Život na Zemlji dramatično se promijenio prije 66 milijuna godina kad je na području meksičkog poluotoka Yucatan došlo do udara golemog asteroida. Golemo svemirsko tijelo izazvalo je pomor čak 75 posto tadašnjih životinjskih vrsta, uključujući i dinosaure.

Od asteroida nije ostalo ništa, a prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Science, znanstvenici su ustanovili da se radilo o golemoj blatnoj kugli i našli detaljnije indicije o njegovom kemijskom sastavu.

“Učenje o tom drevnom svemirskom kamenu važno je zbog šire slike razumijevanja dinamičke prirode Sunčevog sustava”, komentira koautor studije dr. Steven Goderis.

Teorija o izumiranju dinosaura nakon udara goleme svemirske stijene na ovom području postoji od 1980. godine. Znanstvenici tada nisu pronašli ostatke samog asteroida, ali jesu tanak sloj metalnog iridija u stijenama slične procijenjene starosti. Iridij je rijedak unutar Zemljine kore, ali ga u izobilju ima u asteroidima i meteoritima.

Dodatni dokazi da je upravo krater Chicxulub kod Yucatana nastao udarom masivnog asteroida koji se poklopio s kataklizmičnim nestankom dinosaura, pronađeni su 1991. Asteroid je bio ogroman – između 9,7 i 14 i pol kilometara u promjeru, a prema Zemlji je putovao brzinom od 25 kilometara u sekundi.

“Sva se ta kinetička energija pretvara u toplinu i kad tako nešto pogodi metu, doslovno će ispariti. Udar je stvorio oblak prašine sastavljen od samog asteroida i stijene na koju je pao. Prašina se proširila po cijelom svijetu, zaklanjajući Sunčevu svjetlost i godinama snižavajući temperature, što je rezultiralo masovnim izumiranjem“, dodaje Goderis, navodeći kako od asteroida nije ostalo ništa osim kemijskog traga koji se nataložio po cijelom svijetu.

Kemijski sastav asteroida-ubojice dolazi u tri glavne varijante – metalnoj, kamenoj i kondritskoj. Znanstvenici su sada uzorkovali 66 milijuna godina stare stijene s područja Danske, Italije i Španjolske i izolirali metalni rutenij, koji je poput iridija zastupljeniji u svemirskom kamenju nego u kori Zemlje. Tim je analizirao i rutenij s poznatih mjesta udara drugih meteorita i ustanovio preklapanje.

“Primijetili smo da postoji savršeno preklapanje s potpisima ugljičnog kondrita. Vjerujemo da je asteroid koji je ubio dinosaure bio ugljični kondrit, drevna svemirska stijena koja sadrži vodu, glinu i organske spojeve s ugljikom”, dodao je Goderis.

Događaji razmjera Chicxuluba događaju se svakih stotinu do 500 milijuna godina. No budući da šansa za sličan udar u budućnosti postoji, znanstvenici vjeruju da su otkrića o fizičkim i kemijskim svojstvima sličnih svemirskih tijela korisna u razmišljanju kako se zaštititi.

““Ugljični kondrit će u slučaju pokušaja presretanja reagirati potpuno drugačije od običnog kondrita. Puno je porozniji i lakši i može apsorbirati puno više udaraca”, zaključio je profesor Goderis.

Znanstvenici su u odvojenoj studiji zaključili kako je asteroid koji je izazvao nestanak dinosaura došao iz mračnog područja Sunčevog sustava izvan Jupiterove orbite.