područjima – ističe Vanja.

Vanja Jajić, Dalia Kager, Boško Picula i Jozefina Ćurković, Foto: Modra Lasta

Mijena stalna jest

Školska knjiga je velika izdavačka kuća, rade se tu i udžbenici i sve što uz njih dolazi, a želja je, kako kaže Vanja, dati učiteljima kvalitetne materijale da mogu što bolje odrađivati svoju nastavu.

I ta aktualna kriza čitanja na neki način govori kako se Modra lasta mijenjala kroz godine. Onomad je ona uistinu bila izvor informacija, imala i adresar među koricama, danas to više nema potrebu biti. Što je danas!?

– Recimo, zanimljivo mi je vidjeti kako ste nedavno uvrstili temat o Formuli 1. Tko li vam je samo šapnuo da mladost i to voli – pitamo.

– Naš kolega strastveni je obožavatelj, ali i svojevrsna enciklopedija o Formuli 1, a kako ima djecu tog uzrasta i puno komunicira s ljudima, jednostavno je prepoznao tu potrebu. A i među nama ima ljubitelja – smješka se Vanja.

Tu, štono bi se reklo, samo mijena stalna jest.

– Stalno se mijenjamo. Ovo današnje vrijeme ne trpi dugo zadržavanje istosti. Stalno morate mijenjati aktivnost, mijenjati teme da biste ostali relevantni za čitatelje – kaže Vanja.

Stoga puno, veli, razgovaraju s književnicima, primjerice s Darkom Macanom za kojeg će reći da im je velika pomoć i vrijedan »adut« i što se tiče stripa i što se tiče priča. Razgovara se i s drugima, recimo s Piculom, pa se došlo i do zaključka da klinci danas ne čekaju nastavke ni kad serije gledaju, ni kad priče čitaju, već sve odrade u jednu noć ili dan. A opet, kako kaže Vanja, čitatelji koji vole Modru lastu nemaju problema s ritmom izlaženja jednom mjesečno.

– Mislim da mladi trebaju i vodstvo, nekoga tko će im ukazati na nešto. Ako vide svoje roditelje da čitaju, vjerojatnije je i da će oni posegnuti za knjigom. Ako se ta kultura čitanja njeguje u obitelji i oni će to prihvatiti – ne dvoji Vanja.

A kad prihvate onda se često dogodi da ‘završe’ u Talentaonici.

– To je rubrika koja postoji otkad postoji Modra lasta, odnosno Djeca za djecu. Djeca i dalje vole vidjeti svoj tekst objavljen u časopisu, prepoznat kao vrijedan i važan – kaže Vanja.

Ono što se na prvi vidi jest da Modra lasta, ova današnja, lijepo izgleda. I postere da se lijepe na zid ona ima baš kao i nekada.

– Posteri su i dalje tu i zapravo ih radimo po narudžbi. Klinci pišu Lastanu što na njima žele – kaže Vanja.

Dobro čuvana tajna

Lastan! Ništa bez Lastana, lika kojeg je vazda bilo najlakše pitati sva teška pitanja, od pitanja vezana za seksualnosti pa nadalje i na šire.

– Da, Lastana je lakše pitati, a i on je duhovit, oduvijek. On je duhovit, a mislim da toga nekako nedostaje. Ili nikada nije previše – smješka se Vanja.

Lastan je dobro čuvana tajna, možda i najbolje čuvana tajna. No, logika sugerira da s obzirom na 70 godina Modre laste, Lastan nije mogao biti samo jedan. To je, recimo, posve nalik super junacima u filmovima gdje je Batman vazda Batman, ali su glumci drugi.

– Tko je Lastan, uvijek se sazna kasnije. Mi se znamo zezati da sam ja trenutno jedina osoba koja zna tko je Lastan, a možda čak ni ja ne znam (smijeh). Ostaje i dalje to najbolje čuvana novinarska tajna – veli nam Vanja.

– Je li mlađi, stariji…- ne da nam vrag mira.

– Ne mogu vam ništa reći – ne da se Vanja.

