Prema novim istraživanjima na osnovu podataka NASA-ine umirovljene misije za lov na planete, svemirskog teleskopa Kepler, oko polovine zvijezda sličnih po temperaturi našem Suncu moglo bi imati u svom sustavu stjenovit planet sposoban podržavati tekuću vodu na svojoj površini. Drugim riječima, vrlo je izgledno da izvan Sunčevog sistema ima života.

Dapače, prema procjeni znanstvenika u NASA-i, naša galaksija sadrži oko 300 milijuna svemirskih tijela na kojima bi se potencijalno mogao razviti život, čak i ako se vrlo oprezno i konzervativno tumače podaci koje je prikupio Kepler u devet godina misije, prema pisanju Scitechdailya.

Neki od njih bi mogli biti u našem stelarnom susjedstvu, ali to „susjedstvo“ treba iščitavati uvjetno jer se procjenjuje da bi najbliži naseljivi planet izvan našeg sustava mogao biti udaljen oko 20 svjetlosnih godina od nas. Da podsjetimo, s obzirom da svjetlost putuje brzinom od 300 tisuća kilometara u sekundi, probajte izračunati koliko kilometara onda stane u 20 svjetlosnih godina.

Otkako su astronomi potvrdili prisutnost planeta izvan našeg Sunčevog sustava, nazvanih egzoplaneti, stoji pitanje na koliko njih bi se mogao razviti život. Sad smo sa ovim saznanjima očito korak bliže pronalaženju odgovora.

Autori studije, objavljenoj u znanstvenom mjesečniku The Astronomical Journal, su NASA-ini znanstvenici koji su na misiji Kepler radili zajedno sa suradnicima iz cijelog svijeta. NASA je povukla svemirski teleskop 2018. godine nakon što je ostao bez goriva. U devet godina koliko je teleskop bio pogonu otkriveno je da u našoj galaksiji postoje milijarde planeta, više nego što ima zvijezda.

“Kepler nam je već otkrio da postoje milijarde planeta, ali sada znamo da je dobar dio tih planeta možda stjenovit i nastanjiv”, rekao je glavni autor studije Steve Bryson, istraživač u NASA-inom istraživačkom centru Ames u kalifornijskoj Silicijskoj dolini.

Dakako, saznanja treba uzeti s rezervom jer mogućnost postojanja vode na nekom planetu je samo jedan od mnogih uvjeta da se razvije život, ali znanstvenici smatraju da je uzbudljivo već i to da su bili u stanju izračunati koliko bi otprilike planeta moglo sadržavati vodu.

Znanstvenici se uzimali u obzir egzoplanete radijusa između 0,5 i 1,5 puta veće od Zemljinog, pa onda sužavali izbor na one koji su vjerojatno stjenoviti. Usredotočili su se na zvijezde slične našem Suncu po starosti i temperaturi, uz ipak veliko odstupanje od plus-minus 800 stupnjeva Celzija.

To je vrlo širok raspon različitih zvijezda, od kojih svaka ima svoja posebna svojstva koja utječu na to jesu li stjenoviti planeti u njihovom sustavu sposobni podržavati tekuću vodu. Svi ti parametri su otežavali procjenu koliko planeta ima potencijal da razvije život. Pogotovo zato što dosadašnje procjene učestalosti ovakvih planeta nisu uzimale u obzir vezu između temperature zvijezde i vrsta svjetlosti koju zvijezda emitira, a planeti primaju.

Posljednja analiza objašnjava ove veze i pruža cjelovitije razumijevanje može li određeni planet biti sposoban podržavati tekuću vodu i potencijalno život. Taj je pristup omogućen kombiniranjem konačnog skupa Keplerovih prikupljenih podataka s podacima o energiji svake zvijezde iz opsežnih podataka misije Europske svemirske agencije Gaia.

Autori analize kažu da su prikupljeni podaci s Gaia misije o količini energije koji sa zvijezda dolazi do planeta u orbiti bili ključni da iz faze nagađanja i procjena, dođu do mnogo preciznijih izračuna o mogućem životu izvan Sunčevog sustava.