Ilustracija / Foto AAD; Ana Križanec
Iako se potpuna pomrčina Sunca događa svakih 18 mjeseci, između dviju potpunih pomrčina na jednom mjestu na Zemlji prođe oko četiri stotine godina
povezane vijesti
- Znanstvenici su godinama smatrali da je Venera u daleko prošlosti bila slična Zemlji. Bili su u krivu
- Akademsko astronomsko društvo Rijeka proslavilo 50. obljetnicu. Spajaju ljubitelje Svemira svih dobi
- Astronomi došli do otkrića da je za formiranje planeta potrebno manje vremena nego se dosad mislilo
Potpuna pomrčina Sunca događa se kada Mjesec prođe između Sunca i Zemlje, potpuno zaklanjajući Sunce. Nebo potamni kao da je zora ili sumrak, a ako vremenski uvjeti dopuštaju, ljudi na putu potpune pomrčine Sunca mogu vidjeti Sunčevu koronu, vanjsku atmosferu, koja je inače obično zaklonjena svjetlinom Sunca.
Potpuna pomrčina Sunca jedina je vrsta pomrčine Sunca kod koje gledatelji mogu trenutno skinuti svoje naočale za pomrčinu na kratko vrijeme kada Mjesec potpuno zaklanja Sunce. Iako se potpuna pomrčina Sunca događa svakih 18 mjeseci, između dviju potpunih pomrčina na jednom mjestu na Zemlji prođe oko četiri stotine godina!
To je nekad značilo da su oni koji vide potpunu pomrčinu Sunca privilegirani za vrlo rijedak događaj, no danas, kada ipak možemo lakše putovati, većem je broju ljudi dostupnije vidjeti taj zanimljiv fenomen.
Promatranje tijekom potpune pomrčine sunca u Turskoj 2006. / Foto AAD
No, treba se i danas se na taj put odvažiti i organizirati, na što su se odlučili članovi Akademskog astronomskog društva – Rijeka kako bi proslavili 50 godina djelovanja.
Tako 4. travnja kreću u SAD, zajedno s prijateljima i kolegama iz Centra za astronomske studije Antares Trst, kako bi 8. travnja, u blizini Kerrvilla u Teksasu, 50 kilometara sjeverno od San Antonija, svjedočili potpunoj pomrčini Sunca koja će potrajati četiri minute i 27 sekundi, oko 13 i 40 po lokalnom vremenu.
Četiri vrste pomrčine
Na put kreću članovi AAD Rijeka Marko Kovačič, Lovro Pavletić, Anton Stipeč i Matea Mašinović, a pridružit će im se i Andrea Verch i Giorgio Rizzarelli iz tršćanskog »Antaresa«. Predsjednik AAD Rijeka Lovro Pavletić, doktorand na Fakultetu za fiziku riječkog sveučilišta, objasnio je zašto je potpuna pomrčina Sunca rijedak fenomen.
Marko Kovačič, Lovro Pavletić, Anton Stiče, Matea Mašinović, Andrea Verch i Giorgio Rizzarelli / Foto Ana Križanec
– Ona se događa kada Mjesec prođe između Zemlje i Sunca, što se ne događa baš prilikom svakog okretanja Mjeseca oko Zemlje. Jer, Mjesečeva je putanja u odnosu na Zemlju nagnuta do pet stupnjeva. Zato se pomrčina događa kada se Mjesec nađe između Zemlje i Sunca i pogodi ulazni ili silazni čvor, rekao je Pavletić.
Dodaje kako postoji četiri vrste pomrčine Sunca, uz potpunu, tu su i prstenasta, djelomična i hibridna. Potpunu smo opisali, a prstenasta se događa kada Mjesec prolazi između Sunca i Zemlje, na ili blizu svoje najudaljenije točke od Zemlje.
Budući da je Mjesec udaljeniji od Zemlje, čini se manji od Sunca i ne prekriva ga u potpunosti. Kao rezultat toga, Mjesec se pojavljuje kao tamni disk na vrhu većeg, svijetlog diska, stvarajući nešto što izgleda kao prsten oko Mjeseca.
Ekspedicija riječkog AAD-a za promatranje pomrčine sunca u Mađarskoj 1999. / Foto AAD
– Djelomična pomrčina Sunca događa se kada Mjesec prolazi između Sunca i Zemlje, ali Sunce, Mjesec i Zemlja nisu savršeno poredani. Čini se da je samo dio Sunca prekriven, dajući mu oblik polumjeseca.
A budući da je Zemljina površina zakrivljena, događa se da se ona može mijenjati između prstenaste i potpune dok se Mjesečeva sjena kreće Zemljom, što nazivamo hibridnom površinom, objasnit će Pavletić.
Potpuna pomrčina vidjet će se na potezu od jugozapada prema sjeveroistoku Sjeverne Amerike, a Marko Kovačić objasnio je zašto su odabrali baš Teksas i Kerrville.
