Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, između 150  i 200  milijuna ljudi oboljelih od dijabetesa mora svakodnevno uzimati inzulin kako bi im organizam mogao nastaviti funkcionirati normalno. No, prema podacima iz istog izvora tek oko polovici od ove brojke inzulin je stvarno i dostupan, većini u siromašnim i slabije razvijenim zemljama. Inzulin nije jeftin, samo u SAD-u u 2022. godini potrošeno je 22 milijarde dolara na terapiju njime.

Kako pronaći jeftinu i dostupnu alternativu možda su se domislili znanstvenici Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta Illinois Urbana-Champaign, te brazilskog Sveučilišta Sao Paulo. Naime, našli su rješenje u kravama. Doduše, ne običnim, već genetski modificiranim.

Inzulin koji danas dijabetičari injektiraju u tijelo, proizvodi se tako da se gen ljudskog inzulina ugradi u DNK bakterija i onda u fermentacijskim rezervoarima takve bakterije proizvode inzulin koji se nakon pročišćavanja koristi u medicinske svrhe.

Ideja s kravama je u biti slična. Znanstvenici su u ovom konkretnom slučaju segment ljudskog DNK zaduženog za inzulin implementirali u deset kravljih embrija koje su implantirali u maternice „običnih“ brazilskih krava. Od deset pokušaja, jedan je bio uspješan, izleglo se transgeno tele.

Kad je tele odraslo, dobilo je hormone za stimulaciju nastanka mlijeka i kad je to mlijeko izmuzeno, znanstvenici su na svoju radost mogli utvrditi da u njemu ima ljudskog proinzulina (prohormonski prekursor inzulina). Očekivali su da će od toga krenuti i procesirati ga otud u inzulin. No, na njihovo iznenađenje taj proces je uvelike obavila krava sama jer je uz proinzulin u mlijeku pronađen i biološki aktivni inzulin i to u odnosu 3:1 između inzulina i proinzulina. Sveukupno, izolirano je dva grama proinzulina i inzulina. S obzirom da je laktacija potaknuta i količina mlijeka prilično mala u ovom slučaju, prerano je za donositi generalne zaključke koliko bi prosječna transgena krava mogla dati inzulina.

No, da je u pitanju samo jedan gram po litri, s obzirom mliječna krava može dati i 50 litara mlijeka na dan, dolazimo do vrlo velikih količina. Naime, 1 gram inzulina dovoljan je za gotovo 30 tisuća jedinica inzulina. Dijabetičarima treba u prosjeku dvadesetak jedinica inzulina na dan.

Zanimljivo je to da su znanstvenici, kako prenosi New Atlas, ciljanim implementiranjem ljudskog DNK bili u stanju „gađati“ samo tkivo u mliječnoj žlijezdi krave, što znači da u ovoj transgenoj kravi ne cirkulira ljudski inzulin bilo gdje drugdje u njenom tijelu, osim u tkivu gdje nastaje mlijeko.

S ovim znanstvenim  eksperimentom koji obećava, kao da je zatvoren krug star jedno stoljeće. Naime, prošlo je 102 godine otkad je neki dijabetičar prvi put tretiran inzulinom. Tadašnji znanstvenici došli su do njega direktno iz gušterače goveda i takva mukotrpna ekstrakcija inzulina potrajala je sve do kraja 20. stoljeća, kad je napuštena, pa je „proizvodnja“ u potpunosti prebačena u sferu DNK manipulacije bakterijama.

Sad se znanstvenici iz Illinoisa i Brazila udruženo vraćaju krupnim životinjama kao rješenju koje daju nadu da inzulin neće biti skup i deficitaran proizvod. Nadaju se da bi u budućnosti mogli genetski modificirati bikove tako da u parenju s kravama stvore „prirodno“ krdo koje bi s mlijekom davalo ovaj dragocjenu tvar za milijune dijabetičara širom svijeta. Prvi eksperimenti daju nadu da bi malo krdo od stotinjak transgenih mliječnih moglo proizvesti sav inzulin potreban za dijabetičare SAD-a, a dvadesetak puta veći broj takvih krava moglo bi pokriti potrebu cijelog svijeta za inzulinom.