Ono što se zna jest da je Rudi Aljinović bio onaj prvi Lastan. On je to, kaže nam Vanja, radio 10 godina. Lastan je zapravo gazio i korak naprijed u odnosu na društvo kao takvo, hvatao se u koštac i s nekim tabu temama. Koliko danas ima potrebe Lastana pitati išta vezano za prvi poljubac, recimo, kraj svih tih današnjih izvora informiranja?

– Pa ne mogu reći da dobivamo takva pitanja, mislim da se to ipak malo promijenilo. Možda se mladi informiraju na druge načine, vjerojatno se u školama malo više o tome govori pa baš pitanja tog tipa ne dolaze. Iako, pitanja dolaze konstantno, najčešće emailom, makar još uvijek dolaze i zemaljskom poštom – kaže Vanja.

Na pitanje koliko pisama, mejlova, pitanja stigne od broja do broja, Vanja kaže da ih stigne previše da bi ih se sve objavilo. Dok pričamo, onaj stari papir i dalje miriše, dok novi brojevi vabe svojim sjajem.

– Ja bih ovo čitao – u jednom trenu priznajemo.

– Iskreno, mislim da bi ovaj format mogao funkcionirati i za odrasle – smije se Vanja.

A nije, jasno je to, ni njoj lako. Odgovornost mora biti velika baviti se s časopisom tolike i takve tradicije. »Odgovornost i čast«, dodaje Vanja, tim više kad se vidi tko je sve u Modroj lasti stasao, tko je radio. Dovoljno je, primjerice, spomenuti kako je časopis uređivao i Zvonimir Balog pa da sve bude jasno.

– Elem, Modra lasta očito ne misli stati. Ulovit’ ćete bar 100 godina – velimo.

– Pa ja se nadam – na to će Vanja.

– S obzirom na vaše mlade godine, vi će te i tad biti glavna urednica – primjećujemo.

– Hvala, hvala – smije se Vanja, ali i dodaje kakao su promjene nekad i dobrodošle.

Rođendanska želja

Tu nas razgovor na tren vraća onim svečarskim aktivnostima. Nije samo izložba ta, već će primjerice biti i održan okrugli stol o kojem će se govoriti općenito o ulozi časopisa, pa čak i tiskanih medija te izazovima pred kojima stoje u ovo današnja moderno doba.

Evo nam i Jozefine Ćurković, jedne od urednica. Njeno primarno područje je likovnost, autorica je rubrika o umjetnosti i modi, a radi i urednički i rubriku o filmu. Priznaje nam Jozefina i da smo bili u pravu kada smo posumnjali da se nije lako autorima i urednicima staviti u cipele svoje čitalačke publike.

– Teško je i nekad je zbilja izazovno, ovisno o tome kakva se tema obrađuje. Ali tad svoje odradi tim pa sugerira ako nešto treba pojednostaviti. Bitno je ipak da ti tekstovi ne budu okrljašteni. Jer, Modra lasta prije svega promovira čitanje i podrazumijeva da djeca čitanjem mogu obogatiti svoj vokabular – ističe Jozefina.

– Ne želimo i ne smijemo podcjenjivati čitatelje. To je ona opasnost koja se ponekad javlja u dječjoj literaturi da ih se podcjenjuje u smislu da im se prepojednostavljuje sadržaj. A ne radi se o tome. Radi se o tome da nađemo način da im se prezentira na pametan način, a kad je i duhovit, e onda se njima može prezentirati različitih ideja i sadržaja – podcrtava Vanja.

Ili, kako reče, prije svega autori i urednici moraju biti zadovoljni sadržajem. Tek ako je to zadovoljeno, priča ide dalje. Prvih 70 godina to je itekako funkcioniralo.

– Nego, dragi Lastane što ćete poželjeti sebi za rođendan!? Svijetlu budućnost – velimo.

– I još više prepoznavanja. Voljela bih da Lasta dopre do čim većeg broja čitatelja, jer zbilja vjerujem u kvalitetu i tih tekstova i tih ljudi i u poruku koju Modra lasta šalje – iskreno će Vanja.