Prva ruska misija na Mjesec u 47 godina završila je neuspješno nakon što se svemirska letjelica Luna-25 otela kontroli i srušila na Mjesečevu površinu.

Ruska državna svemirska agencija Roskosmos je rekla da je izgubila kontakt s letjelicom nedugo nakon što se pojavio problem dok je letjelica mijenjala orbitu prije slijetanja u subotu.

So disappointing for all the scientists, engineers and explorers to see Luna 25 crash. All eyes now on India, attempting south Moon landing in 3 days. @isro pic.twitter.com/q4Gk8agBCq

— Chris Hadfield (@Cmdr_Hadfield) August 20, 2023

“Stroj je ušao u nepredvidljivu orbitu i prestao postojati, što je rezultat sudara s površinom Mjeseca”, objavio je Roskosmos u priopćenju u nedjelju.

Neuspjeh prestižne misije naglašava zalaz Rusije kao svemirske sile od hladnog rata kada je Moskva lansirala prvi satelit u svemir, Sputnjik 1, a sovjetski kozmonaut Jurij Gagarin je postao prvi čovjek u svemiru.

Rusija nije započinjala lunarne misije od Lune-24 1976. godine kada je Leonid Brežnjev vladao Kremljom.

Što je pošlo krivo?

Luna-25 trebala je izvesti meko slijetanje na južni pol jedinoga Zemljina prirodnog satelita 21. kolovoza, prema ruskim svemirskim dužnosnicima.

“Motor letjelice Luna-25 nije odradio onako kako je trebao. Spuštanje letjelice trebalo je biti sutra, ali su morali već jučer napraviti korekciju orbite kao pripremu za spuštanje.

A to nisu učinili. Zato je uništena”, rekao je za 24sata Ante Radonić, astronom i komentator svemirskih istraživanja.

Radonić objašnjava kako je motor letjelice radio više nego što je bilo potrebno.

“Je li u pitanju greška u računalu ili pogrešnom podatku, još uvijek nije jasno. Ali je umjesto da uđe u novu orbitu, toliko smanjila brzinu da je ostala u početnoj orbiti koja ju je dovela u sudar s Mjesecom. I tako je zapravo i uništena”, dodaje Radonić.

Radonić podsjeća kako Rusija skoro pola stoljeća, odnosno 47 godina, nije prema Mjesecu ništa poslala i da su svih ovih godina tvrdili da će biti prvi na području polarne regije Mjeseca čije tlo sadrži vodeni led.

Devastirani i zaostali

“Čak i da je Luna-25 uspjela, Rusi ne bi napravili značajan korak jer su njihovi svemirski programi devastirani i zaostali. Ovo kamo je Luna-25 trebala stići, još uvijek nije južni pol Mjeseca.

I da su uspjeli, ne bi to imalo velikog utjecaja za ono što će uslijediti”, napominje Radonić.

Rusija se utrkivala s Indijom, čija bi letjelica Chandrayaan-3 trebala ovog tjedna sletjeti na Mjesečev južni pol, a u širem smislu s Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama, koje su također povećale svoje lunarne ambicije.

Indija će, dodaje Radonić, u srijedu pokušati lansirati letjelicu na Mjesec i bit će to njihov prvi pokušaj nakon neuspjeha prije četiri godine.

“Kina također radi na tome da ‘dođe’ do polarnog područja Mjeseca, a Indija već za tri dana ima šansu spustiti tamo lender. Kineski bi se astruonauti, prema njihovim procjenama, trebali na Mjesecu naći do kraja 2040. godine.”

Drugi imaju puno ambicioznije planove

NASA, pak, ima puno šire i ambicioznije planove.

“Uskoro bi niz letjelica privatnih tvrtki koje NASA financira trebale slati određene instrumente na Mjesec. I to je priprema za spuštanje odnosno povratak ljudi na Mjesec”, rekao je.

Rusija zaostaje, ne samo za NASA-inim programima, nego i kineskim.

“Europski astronauti surađivat će s NASA-inim agencijama na projektima za Mjesec i biti s Amerikancima u misijama. Kineski s ruskim, ali sama Rusija neće doprinijeti jer ima zaostale programe”, rekao je Radonić.

Radonić objašnjava kako velike svemirske agencije i velike svjetske sile, žele imati bazu na Mjesecu koja će biti održiva u čemu im jako pomogao vodeni led.

Cilj – baza na Mjesecu

“Ranije je postojanje vodenog leda detektirano iz daljine, koliko ga zaista ima i koliko će biti teško doći do njega, to još uvijek nije poznato.

Pitanje je koliko je pomiješan s prašinom, a prema procjenama, na svaki kubični metar, moglo bi se dobiti nekoliko litara vode”, kaže Radonić.

Vodeni bi se led, dodaje, rastavljao na kisik i vodik, odnosno gorivo za svemirske letjelice što bi, kaže, bilo značajno za održavanje baza i snabdijevanjem gorivo kada na Mjesecu budu takva infrastruktura.

“Vodeni led je važan svima i Europljanima i Rusima i Amerikancima. Resurs je to od velikog značaja i moći jer svi misle da će imati bazu na Mjesecu koja je održiva.

I to je i NASA-in cilj još od programa Apollo – vratiti se na Mjesec i tamo stalno raditi”, rekao je Ante Radonić za 24sata.