Sunčeva korona snimljena tijekom promatranja u Mađarskoj 1999. / Foto AAD
– Linija totaliteta, odnosno potpune pomrčine Sunca, kreće s Tihog oceana, ide preko Meksika i Teksasa i penje se do Velikih jezera na granici s Kanadom. Što je mjesto južnije to će potpuna pomrčina trajati dulje.
No, mi smo se zbog logistike i sigurnosti ipak odlučili za Teksas, a ne Meksiko. Mislili smo ići i do Velikih jezera, ali tamo je u travnju 95 posto šansa da će biti oblačno, dok je u Teksasu gotovo sigurno da neće biti naoblake, kaže Kovačić.
Trenutak koji oduzima dah
Andrea Verch reći će kako je poseban doživljaj vidjeti pomrčinu Sunca, a posebno potpunu. On je djelomičnu vidio 1999. godine u Sloveniji.
– Bio je to trenutak koji oduzima dah. Bio sam mlad tada i imam vrlo draga sjećanja na taj trenutak. Vrlo mi je drago što sam dio ove ekspedicije s našim prijateljima iz Rijeke. I to je prilika koju nisam mogao propustiti.
Jer, ako me djelomična toliko oduševila, onda je potpuna pomrčina Sunca događaj koji ćete pamtiti cijeli život. Nisam znanstvenik, ovo mi je hobi, ali družiti se s ljudima koji se zaista razumiju u astronomiju je također prilika koju nisam htio propustiti, rekao nam je Andrea Verch.
Ekspedicija AAD-a za promatranje potpune pomrčine Sunca u Turskoj 2006. / Foto AAD
Giorgio Rizzarelli, talijanski fizičar i jedan od osnivača Centra za astronomske studije Antares u Trstu, kaže kako je ovo prvi put da će vidjeti potpunu pomrčinu Sunca. A uz pomrčinu, očekuje da će se vidjeti i komet 12P Pons–Brooks, iako ga neće biti lako razabrati.
– Tijekom pomrčine bit će na rubu vidljivosti. Također, prema zadnjim predviđanjima očekujemo i solarni maksimum tijekom ove godine. To znači da je Sunce aktivnije, a svi događaji na Suncu budu mnogo intenzivniji.
Tako je i veća šansa da vidimo intenzivniju solarnu prominenciju, kaže Rizzarelli.
Promatranje potpune pomrčine Sunca u Turskoj 2006. / Foto AAD
Prominencija je pojava u Sunčevoj atmosferi nalik oblaku, koja se može vidjeti kao svijetla pojava u koroni, vanjskom dijelu atmosfere Sunca, ili tamna, kada se nalazi na rubu Sunčeva kruga.
To je plin oko stotinu puta veće gustoće od gustoće okolne korone, a temperatura mu je oko deset tisuća kelvina. Također, postoji vrlo mala šansa i da vide Auroru Borealis za boravka u SAD-u, dodat će Rizzarelli.
– Za to bismo morali imati jako puno sreće, ali moguće je. Jer tijekom godine solarnog maksimuma, Aurora Borealis može se vidjeti i na južnijim geografskim širinama. A situacija je pogodnija pogotovo u SAD-u i Kanadi, jer je geomagnetski pol 10 stupnjeva bliži u SAD-u i Kanadi.
Imam prijatelja koji živi u Illinoisu na 45 stupnjeva geografske širine, što je kao što smo i mi, ali je on puno bliži geomagnetskom polu. Tako da oni vide Auroru Borealis jednom mjesečno ili jednom tjedno čak, u godini solarnog maksimuma, opisat će nam Rizzarelli.
Mrak po danu – pomrčina Sunca u Turskoj 2006. / Foto AAD
Matea Mašinović očekuje da će put i promatranje pomrčine biti izvrsno iskustvo, a ako se još poklopi da vide Auroru Borealis, mogu biti jako sretni.
Anton Stipeč prvi put ide na ekspediciju gledanja pomrčine Sunca. Njemu je primarna želja vidjeti pomrčinu, a sve drugo ako se poklopi bit će bonus.
Dalibor Milaković i Gojko Vinčić predstavili su ranije puteve i ekspedicije promatranja pomrčine na koje se Akademsko astronomsko društvo – Rijeka otisnulo te su podijelili pozitivna iskustva s puta u Mađarsku, Island, Španjolsku i Tursku.
Dijamantni prsten snimljen tijekom promatranja potpune pomrčine Sunca u Turskoj 2006. / Foto AAD
O putovanju 25. travnja u Astronomskom centru
Povratak iz SAD-a planiran je 20. travnja, a dojmove s puta s javnosti će članovi Akademskog astronomskog društva – Rijeka podijeliti 25. travnja u Astronomskom centru Rijeka na Festivalu znanosti koji se održava od 22. do 28. travnja.