iStock
povezane vijesti
Zašto je nebo plavo? Znanstvenici navode kako objašnjenje nije toliko jednostavno kako se čini na prvu.
Dušik i kisik koje udišete, piše Science Alert, sastoje se od vrlo malih molekula, veličine tek 0,4 nanometra. Ilustracije radi, bilo bi potrebno čak 250 tisuća molekula dušika da bi se izjednačila širina jednog pramena kose. Molekule možete zamisliti kao vrlo sićušne loptice koje neprestano poskakuju uokolo.
Kada sunčeva svjetlost putuje kroz atmosferu, prolazi između mnoštva tih sitnih molekula dušika i kisika. Ponekad svjetlost juri ravno u jednu od njih. Objašnjenje za nebesko plavetnilo je da će je puno vjerojatnije kako će se plavi dio sunčeve svjetlosti odbiti od molekula u atmosferi nego ostale boje.
Znanstvenici dalje u objašnjenju sugeriraju da molekule dušika i kisika treba zamisliti kao teniske loptice, a svjetlost kao hrpe klikera. Kada jedan od tih klikera udari u tenisku lopticu s dušikom ili kisikom, teniska loptica “pojede” kliker i zatim ga vrlo brzo ponovno ispljune u nasumičnim smjerovima. Taj proces fizičari nazivaju raspršenjem.
Britanski fizičar John William Strutt, poznatiji kao Lord Rayleigh, još je davne 1870. godine otkrio kako se plava svjetlost Sunca najviše raspršuje kada prolazi kroz atmosferu. Njegovo otkriće dobilo je naziv – Rayleighovo raspršenje.
Drugi plinovi poput ugljičnog dioksida ili metana imaju vrlo mali utjecaj na boju neba. No da nema raspršenja kroz atmosferu, nebo bi bilo tamno kao na Mjesecu koji ju nema.
Rayleighovo raspršenje također objašnjava zašto nebo ima tendenciju da bude crvenkasto kada je Sunce blizu horizonta. U tim trenucima svjetlost Sunca prolazi kroz puno više atmosfere da bi dosegla Zemljinu površinu nego kada je izravno iznad nas. Plavo i zeleno svjetlo raspršeno je tako dobro da ga jedva možete vidjeti, pa je nebo obojeno crvenom i narančastom svjetlošću.
