Otkad je svijeta i vijeka zna se da je Arktički ocean (odnosno Sjeverno polarno more), i ljeti u dobrom dijelu prekriveno ledom i puno ledenih santi. No, najkasnije za 15 godina led u Arktičkom moru ljeti led će iščeznuti, zaključila je u svom istraživanju grupa znanstvenika i prezentirala ga u znanstvenom časopisu Nature Communications.

To će se dogoditi bez obzira kako se kao čovječanstvo ponašali u skoroj budućnosti, to jest ograničili ispuštanje stakleničkih plinova i eventualno postigli cilj u skladu s Pariškim sporazumom da globalna temperatura ne poraste više od 1,5 stupnja Celzijusa.

Drugim riječima, prekasno je da se spasi ljetni led u Arktičkom moru, što bi moglo povući za sobom zabrinjavajuće posljedice.  Kad govore o Arktičkom oceanu bez leda, znanstvenici tu ne podrazumijevaju da ga tu i tamo neće biti,  već je prije ustanovljena definicija da je Arktički ocean bez leda, ako je manje od milijun kilometara njegove površine pokriveno ledom, odnosno santama. Iako na prvu zvuči velika površina, to je tek oko sedam posto njegove površine. Za usporedbu, dosad je najniža površina pokrivena ledom na Arktičkom oceanu zabilježena u ljeto 2012., 3,4 milijuna kilometara.

“Ovo će biti prva velika komponenta našeg klimatskog sustava koju gubimo zbog ljudskog djelovanja, odnosno emisije stakleničkih plinova” – izjavio je za AFP koautor studije Dirk Notz, profesor na Institutu za oceanografiju Sveučilišta u Hamburgu, dodajući da to znači mnogo više od činjenice da gubimo jedan krajolik, odnosno stanište za lokalnu floru i faunu.

Znanstvenici upozoravaju da gubitak ljetnog leda na Arktičkom oceanu može akcelerirati zatopljenje na sjevernoj hemisferi.

Kad ga više neće biti, Arktički ocean će izgubiti svoju zaštitnu ulogu reflektirajuće površine. Naime, zbog leda velik dio sunčeve energije koja dođe do njega odbija nazad u svemir. Bez leda, beskrajna tamna površina mora apsorbirat će sunčeve zrake i energiju i onda ulazimo u spiralu zagrijavanja. Već desetljećima količina leda kroz cijelu godinu u Arktičkom oceanu pada i koliko je teza o propuštanju sunčeve energije validna sugerira i činjenica da je temperatura oko polova za tri stupnja viša negoli krajem 19. stoljeća, što je gotovo tri puta više negoli porast temperature od globalnog prosjeka.