Procjene sugeriraju da štakora ima otprilike kao i ljudi na svijetu. I tamo gdje ima najviše ljudi, u urbanim područjima, tamo ima i najviše štakora iz vrlo oportunističkih prehrambenih navika. Štakori su svejedi i blizina ljudi im osigurava najveće izobilje i u onom što bacamo i onom prehrambenom što čuvamo i skladištimo.

Štakori su u ljudskoj civilizaciji još od 14. stoljeća – kad su bili označeni kao prijenosnici kuge koja je pobila preko trećinu europske populacije – na lošem glasu i tako je ostalo do dana današnjeg. Označeni kao neprijatelji koji prenose bolesti, štakori su na meti javnih vlasti i nakon dugih stoljeća i dalje se traži efikasan način da se suzbije njihov broj.

Danas se to čini na najkonvencionalniji i najgrublji način, trovanjem, no porast broja štakora u velikim gradovima i u vrijeme pandemije pokazuje da ni ta metoda nije dovoljno efikasna.

Štakori se vrlo brzo razmnožavaju, podatak da ženka može izleći pet do 12 štakora u jednoj trudnoći, a skotna može biti i šest puta godišnje, pokazuje kako njihova populacija u određenim uvjetima može eksponencijalno rasti.

Znanstvenici se slažu da bi bilo sjajno utjecati baš na taj segment i umjesto podmetanja otrova u hrani, populaciju štakora ograničiti nerkom vrstom kontracepcije. Pogodna tvar za to zapravo postoji, zove se triptolid. Problem je što se u prirodi može ekstrahirati jedino iz kineske biljke Tripterygium wilfordii, koja se kod nas naziva i gromovnikova loza, koja u cvatu sliči na bazgu. Gromovnikova loza se u kineskoj narodnoj medicini koristi stoljećima kao antiupalna tvar, kod liječenja psorijaze, menstrualnih bolova i drugih stanja i bolesti.

Doduše, triptolid je već neko vrijeme dio formule preparata ContraPest biotehnološke tvrtke SenesTech koji ima upravo kontraceptivno djelovanje i pokazao se kao dramatično efikasan u suzbijanju broja štakora u nekim urbanim područjima SAD-a. Priča je slična kao i s otrovom. Smjesa mora biti ukusna štakorima, a kad je konzumiraju, nakon mjesec dana postaju neplodni.

Problem se krije u tome što je gromovnikova loza rijetka i sadrži malo potrebne aktivne tvari, pa je gram triptolida 15 puta skuplji od zlata. S tim na umu, znanstvenici sa Sveučilišta Kopenhagen u Danskoj, dali su si u zadatak da na neki način uzgoje ili sintetiziraju ovaj diterpenoidni epoksid.

I uspjeli su u tome, kao prenosi Phys.org. Kroz eksperiment su ga uzgojili pomoću kvasca. Pronašli su enzime i gene u biljci odgovorne za tvar, dekodirali DNK i kodirali je u genetski materijal kvasca. Na kraju su fermentacijom uspjeli proizvesti dragocjenu tvar na mnogo brži i – što je u ovom slučaju s cijenom gore navedenom vrlo važno – na neusporedivo jeftiniji način nego ekstrahiranjem iz kineske biljke.

“Sada možemo stvoriti triptolid kao da kuhamo pivo. Jednostavno rečeno, hranimo kvasac sa šećerom u spremnicima i na kraju kroz fermentaciju dobijamo željenu tvar“ – objašnjava za Phys.org Johan Andersen-Ranberg sa Sveučilišta Kopenhagen.

Tvrdi da je ovo sigurna budućnost borbe protiv širenja štakora jer se dosadašnji pokazao višestruko upitan. Oni štakori koji su uspjeli preživjeti trovanje klasičnim otrovima u sljedećim generacijama kao da su razvili rezistenciju na njega ili su ga jednostavno počeli izbjegavati njušeći opasnost, pa su se počeli koristiti sve jači i jači otrovi. A oni su pak počeli djelovati sve pogubnije na eko sistem, poput pesticida, uključujući tu i druge životinje poput ptica koje postaju kolateralne žrtve.  Nadležne javne službe svjesne su štetnosti, ali alternative zapravo nema i otrovi se i dalje proizvode i koriste da bi se populacija štakora u urbanim područjima držala pod kontrolom.

Masovnom proizvodnjom triptolida iz kvasca cijela bi se stvar mogla okrenuti u željenom pravcu. Njegova proizvodnja je održiva, nema opasnosti za okoliš, na kraju krajeva, smanjivanje populacije kontracepcijom kod štakora (u ovom slučaju izaziva neplodnost kod mužjaka), je mnogo humanije rješenje od eksterminacije.