Veza između incidencije raka i vitamina D visi u zraku već desetljećima i znanstvenici su kroz mnoga istraživanja i statistike tražili nepobitni dokaz te veze. Epidemiološke studije otkrile su da ljudi koji žive u blizini ekvatora, gdje izlaganje sunčevoj svjetlosti stvara više vitamina D, imaju nižu učestalost i smrtnost od određenih karcinoma. U stanicama raka u laboratoriju i na modelima miša utvrđeno je da vitamin D usporava napredovanje raka. Ali rezultati randomiziranih kliničkih ispitivanja na ljudima nisu dali jasan odgovor.

Pokusno ispitivanje vitamina D i Omega-3 masnih kiselina (VITAL) dovršeno 2018. godine, dovelo je do zaključka da više razine vitamina D ipak ne smanjuju ukupnu učestalost raka, ali sugeriraju smanjeni rizik od smrti od raka. Sada se u sekundarnoj analizi VITAL-a tim, koji su vodili istražitelji iz Brigham and Women’s bolnice iz Bostona, usredotočio na povezanosti između uzimanja dodataka vitamina D i rizika od metastatskog ili fatalnog karcinoma.

Kako prenosi Sci Tech Daily, tim znanstvenika izvještava da je vitamin D povezan s ukupnim smanjenjem rizika od 17 posto za razvijanje uznapredovalog raka. Kada je tim promatrao samo sudionike s normalnim indeksom tjelesne mase (BMI), utvrdio je smanjenje rizika od 38 posto, što sugerira da tjelesna masa može utjecati na odnos između vitamina D i smanjenog rizika od uznapredovalog raka.

VITAL studija obuhvaćala je muškarce koji su imali 50 ili više godina, i žene starije od 55 godina koje nisu imale rak na početku ispitivanja. Ispitana populacija bila je rasno i etnički raznolika. VITAL je dizajniran za testiranje neovisnih učinaka dodataka vitamina D i omega-3, kao i za ispitivanje sinergije između njih. Sudionici su bili podijeljeni u četiri skupine: vitamin D (2000 IU na dan) plus omega-3; vitamin D plus placebo; omega-3 plus placebo; i placebo za oboje. Primarne krajnje točke bile su veliki kardiovaskularni događaji i učestalost raka. VITAL nije pronašao statističku razliku u ukupnim stopama raka, ali istraživači su primijetili smanjenje broja smrtnih slučajeva povezanih s rakom.

Među više od 25 tisuća sudionika u studiji, njih 1.617 razvilo je invazivni rak tijekom sljedećih pet godina. To je uključivalo široku kombinaciju karcinoma (dojke, prostate, debelog crijeva, pluća…). Od gotovo 13 000 sudionika koji su primili vitamin D, 226 je dijagnosticirano uznapredovalim karcinomom u odnosu na 274 koji su primili placebo. Od 7.843 sudionika s normalnim indeksom tjelesne mase koji su uzimali vitamin D, samo je u njih 58 dijagnosticiran uznapredovali karcinom u usporedbi s 96 koji su uzimali placebo.

Iako bi nalazi tima vezanim u uz indeks tjelesne mase mogli biti slučajni, postoje prethodni dokazi da tjelesna masa može utjecati na djelovanje vitamina D. Pretilost i pridružene upale mogu smanjiti učinkovitost vitamina D, moguće smanjenjem osjetljivosti receptora za vitamin. Uz to, randomizirana ispitivanja vitamina D i dijabetesa tipa 2 otkrila su veće koristi od vitamina D kod ljudi s normalnom težinom, a nikakvu korist kod onih s pretilošću.

Nedostatak vitamina D čest je među pacijentima s karcinomom, a jedno istraživanje izvještava o stopama nedostatka vitamina D kod čak 72 posto među pacijentima s karcinomom. Također, istraživanja su pokazala da je visoka razina masnog tkiva povezana s učestalijom pojavom više vrsta raka.

“Naša otkrića, zajedno s rezultatima prethodnih studija, podupiru tezu da vitamin D može prevenirati metastatski karcinom. Ta je veza biološki vjerojatna“ – tvrdi Paulette Chandler, liječnik primarne zaštite i epidemiolog na odjelu preventivne medicine u Brigham and Women’s bolnici iz Bostona. Zaključila je da su dodatne studije usmjerene na pacijente s karcinomom i ispitivanje uloge indeksa tjelesne mase opravdane, jer i ova studija pokazuje