Ljeto 2024. ostat će u sjećanju mnogih Europljana i građana Hrvatske kao ljeto obilježeno dugotrajnim toplinskim valovima čije ćemo posljedice, posebno na ljudsko zdravlje, tek analizirati. Toplinski valovi zajednički su naziv za duža razdoblja povećanih temperatura zraka na većem području. U praksi se koriste različite definicije toplinskih valova te se njihov početak i kraj definira na različite načine. Povećana učestalost i povećan intenzitet toplinskih valova, uzrokovani globalnim zagrijavanjem zbog globalnog porasta stakleničkih plinova kao nusproizvoda uništavanja šumskog pokrova i gorenja ugljena, nafte te zemnog plina, povećava rizike od njihovih štetnih posljedica.

Doista, neovisno o strogoj definiciji toplinskog vala, njegova ključna posljedica jest pritisak na ljudsko zdravlje. Visoke minimalne i maksimalne temperature zraka tijekom dana i noći otežavaju prirodno hlađenje tijela, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i posljedica.

Državni zavod za statistiku zabilježio je čak 13 posto veći broj preminulih u srpnju 2024. u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine, a dio tog povećanja sigurno se može pripisati posljedicama povećanog toplinskog opterećenja na ljudsko tijelo.

Povećan rizik od požara

Osim negativnog utjecaja na ljudske zajednice, produljena razdoblja visokih temperatura atmosfere i mora negativno djeluju i na lokalne ekosustave. U kombinaciji sa smanjenim količinama oborine, ljeta na jugu i jugoistoku Europe sve su češće obilježena sušom i povećanim rizikom od požara.

Prema podacima Državnog vatrogasnog operativnog centra 193 HVZ, otpočetka ove godine do 19. kolovoza, broj požara na otvorenom prostoru porastao je za 26 posto u usporedbi s prošlom godinom. Što se tiče opožarenih površina, zabilježeno je iznimno veliko povećanje od čak 430 posto (!). Istovremeno, sve veći broj općina i županija na istoku Hrvatske proglašava elementarnu nepogodu od suše.

Osim toplinskih valova i suše, kao pojava koje istovremenu otežavaju funkcioniranje društva i ekosustava na velikim područjima, postoje i manje prostorne te vremenski kraće atmosferske pojave koje svojim intenzitetom ostavljaju višemilijunske štete. Radi se o olujnim nevremenima praćenima tučom.

Tijekom ljeta 2024. godine na području Hrvatske svjedočili smo nekolicini takvih oluja. U lipnju je tuča oštetila mnoge vinograde u Iloku, dok je na području općine Bošnjaci u vrlo kratkom vremenu devastirala preko 1.500 krovova, uništila fasade, prozore i vozila. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava, osim nekoliko ozljeda uslijed pada s visina u fazi obnove naselja.

Intenzivno medijsko praćenje

Medijsko praćenje ovih događaja vrlo je intenzivno. Zahvaljujući nacionalnim i lokalnim novinarskim ekipama, razvoj situacije možemo pratiti u realnom vremenom. Međutim, često nedostaje širi kontekst u analizi vremenskih i klimatskih ekstrema koje doživljavamo u Hrvatskoj, a koji su prisutni i u ostatku svijeta. U javnim raspravama o tuči često tako dominiraju teme vezane uz tzv. protugradnu obranu koja se temelji na zasijavanju oblaka kemijskim reagensom srebrovim jodidom. Ova metoda, razvijena u SAD-u sredinom 1950-ih godina, pokazala je određene pozitivne rezultate u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Tijekom sljedeća dva desetljeća, metoda je uvedena u praksu putem raspršivanja srebrovog jodida u stvarne kišonosne i tučonosne oblake pomoću zrakoplova, prizemnih generatora i rakete. Međutim, ozbiljna randomizirana istraživanja provedena u Švicarskoj i SAD-u istovremeno su pokazala neučinkovitost metode u stvarnim atmosferskim uvjetima. Unatoč tome, praksa zasijavanja oblaka postala je uobičajena, osobito u zemljama istočne Europe.

Istovremeno, dok smo u dijelovima Europe neuspješno pokušavali smanjivati štetu od tuče, povećana količina energije i vodene pare u atmosferi uzrokovala je da se velika zrna tuče u sjevernoj Italiji i okolnim područjima danas javljaju i do tri puta češće nego sredinom prošlog stoljeća.

Razvoj sustava motrenja

Pitanje koje si svake godine postavljamo je onda: što možemo učiniti da zaustavimo daljnju eskalaciju klimatske krize i smanjimo učestalost vremenskih te klimatskih ekstrema, poput toplinskih valova i tuče? Prilagodba na klimatske promjene ključni je dio klimatske akcije koji može značajno smanjiti štetne posljedice po ljudsko zdravlje, infrastrukturu i ekosustave. Kada govorimo o ulozi meteorologije i nacionalnih hidrometeoroloških službi, poput Državnog hidrometeorološkog zavoda, posebno su važni sustavi za rano upozoravanje. Cilj je tih sustava brzo i učinkovito informirati građane o nadolazećim vremenskim promjenama ili ekstremnim pojavama. Upozorenjima, od zelenog do crvenog stupnja, pružamo informaciju o mogućim poteškoćama narednih dana.

Kontinuirani razvoj sustava motrenja, poput automatskih meteoroloških postaja te nacionalne mreže šest meteoroloških radara, uspostavljenih i moderniziranih EU projektom METMONIC, odvija se paralelno s napretkom sustava za prognozu vremena, koji posljednjih godina bilježe ubrzani razvoj zahvaljujući primjeni naprednih metoda strojnog učenja i umjetne inteligencije.

Zajednički sustavi za motrenja i prognozu vremena služe kao ulazne informacije za sustave upozorenja koje DHMZ dijeli putem svoje mrežne stranice (meteo.hr) i direktnih kanala s Ravnateljstvom civilne zaštite MUP-a, ali i međunarodnih sustava poput MeteoAlarma koji je u Hrvatskoj aktivan već 15 godina.

Staklenički plinovi

Stabilizacija života u doba klimatskih promjena moguća je stabilizacijom koncentracija stakleničkih plinova. Aktivnosti usmjerene na ublažavanje klimatskih promjena već daju prve rezultate u Europskoj uniji i nekim razvijenim gospodarstvima, gdje se bilježi kontinuirani pad stakleničkih plinova. Ipak, dok ublažavanje klimatskih promjena ne postaje globalni pothvat, koncentracije stakleničkih plinova i dalje će rasti.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojem posljednjem ciklusu izvještavanja procjenjuje da će visoke temperature, koje su se u referentnoj klimi javljale jednom u 50 godina, postati uobičajene u svijetu koji je globalno topliji za 4 stupnja. U takvim uvjetima ove visoke temperature mogle bi se pojavljivati čak 39 (!) puta u 50 godina (Slika 2).

Doista, kao i toplinske valove, sušu, poplave, požare, tako i štete od tuče nećemo moći izbjeći koristeći neučinkovite metode unošenja novih spojeva u atmosferu i oblake. Međutim, možemo ograničiti njihovu učestalost i intenzitet stabilizacijom koncentracije ugljikovog dioksida, metana i didušikovog oksida.