Foto: MIT/King's College
Problem je između ostalog s pismima prije izuma koverte, što su se "zaključavala", odnosno smatala na poseban kompleksan način i nije ih se moglo - ni kad su bila nova - otvoriti tako, a da se ne vidi da su bila otvarana
povezane vijesti
Zahvaljujući tehnologiji koja omogućava znanstvenicima da zavire u zapečaćena, nikad otvorena pisma i drugu korespondenciju, bez oštećenja složeno presavijenog papira, svijet bi mogao doći do saznanja što piše u mnogim povijesnim dokumentima koje jednostavno nije bilo moguće otvoriti a da se ne raspadnu.
U pismu od 31. srpnja 1697. Jacques Sennacques traži od svog rođaka Pierrea Le Persa, francuskog trgovca u Haagu, ovjerenu kopiju obavijesti o smrti Daniela Le Persa. Ovo pismo po ničemu nije posebno, ali zadnjih 300 godina bilo je zapečaćeno i nije se znalo što zapravo stoji u njemu. Problem je između ostalog s pismima prije izuma koverte, što su se “zaključavala”, odnosno smatala na poseban kompleksan način i nije ih se moglo – ni kad su bila nova – otvoriti tako, a da se ne vidi da su bila otvarana.
“Zaključavanje pisama (letterlocking) je bila svakodnevna aktivnost stoljećima, kroz kulture, granice i društvene klase” – rekla je Jana Dambrogio, konzervator u „Thomas F. Peterson“ knjižnicama Massachusetts Institute of Technology (MIT) i jedna od autorica rada objavljenog u utorak u časopisu Nature Communications koji detaljno opisuje virtualnu tehnika otključavanja.
Letterlocking je imao važnu ulogu u osiguranju fizičke komunikacije prije doba moderne digitalne kriptografije. Neki od najranijih primjera zaključavanja tekstova mogu se naći u Vatikanskoj tajnoj arhivi koja datira iz 1494. godine. Istraživači su pismo mogli samo pocijepati, ali željeli su sačuvati sve njegove presavinute dijelove, koji i sami predstavljaju dokaze o komunikacijskim praksama.
Kako bi otključao spomenuto pismo Jacquesa Sennacquesa, interdisciplinarni tim istraživača s MIT-a i King’s Collegea u Londonu morao se snalaziti i poslužiti naprednim aparatima koji imaju sasvim drugačiju osnovnu funkciju od „čitanja“ neotvorenih pisama.
Upotrijebili su napredni rendgenski aparat dizajniran za stomatologiju kako bi proizveli 3D skeniranje visoke rezolucije koji su točno pokazali kako je papir konfiguriran. Automatizirani računalni algoritam koji je razvio jedan bivši i jedan sadašnji student MIT-a zatim je stvorio čitljive slike sadržaja pisma i složene obrasce presavinutih stranica.
Ovo postignuće prilično je važno jer pisama kao što je ono o obavijesti o smrti Daniela Le Persa jako puno, a u stanju su da ih se ne može otvoriti, a da ih se ne devastira. Spomenuto pismo stiže iz zagubljenog drvenog prtljažnika pošte koji je sadržavao 3.148 predmeta, uključujući 577 pisama koja nikada nisu bila otvorena. Istraživački tim otključao je nekoliko pisama koristeći svoju novu tehniku i vjeruje da tako može biti i s mnogim drugim pismima i drugim vrijednim povijesnim dokumentima.
U studiji se navodi da je važan primjer potrebe za ovakvim načinom dešifriranja dijela povijesti i svakodnevnog života od prije par stoljeća i arhiva dokumenata sa 160 000 neisporučenih pisama koje su Britanci zaplijenili s neprijateljskih brodova između 17. i 19. stoljeća. Sa složenom kompjuterskom tehnikom kosu su razvili američki i engleski znanstvenici, odsad više neće biti tajna što u mnogim pismima i dokumentima stoji, a i dalje će ostati netaknuti.