Što je ubilo dinaosaure prije 66 milijuna godina? Desetljećima su igri bile teze da može biti riječ o supervulkanu, nizu erupcija vulkana ili udaru asteroida koji je prihvaćan kao najizgledniji scenarij. Nakon pet godina istraživanja u misiji International Ocean Discovery Program koju je vodilo Sveučilište Texas iz Austina, potraga za konačnim odgovorom je završila.

Istraživači vjeruju da su zaključili slučaj onoga što je ubilo dinosaure, nepobitno povezujući njihovo izumiranje s asteroidom koji se udario u Zemlju prije 66 milijuna godina pronašavši ključni dokaz: iridijsku prašinu asteroida unutar smog udarnog kratera.

Smrt od asteroida, a ne od niza vulkanskih erupcija ili neke druge globalne katastrofe, vodeća je hipoteza još od 1980-ih, kada su znanstvenici pronašli prašinu asteroida u geološkom sloju koji označava izumiranje dinosaura. Udarac asteroida bio je toliko strašan da je prašina od udarca jednostavno zaklonila sunce i bacila Zemlju u mrak i globalnu zimu dovoljno dugo da većina biljaka nestane, a s njima i većina biljojeda na zemlji.

Devedesetih godina 20-og stoljeća teza je ojačana otkrićem 125 milja širokog udarnog kratera Chicxulub u podmorju pored Yucatana koji je iste starosti kao i sloj stijena. Ova nova studija stavila je točku na „i“, pronalazak prašine asteroida s odgovarajućim kemijskim otiskom unutar tog kratera na preciznom geološkom mjestu je krunski dokaz da se bez rezerve može tvrditi koji je uzrok pomora na Zemlji prije 66 milijuna godina.

“Krug je sada konačno zatvoren”, rekao je Steven Goderis, profesor geokemije s Vrije sveučilišta u Bruxellesu, jedan od autora studije objavljene jučer u časopisu Science Advances.

Ključni element kao dokaz je element iridij u prašini asteroida, rijedak u zemljinoj kori, ali prisutan na povišenim razinama u određenim vrstama asteroida. Pronađene veće razine iridija u geološkom sloju u cijelom svijetu bile su temelje rađanja hipoteze o asteroidu kao mogućnosti da je upravo on ugasio većinu života na Zemlji. U novoj studiji istraživači su pronašli slično povećanje iridija  u dijelu stijene izvučenom iz kratera na dnu mora. U krateru je sloj sedimenta taložen u danima ili godinama nakon udara toliko gust da su znanstvenici uspjeli precizno datirati prašinu u razdoblje od samo dva desetljeća nakon udara.

“Sad smo na apsolutnoj razini sigurnosti da se ovakva anomalija iridija u geološkom smislu nije mogla dogoditi bez uzroka i da je pouzdano povezana s kraterom Chicxulub” – prenosi Sci Tech Daily riječi  koautora Seana Gulicka, profesora istraživanja na UT Jackson School of Geosciences pri Sveučilištu Texas u Austinu koji je zajedno s Joannom Morgan s Imperial College u Londonu vodio istraživanje.

Isti ovi dokazi ukazuju da prašina podignuta od udara asteroida nije cirkulirala u atmosferi duže od dva desetljeća, što je bilo dovoljno da izumre većina tadašnjih živih bića, a da neka i prežive kao što su krokodili, ptice, žabe, gušteri, kornjače, morski psi…