Povjesničar znanosti

Zvonko Maković u pismu HAZU-u: Ne želim biti član takvog društva

Portal Novi list, Hina

Zvonko Maković / Foto Davor Kovačević

Zvonko Maković / Foto Davor Kovačević

Traži da ga se briče iz članstva zbog njezina „bizarnog“ statuta i činjenice da se posljednjih godina „svako malo pojavljuje po crnim kronikama“



Povjesničar znanosti i sveučilišni profesor Zvonko Maković zatražio je od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) da ga briše iz članstva zbog njezina „bizarnog“ statuta i činjenice da se posljednjih godina „svako malo pojavljuje po crnim kronikama“.


Smatram da je Akademiji posao nešto drugo, zadaća u nečem drugom, a ne da se pojavljuje svako malo po crnim kronikama jer ništa pozitivno ja nisam skoro vidio, kazao je Maković.


Maković koji je član suradnik Akademije od svibnja 2006. u razredu za likovne umjetnosti, kazao je da je tijekom ljeta poslao pismo upravi Akademije da ga izbriše iz svojeg članstva jer sebe ne vidi u tome društvu.




To je društvo koje postupa po jednom za mene bizarno složenom statutu čije su posljedice izbacivanja jedne ugledne književnice iz članstva, odnosno onemogućavanja da napreduje samo zato što se udala za akademika, iako je ona u Akademiju davno prije primljena.


Radi se o Julijani Matanović koja je u braku s akademikom Pavlom Pavličićem.


Pogotovo ga je, kaže, na to naveo slučaj povjesničara Stanka Andrića koga je kao relevantna povjesničara u članstvo predložio razred društvenih znanosti, a većina u Akademiji ga nije izabrala jer se priklonila napadu na Andrića „matematičara i autodidakta Josipa Pečarića koji relativizira najmračnije segmente hrvatske povijesti“.


„Da to prihvati većina?! Većina je meni prva, ne on. On je u područja povijesti potpuno beznačajna ličnost. To je sramotno“, kazao je Maković.


Dodaje da je tu niz drugih stvari zbog kojih je zadnjih godina HAZU tema crnih kronika, zbog odnosa prema Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, odnosa prema jednoj Bukovčevoj slici, pa zatim prema nekretnini palači Vranyczany, itd.


Zamjera statutu da limitira da se u akademike mogu primiti ljudi koji su napunili 70 godina, a istodobno je, kaže, predsjednik Akademije mogao postati čovjek kad je bio bliže 80-oj nego 70-oj godini, a sada ima preko 80 godina.


Predsjednik Velimir Neidhardt rođen je 7. listopada 1943., na čelu je Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti od početka 2019. godine.


Maković kaže da je primljen u Akademiju prije 18 godina, i da je tada bila sasvim drugačija situacija. “Imao sam reizbor na kojem sam najurednije prošao prema tome mome statusu.”


U svom razredu kaže da ne bi mogao reći da je bilo ičeg sporno, da nije šikaniran ili slično.


Imao je, kaže, osobe umjetnike s kojima je radio i cijenio ih, a koji su umrli. Sada u razredu ima samo dva povjesničara umjetnosti koje izuzetno cijeni i koji su mu kolege, prijatelji, a s aktualnim članovima umjetnicima, kaže, nikada nije bio osobito blizak da bi pisao o njima i radio im izložbe. „Arhitekti isto tako.”


Ne očekujem nikakvu podršku od razreda, nisam njima uputio pismo, nego upravi Akademije. Ne stvaraju razredi politiku Akademije, nego uprava. Sadašnja uprava smatram da ne radi dobro s tim statutom koji je tako skrojen, zaključio je.


Zvonko Maković diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1975. asistent, docent, izvanredni i redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti.


Na čelu je Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije i voditelj smjera Umjetnost 19. i 20. stoljeća na Doktorskome studiju.


Član suradnik – Razred za likovne umjetnosti (18.05.2006. – …), stoji na Akademijinoj mrežnoj stranici. Umirovljen je 2012. godine. Objavio je više zbirki pjesama, knjige eseja i niz monografija posvećenih suvremenim umjetnicima, te postavio brojne izložbe.