U svakom zlu i nešto dobro, kaže stara poslovica. U našem slučaju zlo je i dalje pandemija koronavirusa kojoj se i dalje ne vidi kraja, a dobro je što se s njenom pojavom i vjerojatno zbog nje, u prvoj polovici 2020 dogodio u zadnjim desetljećima nezabilježeni pad emisije CO2 u atmosferu. Prema istraživanju objavljenom u publikaciji Nature Communications taj pad je veći negoli onaj za financijske krize 2008. i velike naftne krize, odnosno nestašice 1979. godine, pa čak veći nego za vrijeme 2. svjetskog rata.

Međunarodni tim znanstvenika došao je do rezultata koji pokazuju da je u prvih šest mjeseci 8,8 posto ugljičnog dioksida otišlo u atmosferu manje negoli u isto vrijeme prošle godine. Možda se to ne čini puno, ali kada se preračuna u težinu to iznosi zastrašujućih 1551 milijuna tona.

Kako u svojoj studiji navodi Sciencedaily istraživanje nije važno samo zbog procjene učinka pandemije COVIDA-19 već se na osnovu ovog primjera sugeriraju opcije poduzimanja temeljenih koraka za dugoročnu nstabilizaciju globalne klime nakon pandemije.

“Ono što našu studiju čini jedinstvenom je analiza pomno prikupljenih podataka gotovo u stvarnom vremenu”, objašnjava vodeći autor Zhu Liu s Odjela za znanost o zemaljskim sustavima na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu. “Gledajući dnevne brojke prikupljene od istraživačke inicijative Carbon Monitor, uspjeli smo dobiti puno brži i precizniji pregled, uključujući vremenske crte koje pokazuju kako smanjenje emisija odgovara mjerama zaključavanja u svakoj zemlji. U travnju, na vrhuncu prvog vala pandemije, kada je većina glavnih zemalja ugasila svoj javni život i dijelove svog gospodarstva, emisije su se smanjile čak za 16,9%.”

Studija pokazuje koji su dijelovi globalne ekonomije bili najviše pogođeni. “Najveće smanjenje emisija zabilježeno je u sektoru cestovnog transporta”, objašnjava Daniel Kammen, profesor i predsjedatelj Grupe za energetiku i resurse, a također profesor na Goldman School of Public Policy s University of California, Berkeley. “Dobrim dijelom zbog masovnog prebacivanja na rad od kuće, emisije CO2 u prometu smanjile su se za 40% u cijelom svijetu. Energetski i industrijski sektor manje su pridonijeli padu, zabilježili su pad emisije od 22 odnosno 17%.

Zanimljivo, emisija CO2 pala je za 3% i u stambenom sektoru unatoč činjenici da su ljudi mnogo više boravili u svojim kućama za vrijeme prvog vala pandemije. Stručnjaci to objašnjavaju iznimno toplom zimom na sjevernoj hemisferi.

Nakon popuštanja mjera u srpnju, većina ekonomija vratila se na uobičajenu emisiju CO2, osim u cestovnom prometu koji je i dalje bilježio pad.

Stoga autori naglašavaju da je jedina valjana strategija za stabilizaciju klime cjelovita promjena paradigme industrijskog i trgovinskog sektora. “Iako je pad CO2 bez presedana, smanjenje ljudskih aktivnosti ne može biti odgovor”, kaže koautor Hans Joachim Schellnhuber, direktor Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih utjecaja. “Umjesto toga, potrebne su strukturne i transformacijske promjene u našim sustavima proizvodnje i potrošnje energije. Pojedinačno ponašanje je svakako važno, ali ono na što se stvarno moramo usmjeriti jest smanjenje intenziteta ugljika u našoj globalnoj ekonomiji.”