Tvrdnju da se cjepiva protiv covida-19 rade od “stanica pobačenih fetusa”, što je teza koja se u posljednje vrijeme sve češće može čuti iz znanstvenih krugova, Igor Štagljar nazvao je još jednim “fake newsom”, koji se može čuti u “eteru”.

Ovaj hrvatski znanstvenik i profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu na svojem je Facebook profilu detaljno rastumačio sve oko sastava cjepiva općenito. Kaže da je ovo čisti nonsens kojeg odavno u javnost plasiraju protivnici cijepljenja.

“Neka cjepiva (npr.cjepiva protiv vodenih kozica, rubeole, ospica, bjesnoće) se pripremaju tako da se dotični inaktivirani ili oslabljeni virusi koji uzrokuju gore navedene infektivne bolesti umnažaju (amplificiraju) u fetalnim embrionalnim stanicama (tj njihovim fibroblastima). Takve fetalne embrionalne stanice su se počele koristiti u pripravci cjepiva jos odavno tj početkom 60-ih godina prošlog stoljeća.
Važno je spomenuti da znanstvenici za njihova istraživanja koriste različite stanične linije koje dolaze iz različitih izvora – primjerice, neke stanične linije dolaze od umrlih pacijenata koji doniraju njihove organe za znanost. Odličan primjer ovdje je pokojna gospodja Henrietta Lacks čije su tumorske stanice grlića maternice koje su prema pokijnoj gospodji dobile i ime (prva dva slova njenog imena i prezimena) – HeLa stanice. Te stanice su ušle u legendu znanstvenih istraživanja diljem svijeta još od 50-ih godina prošlog stoljeća, a također su igrale odlučujuću ulogu u pripravi polio cjepiva protiv dječije paralize jos davne 1952. godine. Upravo su te HeLa stanice koristene za pripravak prvog cjepiva protiv polio virusa tj služile su za njegovo umnažanje”, tumači Štagljar.

Navodi i kako postoje i stanice linije koje dolaze iz fetusa pa su tako i 60-ih godina prošlog stoljeća iz placente uzete takve fetalne embionalne stanice koje se već vise od 60 godina koriste za pripravak različitih cjepiva.

“Jedini razlog zasto se te fetalne embrionalne stanice koriste u pripravi cjepiva je zato sto se dotični virusi mogu jako dobro umnožiti (amplificirati) baš u tim stanicama – primjerice, mogućnost umnažanja gore navedenih virusa u stanicama životinjskog porijekla je puno manja te se stoga u pripravi cjepiva koriste isključivo fetalne embrionalne stanice. Dakle, tu nema NIŠTA NOVOG jer smo većina nas tokom našeg djetinjstva bili cijepljeni takvim cjepivima koja su bila umnožena upravo u fetalnim embrionalnim stanicama. Kako se pripremaju takva cjepiva u fetalnim embrionalnim stanicama? Virolozi koji rade na pripravci takvih cjepiva pomiješaju inaktivirani/oslabljeni virus sa fetalnim embrionalnim stanicama u staničnoj kulturi, virusi onda uđu u te stanice, tamo se amplificiraju u puno kopija i onda uzrokuju njihovo puknuće.

Takvi amplificirani virusi (sada ih ima milijun kopija) se onda pročiste iz tih stanica tako da u konačnoj pročišćenoj formi postoje samo virusne čestice (ponavljam jos jedanput, njih nekoliko milijuna), a sav debris od tih fetalnih embrionalnih stanica koji je nastao zato što su ih virusi uništili tokom njihove amplifikacije se onda odstrani posebnim postupkom centrifugacije – dakle u toj finalnoj (pročisćenoj) formi koja se uštrcava u ljude nema niti DNA od tih fetalnih embrionalnih stanica, niti njihovih dijelova”, dodao je Štagljar.

Dodaje kako mnogi antivakseri vole tvrditi da konačna cijepiva koja sadrže pročišćene inaktivirane viruse koji se pripremaju na gore navedeni način sadrže i ljudske DNA molekule, koje dolaze iz tih fetalnih embrionalnih stanica.

“To jednostavno nije istina jer se bilo kakvi ostaci DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica uništavaju tretiranjem sa posebnim kemikalijama. Zbog toga u konačnom cjepivu mogu postojati samo vrlo minimalne (gotovo nemjerljive količine, radi se u trilijuntim dijelovima grama) ljudske fragmentirane DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica. Ovdje je važno naglasiti da ne postoji ama baš nikakva mogućnost da se takvi mali fragmentići ljudske DNA ugrade u naše kromosome nakon što se cjepiva ušpricaju u ljude – to je dokazano u brojnim eksperimenatima. No, vidite i sami, anti-vaxxeri pokušavaju uvjeriti ljude koji nemaju molekularno biološko znanje da će takva cjepiva onda rezultirati u promjeni njihovih kromosoma jer će se prema njihovom mišljenju ti fragmentirani dijelovi ljudske DNA iz fetalnih embrionalnih stanica ugraditi u naše kromosome. Kada bi ta moć ugradnje strane DNA u ljudske kromosome isla tako lako, genska terapija bi bila najpolularnija metoda u liječenju svih bolesti, a kao što znamo, ona to nažalost nije”, nastavlja Štagljar.

Kaže da u sastavu nedavno pripremljenih inovativnih mRNA cjepiva protiv COVID-19 (od Pfizer/BioNTech-a i Moderne), ne postoje ljudske stanice – takva mRNA cjepiva se stvaraju isključivo kemijskom sintezom koja traje samo nekoliko sati. Te novo-sintetizirane mRNA molekule koje kodiraju protein šiljka (S protein) ovog novog koranvirusa se onda “pakiraju” sa lipidnim česticama te se pomijesaju sa standardnim “stabilizatorima”, a to su sljedeće kemikalije:

– 0.01 mg kalij klorid (sol)
– 0.01 mg kalij fosfat (sol)
– 0.36 mg natrij klorid (sol)
– 0.07 mg natrij fosfat dihidrat (sol)
– 6 mg sukroza (šecer)

“Dakle, završna forma Pfizerovog mRNA cjepiva uopće ne sadrži nikakve “čudne stabilizatore” i “pojačivače (eng. adjuvants)” – svi sastojci u Pfizerovom cjepivu se vec odavno koriste za pripravke mnogobrojnih cjepiva!”, zaključuje u svojoj poruci hrvatski znanstvenik.